Kako prepoznati da djetetu treba stručna pomoć - znakovi depresije
Naše raspoloženje je dugotrajno i predvidljivo emocionalno stanje. To je unutarnji, prožimajući doživljaj osjećaja, a promjene raspoloženja su uobičajena pojava u svim razdobljima tijekom života.
Ovisno o životnim okolnostima, a ponekad i bez njih, raspoloženje se mijenja od normalnog, povišenog do sniženog. Zdrava osoba doživljava različite oscilacije raspoloženja, ali ima svijest o njegovoj kontroli.
Ponekad osjećaj tuge ili sniženog raspoloženja zna trajati dulje vrijeme, bez obzira postoji li neki razlog ili ne i tada se može govoriti o depresiji.
Depresija
Kada se radi o depresivnom poremećaju, ne radi se o stanju malo većeg neraspoloženja, već je to stanje značajne promjene raspoloženja pod čijim utjecajem se mijenja sveukupno razmišljanje, opažanje, tjelesno stanje, ponašanje i socijalno funkcioniranje osobe.
Kada doživimo neki stresni događaj, a rat i gubitak doma su zasigurno neki od najstresnijih događaja koje možemo doživjeti tijekom života, osjećamo tugu. To je prirodna emocionalna reakcija na takav stresni događaj koja obično traje neko određeno vrijeme.
Depresija nije samo loše raspoloženje i povremena potištenost, već ozbiljan psihički poremećaj. Ukoliko se NE liječi, depresija može dovesti do ozbiljnih problema u obitelji, školi, s vršnjacima, zlouporabe/ovisnosti o alkoholu i drogama, pa čak i do tragičnih događaja kao što su nasilje ili samoubojstvo.
Znakovi depresije
Danas je depresija sve učestalije emocionalno stanje kod djece i mladih i zato je iznimno važno obratiti pažnju na znakove depresije i poduzeti određene korake kako bi pomogli djetetu.
Ovo su znakovi koji mogu ukazivati na depresiju i ako većinu njih primjećujete kod djeteta dulje od dva tjedna bilo bi dobro da potražite stručnu pomoć.
Depresivno dijete izgleda žalosno, bezvoljno, govori monotonim glasom, usporenih je pokreta, usamljeno i povučeno. Depresivno dijete često je razdražljivo, ima simptome tjeskobe, straha i nelagode, dosade.
Depresija kod djece je često prikrivena tjelesnim smetnjama kao što su bol u trbuhu i/ili glavobolje za koje ne postoje tjelesni uzroci. Raspoloženje djeteta se može privremeno poboljšati sudjelovanjem u zabavnim aktivnostima, iako se dijete u njih upušta rjeđe od djece koja nisu depresivna. Depresivno dijete je pretjerano samokritično i lako se uplaši da će i druge osobe prema njemu pokazati jednak stupanj strogosti i kritičnosti.
Iako je suicid u ovoj dobnoj grupi vrlo rijetka pojava, čak su rijetki i pokušaji suicida, depresivna djeca često imaju želju za smrću i to i kažu kada ih pitate.
Što možete učiniti da pomognete depresivnom djetetu?
- Ohrabrite dijete da se otvori i da porazgovara s vama o tome što ga muči.
- Provodite više vremena s djetetom nego obično jer vas dijete treba više nego prije pojave znakova depresije.
- Pokažite djetetu da je prihvaćeno, vrijedno i da brinete o njemu. To možete brojnim malim znakovima pažnje i pohvalama kada god vidite da ga možete pohvaliti za nešto.
- Budite puni razumijevanja jer vaše dijete ne čini ništa namjerno kako bi se osjećalo loše. Pokušavajte najviše što možete biti strpljivi i puni razumijevanja.
- Potičite tjelesnu aktivnosti jer vježbanje može pomoći u liječenju depresije, stoga pokušajte pronaći načina da ove aktivnosti uključite u dnevni ritam vašeg djeteta. Jednostavna šetnja ili vožnja bicilom mogu biti korisni.
- Potičite druženje s drugom djecom jer povlačenje samo pogoršava depresiju. Ponudite se da izvedete vaše dijete vani i predložite im aktivnosti koje bi ih mogle zanimati kao što su sport, kino, likovne ili glazbene radionice, itd.
- Budite uključeni u liječenje. Pratite da li vaše dijete slijedi sve upute za liječenje i da li odlazi na terapiju. Posebno je važno da vaše dijete redovito uzima lijekove ako su mu prepisani. Pratite promjene u stanju vašeg djeteta i javite se njegovom liječniku ukoliko vam se činiti da se simptomi depresije pogošavaju.
- Pokušajte što više doznati i informirati se o depresiji jer što više znate bolje ćete moći pomoći djetetu.
- Zatražite pomoć za svoje dijete i sebe. Razgovarajte s obiteljskim liječnikom, dječjim i adolescentnim psihijatrom, razrednikom, školskim psihologom.
Put do potpunog oporavka može biti težak, stoga budite strpljivi. Veselite se malim uspjesima, ali budite svjesni da možete naići na prepreke. Najvažnije je da ne osuđujete sebe i ne uspoređujete svoju obitelj s drugima.