Što učiniti kad dođete u Hrvatsku? Kako regulirati vaš status i ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu, posao i drugo?
Čak i ako ste u Hrvatsku došli prije nekoliko mjeseci, bez dugoročnog plana i očekivanja da ćete se dulje vrijeme trebati zadržati ovdje, okolnosti su takve da će vaš boravak u Hrvatskoj možda potrajati još neko vrijeme. To znači da, ako niste do sad, trebate organizirati život za sebe i djecu na način koji je održiv na duže vrijeme.
Ovom web stranicom, koja je prije svega namijenjena roditeljima i skrbnicima dojenčadi, male djece i djece predškolske dobi želimo vam pomoći informacijama kako to učiniti:
Iako je stranica sadržajno dijelom usmjerena na majke i druge ženske osobe koje skrbe o djeci, sadržaji koji se tiču vaših prava, načina na koje ta prava možete ostvariti, načina na koji osigurati skrb o djeci i kako djeci pomoći da, univerzalni su i primjenjivi za sve odrasle osobe koje skrbe o djeci.
Web stranica je nastala u okviru projekta koji zajedno provode udruga Roditelji u akciji i Ured UNICEF-a za Hrvatsku s ciljem pružanja informacija i podrške roditeljima i skrbnicima dojenčadi, male djece i djece koji su iz bilo kojeg razloga bili prisiljeni otići iz zemlje trajnog prebivališta.
Informacije o načinu na koji je organiziran sustav odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, kako upisati dijete u vrtić ili školu, te na koje se načine razlikuje hrvatski sustav od ukrajinskog.
Vidi višeSaznajte više o ovom obliku pomoći iz sustava socijalne skrbi
Jednokratna naknada je oblik pomoći u sustavu socijalne skrbi koji se može priznati samcu - azilantu, strancu pod supsidijarnom zaštitom, i strancu pod privremenom zaštitom, ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti (npr. rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i sl.) nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe. Uz to može se priznati i zbog nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće i obuće ako ne postoji mogućnost da se nabava nužnih predmeta u kućanstvu i odjeće i obuće osigura u suradnji s humanitarnim organizacijama (npr. Hrvatskim Crvenim križem).
Pravo na jednokratnu naknadu imaju i posvojitelji, nakon što je posvojenje zasnovano, za potrebe posvojenog djeteta, s rokom od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva od dana zasnivanja posvojenja.
Jednokratna naknada priznaje se u pravilu kao pravo na novčanu naknadu, a iznimno kao naknada u naravi.
Kao pravo u naravi priznat će se ako područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad utvrdi da postoji osnovana pretpostavka da korisnik naknadu neće koristiti namjenski. Primjerice, ako tražite jednokratnu naknadu za kupnju neke stvari, moguće je da nećete dobiti novac, već konkretnu stvar.
Ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini ne može iznositi više od 375 EUR eura za samca (500% osnovice), odnosno 525 EUR (700% osnovice) za kućanstvo.
Osnovicu za svaku godinu određuje Vlada Republike Hrvatske svojom odlukom, te za 2025. godinu osnovica iznosi 75 EUR.
U osobito opravdanim slučajevima, kada to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se korisnik našao, Zavod može jednom godišnje priznati jednokratnu naknadu u iznosu do 1.327,23 EUR.
Posvojitelju nakon zasnovanog posvojenja za potrebe posvojenog djeteta priznaje se naknada u iznosu 1.327,23 EUR.
Zahtjev za priznavanje prava na naknadu podnosi se područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema prebivalištu korisnika.
Odluka o priznavanju prava na jednokratnu naknadu donosi se u roku od osam dana od podnošenja urednog zahtjeva.
Ako niste zadovoljni donesenim rješenjem, imaš pravo podnijeti žalbu. Žalba se podnosi Područnom uredu koji je donio rješenje, i to u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja.
Žalbu je moguće predati u pisanom obliku osobno na adresi područnog ureda, poslati poštom, dostaviti elektroničkim putem ili izjaviti usmeno na zapisnik u područnom uredu.
Za više o drugim naknadama u sustavu socijalne skrbi kliknite ovdje.
Saznajte kada i na koji način možete steći hrvatsko državljanstvo
Hrvatsko državljanstvo možete steći prirođenjem, ako ispunjavate uvjete propisane Zakonom o hrvatskom državljanstvu, a to su:
Ako vaša država ne omogućuje otpust iz državljanstva ili za to postavlja uvjete koje ne možete ispuniti, dovoljno je da izjavite da se odričete svog stranog državljanstva. U slučaju da u trenutku podnošenja zahtjeva za hrvatsko državljanstvo nemate dokaz o otpustu ili o mogućnosti otpusta nakon primitka u hrvatsko državljanstvo, može vam se izdati jamstvo o primitku u hrvatsko državljanstvo – naravno, pod uvjetom da ispunjavate sve ostale propisane uvjete.
