Kako pomoći djetetu koje previše brine

Kada sukobi i ratovi postanu glavne vijesti i nešto o čemu odrasli na dnevnoj bazi razgovaraju, to može kod djeteta uzrokovati osjećaj straha i zabrinutosti, bez obzira boravi li u zemlji gdje se sukob odvija ili je negdje na sigurnom. Činjenica da je dijete na sigurnom ne umanjuje njegove strahove niti brigu, pogotovo ako ih vidi na licima svojih roditelja.

To ne znači da roditelji trebaju skrivati svoje brige i stres, naprotiv, iskrenost (prilagođena dobi djeteta) i razgovor su jedini pravi put. Ono što dijete u tom trenutku treba je sigurne, tople, brižne i podržavajuće roditelje ili druge odrasle osobe, koji će ne samo biti uz njega, nego će ga naučiti i važnu lekciju u životu – nošenje sa stresom.

1. Verbalna podrška i fizičko smirivanje

U situacijama pojačanog stresa fizički dodir je od iznimne važnosti. Također, ako je moguće i ako dijete to traži, omogućite mu sigurno spavanje uz vas ili drugu blisku odraslu osobu. Umirite dijete i riječima i nastojte ne razmišljati pesimistično koliko je to moguće. Prirodno je imati negativne misli i strahove u takvom trenutku, no treba imati na umu da prvo morate pomoći sebi kako bi mogli pomoći svom djetetu. Probajte biti smireni koliko možete i vodite razgovore u skladu s dobi vašeg djeteta.

2. Uspostava rutine

Rutina je za dijete posebno važna u situaciji koja je prilično neizvjesna, mijenja se iz dana u dan i ne možemo sa sigurnošću predvidjeti kako će se odvijati u budućnosti i koliko će dugo trajati. Iako rutina na koju je dijete naviklo prije rata ili napuštanja doma nije moguća, može se uvesti „nova“ rutina. Bitno je da se ponavlja i da dijete zna što može očekivati i kakav je dnevni raspored. Preporučuje se smirujuća rutina prije spavanja, poput čitanja priče, zagrljaja i maženja, toplog čaja.

Ako je vaše dijete već prije počelo voditi brigu o sebi primjerenu svojoj dobi, poput pranja zuba, samostalnog oblačenja, pospremanja kreveta, nježno, ali odlučno inzistirajte da se i u ovom području vrati rutina.

3. Izražavanje osjećaja kroz igru

Igra je dječji kanal za izražavanje i prihvaćanje emocija. Kada dijete iznese neki svoj neugodni osjećaj ili kada je vidljivo da ga obuzima, važno je potaknuti ga da o tome govori, da taj osjećaj nacrta ili na neki drugi način iskaže što ga muči.

Potičite igre ili aktivnosti kojima se dijete ima priliku osloboditi neugodne emocije ili vježbati samoregulaciju. Primjerice, ako je to osjećaj ljutnje, djetetu se mogu ponuditi igre u kojima će imati priliku izbaciti višak energije iz tijela (npr. bacanje lopte, udaranje u jastuk, intenzivno trčanje, skok u dalj i sl.).

Ako igra ponekad poprima agresivan karakter (igra s mačevima, pištoljima, ubojica, napadača i sl.) to je normalna reakcija djeteta na stres. Fizički aktivno igranje u obliku grublje igre kod djeteta potiče motorički i kognitivni razvoj, ali i emocionalni i socijalni. Kroz grublju igru dijete stječe važno iskustvo osobne snage i samopouzdanja te uči regulirati osjećaje ljutnje i agresivnosti. Ona pomaže izbaciti nakupljene emocije ljutnje, zamjeranja, straha i pomaže da se dijete lakše nosi sa stresom.

4. Poticanje fizičke aktivnosti, zdrave prehrane i dovoljno sna

Fizička aktivnost ima višestruke koristi za dijete, pomaže mu u motoričkom, socijalnom, kognitivnom i emocionalnom razvoju. Svaki oblik tjelesne aktivnosti ima pozitivan učinak na djetetovo raspoloženje i pojačat će pozitivne i smanjiti negativne emocije.

Prehrana djeteta također može utjecati na odmor odnosno uzrokovati umor i iscrpljenost što direktno dovodi do povećanja stresa. Djeca ne smiju ići u krevet gladna i trebaju imati raznovrsnu i zdravu prehranu.

Zdrav san ljekovit je i pomaže, između ostalog, u normaliziranju razina hormona stresa pa je jako važno osigurati neometano vrijeme za spavanje. Poboljšanju sna svakako pomaže fizička aktivnost i zdrava i ujednačena prehrana, a preporučuje se izbjegavanje korištenja elektroničkih uređaja (mobiteli, televizija, računalo, tableti) najmanje sat vremena prije odlaska u krevet. Ako vaše dijete ima problema sa spavanjem, treba paziti da posljednji sadržaj koji dijete gleda na ekranima nije previše stimulirajući ili uznemirujući jer će to isto tako utjecati na kvalitetu sna.

5. Normalizacija osjećaja zabrinutosti i anksioznosti

Razumljivo je i normalno osjećati nelagodu, tjeskobu i zabrinutost u trenucima kada proživljavate ratna zbivanja. Pokažite emocije pred djetetom, imenujte ih i objasnite. Prihvatite i uvažite emocije kod sebe i kod djeteta jer su one uvijek autentične.

Pokrenite kod sebe i svoje djece ponašanja koja vam pomažu umanjiti stres. Uključite sebe i obitelj u aktivnosti koje pomažu da poboljšate svoje raspoloženje.