Stres kod dojenčadi i kako ga smanjiti

I sasvim mala djeca mogu biti pogođena stresom, ne samo u okolnostima koje su očekivano visoko stresne nego i u svakodnevnom životu. Najčešći uzroci stresa kod dojenčadi povezani su s potrebama dojenčeta koje nisu zadovoljene, pretjeranom stimulacijom koja dolazi iz okruženja, nekim zdravstvenim stanjima i tegobama, a na dojenče može utjecati i emocionalno stanje majke, odnosno, osobe koja primarno skrbi o dojenčetu.

Neprepoznavanje stresa kod dojenčeta i neodgovaranje na njega kako bi se djetetu pomoglo, može dovesti do narušavanja djetetova zdravlja, osjećaja sigurnosti, a neki znanstvenici ukazuju i na to da kontinuirana izloženost dojenčeta visokim razinama stresa može negativno utjecati na razvoj mozga i imunološki sustav djeteta.

Zbog toga je važno razumjeti izvore stresa kod dojenčadi, načine na koji dojenčad pokazuje stres, te kako pomoći.

Izvori stresa kod dojenčadi

Iako brojne okolnosti i stanja mogu izazvati stres kod dojenčeta, važno je znati da kratkotrajna izloženost stresu i stresnim situacijama nije jednako štetna po dijete, koliko i kontinuirana ili ponavljajuća izloženost.

1. Prenatalni stres

Ako je trudna majka kontinuirano pod visokim stresom, dulji period vremena, to može utjecati na dijete koje nosi, ali i na samu trudnoću, uzrokujući probleme, od prijevremenog poroda, niže porođajne težine djeteta, do niza zdravstvenih problema novorođenčeta.
S druge strane, kratkotrajna, povremena izloženost stresnim situacijama nema utjecaja na plod.

2. Nezadovoljene potrebe dojenčeta

Osnovne potrebe novoročenčeta ili dojenčeta za hranom, njegom, zaštitom i privrženošću zadovoljavaju majka i ostale osobe koje brinu o djetetu. Ako te osnovne potrebe ostanu nezadovoljene, to može rezultirati razvijanjem toksičnog stresa koji će imati dugotrajan negativni utjecaj na dijete.

U visokostresnoj situaciji ratne agresije, spašavanja života ili bježanja od ratnih stradavanja, vrlo je lako izgubiti iz fokusa neku od potreba dojenčeta. Zbog toga je izuzetno važno da se pobrinete za sebe i zaštitite čim prije svoje emocionalno i psihičko zdravlje, kako biste se mogli usredotočiti na dijete i imati emocionalnog kapaciteta prepoznati djetetove potrebe. Nekim majkama upravo fokus na dijete i djetetove potrebe, čim je osigurano da su fizički udaljeni od neposredne opasnosti, pomaže da se njihova razina stresa smanji.

3. Frustracija kao dio procesa rasta i razvoja

Brojni razvojni procesi koji se intenzivno odvijaju tijekom prve godine života, uzrokuju stres kod dojenčeta. Za dojenče, okruženje se kontinuirano mijenja, ono postaje svjesnije okruženja i podražaja koji dolaze do njega i sve te senzacije mogu biti preplavljujuće za dijete.

Tijekom rasta i sazrijevanja, neke od promjena mogu izazvati nelagodu i bol pa je i to izvor stresa kod dojenčadi.

4. Burno iskazivanje emocija odraslih, vikanje i svađe

Kontinuirano povišeni tonovi, ponajprije u obliku svađe, prepiranje i vikanje štetni su za dojenče i uzrokuju kod njega visoku razinu stresa.

Kod ovakvog okruženja, ne radi se samo o činjenici da pretjerani podražaji koji dolaze iz okruženja mogu biti preplavljujući za dijete, već i o mehanizmu usklađivanja djetetovog emocionalnog stanja s majčinim (ili druge osobe koja je primarni skrbnik djeteta).
Već u najranijoj dobi, dojenče pokušava pronaći smisao o svemu što čuje i vidi u okruženju, a većinu okruženja isprva doživljava prateći i promatrajući rekacije roditelja, prije svega onog koji najviše brine o djetetu (a najčešće je to majka).