Ako ste u braku s hrvatskim državljaninom/kom i odobren mu/joj je stalni boravak te živi na području Republike Hrvatske, potrebno je samo da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio/la dospjela javna davanja te ne postoje sigurnosne zapreke za primitak u hrvatsko državljanstvo.
Zahtjev se podnosi osobno u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog boravka odnosno stalnog boravka. Ako ste osoba s invaliditetom, zahtjev možete podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika.
Uz ispunjen zahtjev, potrebno je priložiti:
O vašem zahtjevu odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova, a rok za donošenje rješenja je najkasnije 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
Hrvatsko državljanstvo se stječe danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo.
Maloljetno dijete stječe hrvatsko državljanstvo prirođenjem ako oba roditelja stječu državljanstvo prirođenjem, ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, a dijete živi u Republici Hrvatskoj i ima odobren stalni boravak, ili ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, a drugi je bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva, a dijete živi u inozemstvu.
Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva za maloljetno dijete podnosi jedan od roditelja uz pisanu suglasnost drugog roditelja ili skrbnik djeteta.
Koja su prava i obaveze stranaca pod privremenom zaštitom; donosimo popis i korisne linkove
Osoba koja je imala stalno boravište u Ukrajini te nakon 24. veljače 2022. napustila zemlju u bijegu od rata, može imati pravo na privremenu zaštitu u bilo kojoj zemlji EU-a. U skladu s Direktivom o privremenoj zaštiti, pravo na privremenu zaštitu uključuje brojna prava.
Kao osoba pod privremenom zaštitom imate pravo na:
Kao osoba pod privremenom zaštitom imate obavezu:
Što učiniti nakon ulaska u Hrvatsku kako bi mogli ostati i ostvariti svoja prava, donosimo korisne informacije i linkove
Dolaskom u Hrvatsku potrebno je napraviti neke predradnje kako biste vi i vaša obitelj bili evidentirani u hrvatskom sustavu i na temelju toga mogli ostvariti različita prava. Sve navedeno potrebno je kako biste napravili temelj na kojemu ćete organizirati život za sebe i djecu na način koji je održiv na duže vrijeme.
Ukoliko ste raseljena osoba iz Ukrajine i tražite privremenu zaštitu, u Republiku Hrvatsku možete ući preko bilo kojega graničnog prijelaza. Na ulasku u Hrvatsku, graničnoj kontroli se izjasnite kao raseljena osoba kojoj je potrebna privremena zaštita. Granična policija će vam tom prilikom dati letke s osnovnim informacijama.
Ako s vama u Hrvatsku ulaze maloljetne osobe, granična policija će prilikom obavljanja granične kontrole tražiti da pojasnite svoj srodnički odnosno drugi odnos s maloljetnom osobom. Kako bi se ubrzalo obavljanje kontrole, dobro je da sa sobom imate dokumentaciju s kojom možete pojasniti svoj odnos s maloljetnom osobom. Ako se na graničnom prijelazu nalazi maloljetna osoba bez pratnje, u obavljanje granične kontrole uključit će se socijalna služba.
Ako imate osiguran smještaj u Hrvatskoj kod prijatelja, rodbine ili slično – bit će vam omogućen nastavak putovanja na tu lokaciju. Ako nemate organiziran smještaj u Hrvatskoj bit ćete upućeni u organizirani smještaj u prihvatne centre.
Boravak u prihvatnim centrima je kratkotrajan, u pravilu do 48 sati, nakon čega će vam biti ponuđen trajniji smještaj. U prihvatnim centrima će vas dočekati djelatnici Civilne zaštite, policije i Hrvatskoga Crvenog križa. Hrvatski Crveni križ će vas putem obrasca upisati u evidenciju kako biste ostvarili pravo na psihosocijalnu podršku, humanitarnu pomoć i zbog potreba Službe traženja
Imate pravo na privremenu zaštitu kao oblik brze humanitarne pomoći. Sljedeći koraci su:
Više informacija o kretanju unutar EU i ostvarenju prava u drugim zemljama članicama EU, možete naći ovdje.
Tko ima pravo na privremenu zaštitu i kako podnijeti zahtjev; donosimo detaljan pregled i upute
Privremena zaštita je mehanizam EU za hitne slučajeve koji se aktivira u iznimnim situacijama kada se očekuje masovni priljev osoba s nekog područja, a s ciljem pružanja neposredne i kolektivne zaštite raseljenim osobama i smanjivanja pritiska na nacionalne sustave azila u zemljama EU.
Odlukom Vlade Republike Hrvatske, pravo na privremenu zaštitu imaju sljedeće osobe:
*Kao član obitelji smatra se bračni ili izvanbračni drug, maloljetno dijete, bez obzira na to je li rođeno u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici ili je posvojeno te ostali bliski rođaci koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu u trenutku kada su nastale okolnosti povezane s raseljavanjem osoba iz Ukrajine, a koji su u to vrijeme bili potpuno ili uglavnom ovisni o tim osobama.
