Kako s djetetom razgovarati o ratu i sukobima

Kako s djetetom razgovarati o ratu i sukobima

Prirodno je da roditelji pred djetetom prikrivaju istinu o ratu ili nastoje umanjiti ratne strahote kako bi zaštitili dijete od stresa i straha. Međutim, takva strategija suočavanja s problemom se ne preporuča jer se time djetetu ne daje prostor za postavljanje pitanja, traženje objašnjenja i podrške. 

Razgovor s roditeljem pomaže djetetu da bolje razumije događaje oko sebe, međuljudske odnose, ali i da nauči izražavati i imenovati osjećaje i unutarnje doživljaje te razvijati odnose s drugima. Kroz razgovor dijete čuje i ono što je izgovoreno, ali osjeti i način na koji je što izgovoreno, čime ga možete dodatno umiriti i utješiti.

Razgovor o teškim temama donosi razumijevanje

Iznimno je važno djetetu ne skrivati istinu jer dijete može doznati istinu o ratu na različite načine. Možda će načuti vaš razgovor s drugim odraslim osobama i osjetiti zabrinutost u glasu ili će čuti dio istine od druge djece, preko društvenih mreža ili vijesti. Tada se stvarnost može učiniti još strašnija jer dijete ne razumije sve što čuje i vidi, a zasigurno osjeća nesigurnost i strah bliskih odraslih osoba.

Zato je razgovor o ratnim zbivanjima važan jer će djetetu pomoći da bolje razumije situaciju u kojoj se nalazite što će u određenoj mjeri smanjiti strah. 

Normalizirajte osjećaje koje dijete ima

Zbog svega što se događa, što čuje i vidi, dijete može osjećati strah, zbunjenost, zabrinutost ili ljutnju.  Potrebno je određeno vrijeme kako bi dijete samo prepoznalo ono što osjeća i prihvati te emocije. Zato djetetu trebamo poslati jasnu poruku da je sasvim normalno osjećati se tužno, uplašeno ili ljuto.

Nemojte na djeteteovu zabrinutost i strahove reagirati umanjujući strah i govoreći mu da se smiri ili da ne pretjeruje u svojoj reakciji. Ono što dijete osjeća je autentično. Pokažite mu da je ono što osjeća normalno i pomozite mu da imenuje emocije. Već sam razgovor i vaše razumijevanje umirit će ga i utješiti.  

Smjernice za razgovor s djetetom

Prije razgovora s djetetom dobro je znati što ćete mu i kako reći pa možete unaprijed razmisliti o sadržaju koji mu planirate prenijeti te o načinu na koji ćete razgovarati. 

Razgovor je važno prilagoditi dobi djeteta. Ratna zbivanja su teške teme i može nam se činiti nezamislivo s malim djetetom razgovarati o tome. Međutim, ta zbivanja duboko utječu na naše živote i dijete to neminovno primjećuje i osjeća i želi razumjeti i znati što se događa. Zato je važno s djetetom razgovarati na način i rječnikom koji dijete razumije uzimajući u obzir dob djeteta. 

Također, morate biti svjesni toga da djetetu možda nećete moći sami pomoći jer mu je preteško. Ako je potrebno zatražit ćete pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje djece.

Dijete u dobi od jedne do tri godine

U ovoj dobi dijete shvaća i osjeća da se nešto događa, ali ne razumije što se i zašto događa. Dijete može češće plakati i tražiti vašu blizinu. Može imati problema sa spavanjem i s toaletnim navikama, ponašati se poput bebe i tražiti da ga hranite. Može imati napade bijesa, udaranja, iritabilnosti, protivljenja ili povlačenja, ali ne može objasniti svoje osjećaje. Također, može strahovati od odvajanja te postati uplašeno kada je roditelj izvan vidokruga.

Djetetu ćete pomoći ako ste smireni i  uspostavite rutine koje će mu dati osjećaj predvidivosti i time sigurnosti. Ako dijete još uvijek ne razgovara i ne postavlja pitanja, pričajte o svakodnevici na pozitivan, optimističan način, dajući djetetu time poruku kako ste vi kao obitelj na sigurnom. 

Djeca predškolske dobi

U ovoj dobi, djeca često ljutnju pokazuju napadajući roditelja ili se pak povlače u sebe te postaju depresivna. U toj dobi mašta i zbilja se isprepliću, a dijete shvaća da je važno zaštititi obitelj.

Dijete može biti tjeskobno, imati nalete bijesa i agresije, ponašati se kao kad je mlađe dobi. Također, može imati strah od odlaska na spavanje, od samoće, nemirne snove pa čak i noćne more. Ako dijete nerado radi ono u čemu je ranije uživalo, porazgovarajte s njim, nemojte čekati da se ono vama prvo obrati s pitanjem. 

Neka djeca će sama započeti razgovor i postavljat će puno pitanja dok će druga djeca naoko pokazati manjak interesa. I jednoj i drugoj djeci treba reći istinu o ratu i porazgovarati s njima. Ako dijete postavlja pitanja lakše je započeti razgovor jer to možete učiniti tako da mu odgovorite na pitanje, a zatim ga pitate kako se ono osjeća u vezi s tim, je li mu jasno ono što ste mu objasnili. Zatim mu možete objasniti što se događa i nastaviti razgovor koliko god to djetetu treba. 

Ako dijete ne postavlja pitanja pokušajte djetetove emocije “ispipati” pitanjima i saznati želi li pričati, što zna, kako se osjeća. Tada započnite razgovor o ratnim zbivanjima. 

Ako vidite da je dijete nešto načulo i nešto zna, započnite razgovor i objasnite mu što ga zanima. 

Djeca od odraslih na prvom mjestu trebaju osjećaj zaštite i sigurnosti, a to je ono što im mi kao roditelji možemo pružiti, koliko god to bilo teško u situacijama u kojima se i sami osjećamo nezaštićeno i nesigurno.