Kad roditelji doživljavaju situacije visokog stresa, dojenče isto apsorbira i doživljava dio tog stresa. ono vidi izraze lica majke, čuje ton glasa - tugu, ljutnju, očaj, sreću - i reagira usklađujući se s majčinim emotivnim stanjem.
Zato je izrazito važno da budete svjesni svog mentalnog stanja i da za sebe pronađete zdrave načine nošenja sa stresom kao i da o temama koje kod vas uzrokuju visoku uznemirenost i stres, ne razgovarate pred djetetom, a kako biste minimizirali utjecaj vašeg stresa na dijete.

Svi roditelji doživljavaju različite stresne situacije povremeno. Važno je upamtiti da kontinuirano prisutan stres i strah mogu negativno utjecati na dijete.
Povezivanje s djetetom i briga o sebi tijekom izuzetno stresnih perioda važni su i za vas i za dijete.

Kako dojenčad pokazuje stres

Iako mnogi odrasli plač doživljavaju kao pokazatelj stresa, nisu u pravu. Plač je normalna reakcija djeteta na niz situacija i podražaja, način na koji dijete komunicira dio svojih potreba i reagira na nelagodu. Zbog toga je teško prepoznati kad je plač dio normalnog obrasca ponašanja dojenčeta, a kad je simptom stresa.

U tome mogu pomoći i neki drugi znakovi koji upućuju na to da je dojenlče u stresu:

1. Dojenče ne jede, odbija jesti i sisati na dojci, ili odbija bočicu (promijenilo je dosadašnji obrazac hranjenja)
2. Dojenče iznenada ima problema sa stolicom (proljev ili zatvor)
3. Dojenče ima problema sa spavanjem (promijenilo je dosadašnji obrazac/naviku spavanja)
4. Dojenče plače dulje nego uobičajeno, neutješno je, plač može biti drugačiji od uobičajenog (kod plača, osobito neutješnog, dugotrajnog, koji sliči vrisku, jako je važno otkloniti i sumnju da dijete nešto boli)
5. Dojenče ne reagira uobičajeno na okolinu, kao da je isključilo emocije, mirno je, ali do nereagiranja na okruženje

Kako pomoći dojenčetu u stresu

U pomaganju dojenčetu u stresu prvo morate pomoći sebi. Ako nije moguće ukloniti izvore stresa, svakako isprobajte različite metode smanjenja stresa i nošenja sa stresom, a ako i dalje osjećate da teško držite pod kontrolom svoje emocije i reakcije, potražite pomoć i za sebe.

Djetetu u ovoj dobi najviše znači kontakt s bliskim osobama, budite uz njega i pružite mu osjećaj sigurnosti. To znači da trebate povesti računa o sljedećem:

1. Pružite puno fizičkog kontakta

Njegujući dodir štiti dojenče od negativnog utjecaja stresa jer dodir potiče oslobađanje hormona oksitocina (hormona ljubavi) kao i supstance koje djeluju kao prirodni lijekovi protiv bolova. Oni imaju smirujući učinak i smanjuju razine kortizola u organizmu dojenčeta. Ovaj učinak rezultira i manjim iscrpljivanjem organizma i stvaranjem dugoročne otpornosti na stres kod djeteta.

Iako fizički dodir ima ljekovito djelovanje na dijete, pratite znakove koje vam daje vaše dijete jer neku djecu nježan dodir ili ljuljuškanje mogu više razdražiti i ona preferiraju čvršće držanje i žustrije kretnje, neka trebaju i dodatnu interakciju s osobom koja ih dodiruje, nosi i sl. pa će pomoći da razgovarate s djetetom dok ga dodirujete ili nosite, ili mu pjevušite.