Pravo na privremenu zaštitu imaju životni partner/neformalni životni partner državljanina Ukrajine ili osobe koje su u Ukrajini uživale međunarodnu ili istovjetnu nacionalnu zaštitu. Ovdje možete pročitati koja sve prava imate kao korisnik privremene zaštite (Ukrajinski ovdje)
Zahtjev za privremenom zaštitom podnosi se u najbližoj policijskoj upravi ili postaji nadležnoj prema mjestu smještaja. Zahtjev trebate ispuniti na propisanom obrascu koji se nalazi ovdje: (ENG, UA) ili ga možete podnijeti i online putem aplikacije – Croatia4Ukraine.
Ubrzo nakon odobrenja zahtjeva, na istom će vam mjestu biti izdana Iskaznica stranca pod privremenom zaštitom. Ako ste zahtjev podnijeli online putem, povratno će vas kontaktirati djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova.
VAŽNO! Prijava u evidencije Hrvatskog Crvenog križa NE SMATRA se podnošenjem Zahtjeva za privremenom zaštitom. Privremena zaštita je u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, a reguliraju je službenici za međunarodnu zaštitu!
Ukoliko ste smješteni u objektima Kolektivnog smještaja, ne trebate ići u policijsku postaju ili policijsku upravu već Zahtjev za privremenom zaštitom možete podnijeti u tim objektima kod službenika MUP-a, odnosno službenika policijskih uprava/postaja. U Prihvatnim centrima se ne podnosi zahtjev jer se radi o kraćim boravcima do 48 sati.
Privremena zaštita se odobrava do 4. ožujka 2023. godine. Ako razlozi za odobravanje privremene zaštite potraju, privremena zaštita će se automatski produžiti dva puta za 6 mjeseci, odnosno do 4. ožujka 2024.
Ako razlozi potraju i duže, Komisija može predložiti Vijeću EU da produlji privremenu zaštitu za još jednu godinu (tj. do 4. ožujka 2025.)
Saznajte što je dozvola boravka, kako doći do nje i koja prava uz nju možete ostvariti
Iskaznica stranca pod privremenom zaštitom dvojezičan je dokument (na hrvatskom i engleskom jeziku) te se smatra dozvolom boravka u Republici Hrvatskoj i potvrđuje status stranca pod privremenom zaštitom.
Iskaznicu izdaje policijska uprava, odnosno policijska postaja nadležna prema mjestu boravišta stranca, ili službenici Ministarstva unutarnjih poslova odnosno policijskih uprava ili postaja u objektima Kolektivnog smještaja. Za izradu iskaznice trebate priložiti dvije fotografije u boji, veličine 3 x 3,5 cm.
Uz osobne dokumente koje posjedujete iz Ukrajine (ako ste ih ponijeli sa sobom), ovo je vaš najvažniji dokument u Hrvatskoj. Jako je važno da ovu iskaznicu uvijek imate sa sobom jer na temelju te iskaznice ostvarujete sva svoja prava.
Ako promijenite adresu stanovanja u Hrvatskoj, dužni ste u roku od 2 dana od promjene boravišta prijaviti/odjaviti adresu stanovanja te ishoditi novu Iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom.
Zahtjev za prijavu/odjavu boravišta stranca pod privremenom zaštitom (Obrazac 11) podnosi se policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta.
Ako slučajno izgubite iskaznicu ili vam je ukradu, slučaj trebate odmah prijaviti policijskoj upravi/policijskoj postaji prema mjestu događaja ili mjestu na kojemu ste utvrdili da je iskaznica izgubljena ili ukradena.
Dodatne informacije vezane uz postupak privremene zaštite i izdavanje Iskaznice stranca pod privremenom zaštitom možete dobiti na e-mail: privremena.zastita@mup.hr
S iskaznicom stranca pod privremenom zaštitom, možete se:
Kako ostvariti pravo na savjetovanje, smještaj i jednokratnu naknadu; donosimo upute i korisne linkove
Kao osoba pod privremenom u Hrvatskoj imate određena prava iz sustava socijalne skrbi kao i pravo na socijalne usluge. Ta prava obuhvaćaju pravo na:
Za sve informacije o vašim pravima i načinu na koji ih možete ostvariti, obratite se predstavnicima centra za socijalnu skrb u Prihvatnom centru ili zajedničkom smještaju, a ako imate organizirani vlastiti smještaj obratite se centru za socijalnu skrb na području gdje ste smješteni.
Zahtjev za jednokratnu naknadu možete podnijeti dežurnom socijalnom radniku u Prihvatnom i Kolektivnom smještaju kojeg obilaze mobilni timovi. Ukoliko se nalazite u privatnom pojedinačnom smještaju, zahtjev možete podnijeti u Centrima za socijalnu skrb i podružnicama u Hrvatskoj.
Ova se pomoć isplaćuje jednokratno u novcu i služi za podmirenje izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti.
Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti namijenjene prepoznavanju, sprječavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihova života u zajednici. Socijalne usluge mogu se pružati tijekom duljeg razdoblja ili privremeno, ovisno o potrebama korisnika.
