U ovoj dobi dijete počinje hodati, a ubrzo i trčati, čime se povećava okolina s kojom stupa u interakciju. Način na koji vidi i doživljava svijet mijenja se, sve je češće uključeno kao punopravan član u strukturiranje dnevnih aktivnosti. Jasnije komunicira s okolinom, može izraziti svoje želje kao i neke potrebe. No, nemojte smetnuti s uma da je još uvijek malo dijete u velikom svijetu. Po prvi se put sreće s emocijama poput straha od odvajanja, tuge i bijesa, iako zapravo i ne zna niti može imenovati što osjeća i zašto.
Kako je prethodno razdoblje bilo bitno za upoznavanje s okolinom, roditeljima, širom obitelji, namirnicama i svojim tijelom, tako je ovo razdoblje bitno za upoznavanje djeteta s njegovim unutarnjim svijetom - emocijama, mislima, reakcijama.
Očeva uloga u učenju kako se nositi s emocijama jest izuzetno bitna, neovisno govorimo li o dječaku ili djevojčici.
Majke i očevi različito reagiraju na iste situacije. Tako ponekad majka reagira povlačenjem i šutnjom, a otac vikanjem (ili obrnuto), iako oboje osjećaju ljutnju. Objasnite djetetu koju emociju osjećate, što je dovelo do nje te kako reagirate na nju. Na taj će način dijete učiti kako postoji više mogućih reakcija na iste emocije.
Nastavite s objašnjavanjem okoline, koristite što više različitih riječi kako biste opisali jednu stvar, na taj će način djetetov vokabular rasti (riječi se pohranjuju, iako se možda još ne izgovaraju). Očevi mogu ponuditi drukčije riječi i drukčiji pogled na svakodnevne stvari - ponudite djetetu vlastito viđenje okoline, predmeta i događaja.
Nastavite biti uključeni u svakodnevnu brigu o djetetu kroz presvlačenja, izbor odjeće za izlazak i nemojte se bojati vezati repić i napraviti prvu frizuru svojoj kćeri.
Djeca u ovom razdoblju i dalje trebaju vašu blizinu, maženje, ljubav i strpljenje. Ponekad će se činiti da vam prkose, da se svađaju, možete postati i meta prvih udaraca ili - vrlo tipično za ovo razdoblje - ugriza. Nemojte misliti da reagiraju iz zločestoće, osjećaju za njih ogromne i u potpunosti neizrecive emocije, nemaju kontrolu nad svakodnevicom niti dnevnim rasporedom, sve je unaprijed odlučeno za njih. Zapitajte se, kako biste se vi osjećali? Za ponašanje poput bacanja po podu, udaraca ili razbijanja dijete ne treba biti kažnjeno, niti vi trebate provoditi “strog” odgoj. Umjesto toga objasnite djetetu da razumijete kako se osjeća, imenujte emociju, pokažite suosjećanje, recite koje ponašanje nije primjereno i zašto te ga zaustavite, dajte mu prostor i vrijeme da plače, viče, protestira, objasnite djetetu da ste tu za njega i da ga volite. Emocija, a i ispad, ima svoj početak, vrhunac i kraj, iako nam se ponekad čini da nikada neće završiti. Ako se suočite s vlastitim preplavljujućim emocijama ljutnje zbog djetetova ponašanja, podsjetite se da ste vi već odrasla osoba i da možete upravljati svojim emocijama, a dijete to još ne može.
Kako se igrati s djetetom tijekom druge godine
U ovom razdoblju dijete počinje rušiti i slagati kockice i čaše, voli vaditi predmete iz zdjela ili ormarića te ih stavljati natrag, uživa i dalje u igri s loncima, u buci i fizičkoj igri. Autići i općenito predmeti s kotačićima postaju jako zanimljivi.
Didaktičke igre poput slaganja kolutova, ubacivanja oblika i drvenih slagalica izuzetno su dobre za motoričke i kognitivne sposobnosti. Igrajte se s djetetom imenujući igračke, opisujući ih na što više načina, ali nemojte rješavati probleme umjesto njega. Ako se naljuti i baci kockicu koju nije moglo staviti na pravo mjesto, imenujte emociju i pokažite kako vi to radite, zatim ponudite djetetu da ponovi što ste napravili.
Igra s loptom, dodavanje rukama i nogama postaju sve češći.
Djeca uživaju u socijalnoj igri. U prethodnom razdoblju bili su primarno usmjereni na oblik i teksturu lopte te kako se lopta odnosi prema njima. U ovom razdoblju traže sudionika za igru i dijele zadovoljstvo.
Mašta može svašta!
Kutije, velike posude ili lavori - sve to može biti prijevozno sredstvo u kojemu ćete dijete voziti kroz sobe. Proizvodite zvukove, osvajajte utrke, navijajte i nemojte se bojati naglih promjena smjera, brzina, kočenja ili kontroliranih sudara. Dijete će vam dati do znanja koliko uživa.
Nastavite s bacanjima u zrak, okretanjima naopako, a zatim i bacanjima po krevetu, škakljanjima, hrvanjem i općenito grubljom igrom. Djeci je gruba igra potrebna kako bi naučila granice, kako se igrati s drugima, kako poštovati druge i kako kontrolirati agresiju.
Majke mogu djelovati zaštitnički i jako inhibirati fizički aspekt igre čak do razine da djeci prestane biti zanimljivo i prekinu igru. Ovo je razumljivo u evolucijskom i društvenom kontekstu, ali zato je uloga očeva ovdje od izuzetnog značaja.
Nemojte se sputavati, ali i zaustavite se ako vam dijete da do znanja da više ne želi sudjelovati u igri.
Djeca u ovoj fazi vole klikanja prekidača, uštekavanja, povlačenja, premještanja kuglica po šipkama ili nitima. Ako ste vješti u ručnom radu i s alatima, uložite vrijeme i izradite djetetu ploču s različitim aktivnostima. Još je bolje ako uključite dijete u izradu ploče. Na nju možete staviti prekidače za svjetlo, utičnicu i utikač, različite matice na vijcima, gumbe za okretanje, magnete, zupčanike, vratašca, a možete uvrstiti i male led lampice koje će paliti i gasiti. Ovakvu ploču možete i mijenjati i nadograđivati, a dijete će se s njom sigurno dugo igrati i time razvijati motoričke sposobnosti, finu i grubu motoriku, sposobnosti rješavanja problema, okulomotorne sposobnosti i niz drugih vještina.
Iz Rodine brošure Budi tata i rasti s djetetom, RODA 2018.
0
Hrvatski