Većina djece ipak voli kad ih odrasla osoba nosi i kreće se. Kad se krećete zajedno s djetetom, pomažete mu da se oslobodi stresa. Fizički pokreti (koje nošeno dijete radi s vama) rasterećuju od fizičke napetosti, snižavaju razine kortizola, hormona stresa i podižu razinu endorfina i oksitocina.

Ako ste u mogućnosti nabaviti nosiljku kojom ćete priviknuti dijete uz svoje tijelo i osloboditi si ruke (da možete nastaviti sa svakodnevnim poslovima ili se baviti i starijim djetetom), svakako ispprobajte nošenje - uz ritam vašeg disanja i otkucaja srca, uz poznati miris i glas, lako ćete umiriti dijete i učiniti da se osjeća sigurno i zaštićeno.

2. Nemojte podcijeniti sposobnost dojenčeta da “pročita” i zrcali emocije

Kad ste rastreseni, uznemireni ili depresivni, možda mislite da vaše malo dijete ne primjećuje vaša raspoloženja, ali istraživanja kažu drugačije.

Čak i sasvim malo dijete, dojenče, primjećuje neresponzivnost majke ili drudge odrasle osobe koja primarno brine o njemu. Sa 6 mjeseci starosti, dijete je sposobno uočiti razliku između veselog i ljutitog govora tijela. Može prepoznati znakove emocionalnih stanja odraslih osoba, a stres bliske odrasle osobe uzrokuje stres i kod djeteta.

Vaše emocionalno stanje važno je i za djetetovo zdravlje, ne samo vaše, neka vam to bude motivacija više da brinete dobro i o sebi.

3. Osigurajte vrijeme za uspavljivanje navečer

Većina djece treba pomoć roditelja da utone u san, a što su načini na koji pomažete djetetu zaspati nježniji i usklađeniji s podržavajućim odnosom kakav imate tijekom dana, to će djetetu biti lakše otpustiti stres, opustiti se i zaspati.

U opuštenom prepuštanju snu svakako pomaže fizička blizina roditelja tijekom noći (spavanje djeteta u prostoriji u kojoj spavaju i roditelji, krevet uz krevet, sa spuštenom stranicom dječjeg krevetića na strani prema roditelju ili, sigurno zajedničko spavanje). Fizička blizina noću pomaže dojenčetu u regulaciji reakcija na stres koji je doživjelo tijekom dana. Ali fizička blizina nije cijela priča.

Jedan od važnih “sastojaka” koji pomaže dojenčetu je emocionalna dostupnost prije spavanja - svakodnevno korištenje umirujućih, opuštajućih, tihih rutina koje pomažu dojenčetu opustiti se pred spavanje i lakše utonuti u san, te spremno i promptno odgovaranje na djetetov plač i uznemirenost.
Promatrajući normalne noćne rutine obitelji s dojenčadi,znanstvenici su otkrili da majke koje su ocijenjene kao visoko "emocionalno dostupne" imaju veću vjerojatnost da će imati dojenčad s niskom noćnom razinom kortizola. 
Osim toga, vjerojatnije je da će te dojenčad razviti normalne, zdrave obrasce hormonalnih promjena tijekom 24-satnog dana (Philbrook et al 2014.). Pokazalo se i da emocionalna dostupnost u vrijeme spavanja pomaže dojenčadi da dulje spava tijekom noći (Philbrook i Teti 2016; Jian i Teti 2016). Zvuči kao dobitak za cijelu obitelj!

Na kraju, važno je ponoviti - briga o dojenčetu često je izazovna i intenzivna i u sasvim mirnim i uobičajenim okolnostima. U okolnostima raseljavanja i dugog boravka u starnoj zemlji uslijed ratnih stradavanja, nužno je da se odrasla osoba koja skrbi o dojenčetu (i djeci općenito) brine za svoje potrebe i koristi alate za snižavanje vlastitog stresa. Jedino će tako imati kapaciteta kontinuirano brinuti o dojenčetu (i starijoj djeci) na podržavajuć način.