Kao osoba pod privremenom zaštitom, imate pravo na
Dodatne informacije možete dobiti na:
kontakt telefon: 385 99 399 7317
e-pošta: ukrajina@mrosp.hr
https://hrvatskazaukrajinu.gov.hr/
https://czssds.hr/images/images2/letak-ukrajina-14032022.pdf
Kako ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj? Što učiniti ako ste bolesni i trebate lijekove?
Temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti stranaca, ako ste osoba pod privremenom zaštitom ostvarujete pravo na zdravstvenu zaštitu u zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao i njegovi članovi obitelji.
To znači da, kao osoba pod privremenom zaštitom, predočenjem Iskaznice stranca pod privremenom zaštitom imate pravo na osnovnu zdravstvenu skrb koja uključuje:
Vaša su djeca u potpunosti izjednačena u pravima s hrvatskom djecom te im je dostupna zdravstvena zaštita i skrb u punom opsegu.
Kod ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu najvažnije je da uvijek uz sebe imate Iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom.
Za slučaj hitnih stanja potrebno je nazvati broj 194 ili 112 ili obratiti se zdravstvenim djelatnicima na hitnom prijemu najbliže bolnice.
Ako se kao osoba pod privremenom zaštitom zaposlite u Republici Hrvatskoj kod hrvatskog poslodavca ili u slučaju ulaska u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja po nekoj drugoj osnovi, na vas se primjenjuju odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na isti način i pod istim uvjetima kao i za sve ostale osiguranike.
U tom slučaju, osim prava na zdravstvenu zaštitu, imate pravo i na novčane naknade i mogućnost sklapanja police dopunskog zdravstvenog osiguranja, a ako nemate dopunsko zdravstveno osiguranje, osobno snosite sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite.
U slučaju da vam kao osobi pod privremenom zaštitom prestane radni odnos u Republici Hrvatskoj, ne možete biti zdravstveno osigurani kao nezaposlena osoba, nego ponovno stječete status stranca pod privremenom zaštitom i ostvarujete sva prava na zdravstvenu zaštitu.
Za manje teškoće obratite se najbližem liječniku u domu zdravlja ili odabranom liječniku opće ili obiteljske medicine koji će vas pregledati i dati vam recept za podizanje lijeka kojeg preuzimate u ljekarnama.
Za osobe sa statusom privremene zaštite iz Ukrajine lijek ćete moći podići i na privatni recept za lijekove s osnovne i dopunske liste lijekova.
Iako postoje brojni lijekovi koji se mogu direktno kupiti u ljekarnama, za brojne vrste lijekova, te za sve antibiotike, potreban vam je recept uz koji ćete lijekove moći kupiti u ljekarni. Kao osoba pod privremenom zaštitom, oslobođeni ste plaćanja sudjelovanja (10,00 kn) i u slučaju lijeka s dopunske liste oslobođeni ste plaćanja doplate lijeka.
Saznajte kako pronaći posao u Hrvatskoj i tko vam u tome može pomoći
Osobe pod privremenom zaštitom, imaju pravo na rad bez ishođivanja posebnih dozvola za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Za rad je potrebna isključivo iskaznica stranca pod privremenom zaštitom.
Posao možete potražiti sami preko neke od Facebook grupa koja pruža pomoć i podršku osobama raseljenima iz Ukrajine. U tim grupama možete i ponuditi svoje usluge u poslovima za koje ste kvalificirani i znate ih raditi.
Ako nemate dogovoren posao ili ga ne želite tražiti na opisani način, trebate kontaktirati Hrvatski zavod za zapošljavanje, te dati svoje osnovne osobne podatke (ime i prezime, datum rođenja, iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom, OIB, dokaz o završenom obrazovanju, ukoliko ga imate).
Nakon upisa u evidenciju nezaposlenih bit će Vam dodijeljen savjetnik koji će vam pružati podršku kako biste se uključili na hrvatsko tržište rada. Pomoći će vam prilikom izrade životopisa i pripreme za razgovore za posao, a moći ćete sudjelovati u radionicama za pripremu u traženju posla na ukrajinskom ili engleskom jeziku.
Pomoć Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sastoji se od sljedećih koraka:
Prema posljednjim informacijama sa stranice Hrvatska za Ukrajinu, da bi osobama raseljenima iz Ukrajine olakšao dobivanje svih važnih informacija, ali i osigurao dodatnu podršku, Hrvatski zavod za zapošljavanje je oformio timove stručnjaka koji su vam na raspolaganju u mjestima kolektivnog smještaja te im se možete obratiti s punim povjerenjem.
Sve o pravima djece iz Ukrajine tijekom boravka u Hrvatskoj i kako ih ostvariti.
Prema naputku Europske komisije, svoj djeci koja iz Ukrajine dolaze u EU trebalo bi brzo i bez diskriminacije omogućiti da ostvare svoja prava, kao što su nužna psihološka pomoć, zdravstvena skrb i pristup obrazovanju.
Posebna pažnja mora se posvetiti djeci bez pratnje. Važno je da se registriraju odmah nakon dolaska, moraju dobiti potpunu i sigurnu potporu i što prije treba angažirati predstavnika službe za zaštitu djece. Prioritet mora biti traženje članova obitelji.
Sva djeca (tj. osobe mlađe od 18 godina) koja bježe od rata u Ukrajini imaju pravo na zaštitu u EU-u, a njihova prava uključuju:
Kako pronaći liječnike koji pružaju primarnu zdrasvtvenu zaštitu i imaju mjesta za uzimanje novih pacijenata.
Nakon što vam je odobren azil ili supsidijarna zaštita, imate prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i možete slobodno odabrati liječnike primarne zdravstvene zaštite: liječnika opće/obiteljske medicine i liječnika dentalne medicine. Žene uz to imaju pravo na izbor ginekologa, a roditelji predškolske djece mlađe od sedam godina biraju i pedijatra.
Liječnike birate u svom mjestu stanovanja ili u najbližem mjestu ako ga nema u mjestu stanovanja.
Važno! Liječnik vas nije dužan primiti ako u trenutku kada mu pristupite nema slobodnih mjesta, tj. ima maksimalan broj pacijenata. Prima li određena ordinacija primarne zdravstvene zaštite nove pacijente, možete provjeriti putem tražilice Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).
Također, ponekad je liječničku ordinaciju teško dobiti telefonski pa vam preporučujemo da ne odustanete ako ih iz nekoliko pokušaja niste uspjeli dobiti putem telefona - provjerite radno vrijeme ambulante i javite se osobno, tako ćete najbrže dogovoriti odabir.
Na stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, postoji tražilica liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti uz pomoć koje možete provjeriti koji liječnici u pojedinom domu zdravlja primaju nove pacijente.
Za lakše snalaženje u tražilici, donosimo opis pojedinih izbornika i ekrana.
Slika 1.

Naselje - mjesto vašeg boravka, prema kojem birate liječnika
Odabir djelatnosti - vrsta liječnika kojeg birate
Slika 2.

Dentalna zdravstvena zaštita - stomatolog
Opća/obiteljska medicina - liječnik opće ili obiteljske prakse
Zdravstvena zaštita predškolske djece - pedijatar
Zdravstvena zaštita žena - ginekolog
Slika 3.

Lista liječnika prema kriteriju pretrage. Pretragu dodatno možete suziti prema naselju (npr. u Zagrebu ili drugom većem gradu) i prema boji vidjeti koji primaju nove pacijente, a koji ne.
Slika 4.

Boja označava raspoloživost liječnika:
Crvena - liječnik ne prima nove pacijente
Žuta - liječnik ograničeno prima pacijente
Zelena - liječnik ima mjesta z aprimanje novih pacijenata
Bijela - tim u formiranju; veća mogućnost da imaju više mjesta za nove pacijente
Uvijek ćete se lakše dogovoriti uživo pa između telefonskog poziva ili maila potencijalnom liječniku ili odlaska uživo, odaberite ovo drugo i odite se osobno raspitati o primanju novih pacijenata u tim.
Kada ste pronašli liječnika ili liječnicu koji vas može upisati kao svoju pacijenticu zatražite medicinsku sestru u liječničkoj ambulanti da vam da tiskanicu Izjava o izboru/promjeni izabranog doktora kako bi je popunili. Izjavu o izboru ili promjeni izabranog doktora možete preuzeti putem interneta OVDJE (na hrvatskom jeziku).
U tiskanici upisujete jednu od četiri djelatnosti: opća/obiteljska medicina, dentalna zdravstvena zaštita, zdravstvena zaštita žena (ginekološka skrb) ili zdravstvena zaštita predškolske djece.
Drugi dio tiskanice popunjava vaš ginekolog i ovjerava svojim potpisom te pečatom ordinacije zdravstvene ustanove ili privatne prakse. Potpisanu Izjavu odabrani liječnik dostavlja HZZO-u radi ovjere i unosa podataka u evidencije HZZO-a, međutim u praksi ima situacija u kojima to obavljaju i same osigurane osobe.
Ovjeru podataka iz izjave provodi HZZO prema sjedištu ordinacije izabranog doktora koji je tiskanicu izjave dostavio. Nakon ovjere podataka o izboru liječnika regionalni ured HZZO-a dostavlja jedan primjerak ovjerene izjave izabranom liječniku, a jedan primjerak dotadašnjem izabranom doktoru ili ustanovi u kojoj radi, ako ste već imali doktora i sad ga mijenjate.
Zdravstvenu zaštitu kod izabranog liječnika možete ostvariti najkasnije 10 dana od potpisivanja Izjave. Ako mijenjate liječnika vaš će vam stari liječnik najkasnije u roku od tri dana predati svu vašu zdravstvenu dokumentaciju.
Liječnika birate za razdoblje od najmanje godinu dana i možete ga promijeniti po isteku tog razdoblja. Ako ga ne želite mijenjati ne morate ništa raditi.
Imaju li osobe koje traže azil pravo raditi u Hrvatskoj?
Dolaskom u Hrvatsku i samim činom traženja međunarodne zaštite, nemate automatski pravo na zapošljavanje, odnosno na rad.
Kao tražitelj azila, pravo na rad stječete tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom, ako u tom vremenu Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) nije donijelo odluku.
Ako su protekla tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, pravo na rad ostvarujete na način da predate zahtjev (usmeno ili na zapisnik) Službi za međunarodnu zaštitu.
Na vaš zahtjev, u roku od 30 dana, MUP će vam izdati potvrdu da ste stekli pravo na rad.
Ako MUP utvrdi da ne ispunjavate uvjete za izdavanje potvrde, donijet će negativnu odluku protiv koje možete podnijeti tužbu Upravnom sudu u roku od 8 dana od dana kada zaprimite odluku.
Nakon što se zaposlite, dužni ste u roku od 15 dana od sklapanja ugovora o radu pisanim putem obavijestiti Prihvatilište da ste se zaposlili i dostaviti potvrdu o zaposlenju koju će vam izdati vaš poslodavac.
Isto tako, ako namjeravate boraviti izvan Prihvatilišta dulje od dva dana, primjerice jer želite raditi izvan Zagreba ili Kutine, za to vam je potrebna suglasnost Prihvatilišta.
Kada nadležno tijelo donese odluku o vašem zahtjevu za međunarodnu zaštitu,promijenit će se vaš status. Ako je odluka pozitivna i odobri vam se međunarodna ili supsidijarna zaštita, i dalje ćete imati pravo raditi u Hrvatskoj, ali morate vratiti MUP-u prethodno izdanu potvrdu o pravu na rad u roku od 15 dana. Kao osoba s odobrenom međunarodnom ili supsidijarnom zaštitom, nećete trebati takvu potvrdu kako biste radili.
Ako je konačna odluka o vašem zahtjevu za azil negativna, više nećete imati pravo raditi te ćete morati vratiti potvrdu o pravu na rad MUP-u u roku od 15 dana.
Koje vrste zdravstvenog osiguranja postoje u Hrvatskoj? Na koju vrstu zdravstvenog osiguranja imam pravo?
Azilanti, stranci pod supsidijarnom ili privremenom zaštitom i članovi njihove obitelji prava iz zdravstvene skrbi ostvaruju uz dokument izdan od Ministarstva unutrašnjih poslova (dozvola boravka) kojim dokazuju ostvareni status u Republici Hrvatskoj i temeljem kojeg mogu biti korisnici zdravstvene zaštite u ugovornim zdravstvenim ustanovama i to u opsegu kojeg pokriva obvezno zdravstveno osiguranje.
Obvezno zdravstveno osiguranje obuhvaća i obavezno je za sve osobe s prebivalištem u Hrvatskoj i strance s odobrenim stalnim boravkom. Provodi ga Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO).
Iz ovog osiguranja pokriveni su samo troškovi osnovnih i hitnih zdravstvenih usluga, dok se ostale usluge doplaćuju ili plaćaju u punoj cijeni u ovisnosti o tome na koji način ostvarujete prava na zdravstvenu skrb (za konkretna pitanja o vašem status, obratite se organizacijama koje pružaju besplatnu pravnu pomoć).
Usluge koje nisu pokrivene u potpunosti obveznim zdravstvenim osiguranjem: specijalistički pregledi i usluge, bolničko liječenje, lijekovi koji nisu na osnovnoj listi lijekova te zahtijevaju dodatno plaćanje ili dopunsko zdravstveno osiguranje.
Osnovna zdravstvena skrb uključuje:
Dopunsko zdravstveno osiguranje je dobrovoljno osiguranje koje osobe s obveznim zdravstvenim osiguranjem mogu sklopiti s jednom od osiguravajućih kuća u Hrvatskoj. Dopunsko zdravstveno osiguranje pokriva razliku između pune cijene zdravstvene usluge i dijela koji pokriva osnovno zdravstveno osiguranje.
Kao azilant ili osoba pod supsidijarnom zaštitom, na ovo zdravstveno osiguranje imate pravo ako ste zaposleni u Hrvatskoj.
Prije korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi ili kod zdravstvenog djelatnika u privatnoj ordinaciji ili kod drugih pružatelja zdravstvenih usluga, morate dokazati svoj status dokumentom koji vam je izdala policijska uprava ili policijska postaja.
Raspon prava na zdravstvenu zaštitu ovisi o vašem statusu u Hrvatskoj.
Saznajte kako postupati kad namjeravate u Hrvatskoj zatražiti međunarodnu zaštitu (azil) ili vas iz neke druge europske zemlje vrate u Hrvatsku.
Dolaskom u Hrvatsku potrebno je napraviti neke predradnje kako biste vi i vaša obitelj bili evidentirani u hrvatskom sustavu i na temelju toga mogli ostvariti različita prava. Sve navedeno potrebno je kako biste napravili temelj na kojemu ćete organizirati život za sebe i djecu na način koji je održiv na duže vrijeme.
Namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (azil) možete izraziti:
Ako s vama u Hrvatsku ulaze maloljetne osobe, granična policija će prilikom obavljanja granične kontrole tražiti da pojasnite svoj srodnički odnosno drugi odnos s maloljetnom osobom. Kako bi se ubrzalo obavljanje kontrole, dobro je da sa sobom imate dokumentaciju s kojom možete pojasniti svoj odnos s maloljetnom osobom.
Kao zakonski zastupnik djeteta, vi iskazujete namjeru podnošenja zahtjeva u ime maloljetnog djeteta.
Ako se na graničnom prijelazu nalazi maloljetna osoba bez pratnje, u obavljanje granične kontrole uključit će se socijalna služba.
Zahtjev za međunarodnu zaštitu podnosite neposredno davanjem izjave na zapisnik u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu ili Kutini. Iznimno, ovisno o osobnim okolnostima tražitelja, može se omogućiti podnošenje zahtjeva neposredno uzimanjem izjave na zapisnik i izvan Prihvatilišta.
Ako nezakonito uđete u Republiku Hrvatsku, a došli ste izravno s područja na kojem ste proganjani (u smislu Ženevske konvencije) te kad postoji stvarni rizik da ćete povratkom u zemlju podrijetla biti izloženi ozbiljnoj nepravdi, nećete biti kažnjeni zbog nezakonitog ulaska ili boravka, ali samo ako bez odgode izrazite namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i ako predočite valjane razloge svog nezakonitog ulaska ili boravka.
Tijela nadležna za odobravanje azila ili supsidijarne zaštite
U prvostupanjskom postupku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova, Služba za strance i azil, dok se protiv odluke Ministarstva može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.
Važno!
Ako vam je u postupku traženja međunarodne zaštite potrebna pravna pomoć, možete je dobiti na različitim adresama, a Hrvatski pravni centar izradio je plakat s kontaktima organizacija koje na različite načine pružaju pomoć osobama u potrebi za zaštitom.
Kako bi vam pomogao u snalaženju, Hrvatski pravni centar je kreirao plakat sa svojim kontakt podacima putem kojih možete zatražiti i dobiti pravnu pomoć.
Saznajte tko sve ima pravo na besplatnu pravnu pomoć u Hrvatskoj i kako je ostvariti.
1Besplatna pravna pomoć je usluga davanja besplatnih pravnih savjeta od pravnika i odvjetnika koju nude neke udruge i pravne klinike u Hrvatskoj. U nekim slučajevima, besplatna pravna pomoć uključuje i i besplatno zastupanje na sudu.
U besplatnu pravnu pomoć spadaju primarna i sekundarna pravna pomoć te oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i troškova sudskog postupka
Primarna pravna pomoć obuhvaća:
Postupak za ostvarivanje primarne pravne pomoći pokreće se izravnim obraćanjem pružatelju primarne pravne pomoći - ovlaštenoj udruzi, pravnoj klinici, nadležnom upravnom tijelu (npr. ako živite u gradu Zagrebu, to je Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba, a popis organizacija kojima se možete javiti nalazi se na kraju teksta)
Postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći pokreće se podnošenjem zahtjeva za odobravanje sekundarne pravne pomoći, na propisanom obrascu, nadležnom upravnom tijelu na području na kojem imate prebivalište ili boravište.
Pripadajući ured kojem ste dostavili zahtjev donosi rješenje o ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prava na sekundarnu pravnu pomoć, te se istim rješenjem određuje i odvjetnik koji će pružiti pravnu pomoć.
Primarna pravna pomoć može se ostvariti ako:
Popis ovlaštenih udruga i pravnih klinika te upravnih tijela županija, odnosno Grada Zagreba koji pružaju usluge besplatne pravne pomoći dostupan je na poveznici:
Kratku brošuru o pravnom savjetovanju za tražitelje međunarodne zaštite u Hrvatskoj, koju je izradio Hrvatski pravni centar možete preuzeti na nekoliko jezika na poveznici.
Detaljnije o vašim pravima i o mogućnostima pravnog savjetovanja možete pročitati u brošuri Hrvatskog pravnog centra “Iako si izbjeglica i ti imaš pravo … ” pripremljenu na nekoliko jezika.
Saznajte koje kategorije predviđa Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kako biste se lakše snašli i prikupili informacije potrebne za uređenje vašeg statusa u Hrvatskoj.
Sukladno navedenom Zakonu smatra se da je:
Saznajte koja su vaša prava i obaveze kao osobe koja je zatražila međunarodnu zaštitu.
Prilikom dolaska u Hrvatsku svoju namjeru da ostvarite međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj iskazujete podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu i time stječete status tražitelja međunarodne zaštite.
Nakon podnošenja zahtjeva (o tome kako zatražiti i steći status međunarodne zaštite, pročitajte u tekstu Status međunarodne zaštite i kako ga ostvariti), u roku od tri dana bit će vam izdana iskaznica tražitelja međunarodne zaštite. Ta iskaznica nije dokaz o identitetu, već potvrđuje vaše pravo boravka i adresu boravišta u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite.
Članovi vaše obitelji, koji su došli s vama, imaju također pravo na boravak dok traje postupak odobrenja međunarodne zaštite.
Kao tražitelj/tražiteljica međunarodne zaštite, imate pravo na smještaj u Prihvatilištu, hranu i odjeću osiguranu u naravi, higijenske potrepštine, naknadu troškova javnog prijevoza za potrebe postupka odobrenja međunarodne zaštite te novčanu pomoć.
Pravo na novčanu pomoć imate u slučaju da niste u radnom odnosu. Ako ostvarujete primanja dovoljna za osiguravanje odgovarajućeg životnog standarda, odnosno ako posjedujete novčana sredstva ili su vam novčana sredstva osigurana na drugi način, nemate pravo na novčanu pomoć.
Ukoliko posjedujete vlastita sredstva, možete o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj, uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova.
Pravo boravka u Republici Hrvatskoj imate od dana izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva do okončanja postupka, što vam omogućava slobodu kretanja na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, osim u slučajevima propisanim zakonom kada vam se može ograničiti kretanje.
Stranci u transferu imaju ista prava i obaveze do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.
UNHCR, Hrvatski crveni križ i druge organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili humanitarnim radom mogu u Prihvatilištu provoditi odgojne, obrazovne i slične programe (učenje hrvatskog jezika, zdravstvena zaštita, sportske aktivnosti..) te pružati druge oblike pomoći. Iskoristite mogućnosti koje vam se ponude, kako biste si olakšali vrijeme provedeno u čekanju odluke i prilagodbu na život u Hrvatskoj.
Saznajte koja su vaša prava i obaveze kad vam je odobrena međunarodna zaštita, odnosno, kad vam je odobren azil u Hrvatskoj ili kad vam je odobrena supsidijarna zaštita.
Kad vam se odobri azil (međunarodna zaštita) ili supsidijarna zaštita u Republici Hrvatskoj, imate pravo na boravak, a smještaj vam je osiguran na teret državnog proračuna, najduže dvije godine od dana uručenja odluke kojom se odobrava azil ili supsidijarna zaštita.
Članovi vaše obitelji koji borave zakonito u Republici Hrvatskoj, imaju jednaka prava kao i vi.
U slučaju gubitka, nestanka ili krađe dozvole boravka ili putne isprave, dužni ste u roku od 15 dana od saznanja, prijaviti to policijskoj upravi ili postaji prema mjestu događaja ili saznanja.
Koja prava iz zdravstvene skrbi imaju osobe kojima je odobrena međunarodna (azil) ili supsidijarna zaštita. Kako ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj? Što učiniti ako ste bolesni i trebate lijekove?
Azilanti, stranci pod supsidijarnom zaštitom i članovi njihove obitelji prava iz zdravstvene skrbi ostvaruju uz dokument izdan od Ministarstva unutarnjih poslova (dozvola boravka) kojim dokazuju ostvareni status u Republici Hrvatskoj i temeljem kojeg mogu biti korisnici zdravstvene zaštite u ugovornim zdravstvenim ustanovama i to u opsegu kojeg pokriva obvezno zdravstveno osiguranje.
Obvezno zdravstveno osiguranje obuhvaća i obvezno je za sve osobe s prebivalištem u Hrvatskoj i strance s odobrenim stalnim boravkom. Iz ovog osiguranja pokriveni su samo troškovi osnovnih i hitnih zdravstvenih usluga, dok se ostale usluge doplaćuju ili plaćaju u punoj cijeni.
Usluge koje nisu pokrivene u potpunosti obveznim zdravstvenim osiguranjem: specijalistički pregledi i usluge, bolničko liječenje, lijekovi koji nisu na osnovnoj listi lijekova te zahtijevaju dodatno plaćanje ili dopunsko zdravstveno osiguranje.
Ako ste azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom i zaposleni ste u Hrvatskoj, imate pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje. To je dobrovoljno osiguranje koje osobe s obveznim zdravstvenim osiguranjem mogu sklopiti s jednom od osiguravajućih kuća u Hrvatskoj. Dopunsko zdravstveno osiguranje pokriva razliku između pune cijene zdravstvene usluge i dijela koji pokriva osnovno zdravstveno osiguranje, tj. oslobođeni ste plaćanja npr. specijalističkih pregleda, bolničkog liječenja i određenih lijekova.
Djeca do 18. godine života ne trebaju dopunsko zdravstveno osiguranje jer sve njihove zdravstvene usluge pokriva obvezno zdravstveno osiguranje.
Osnovna zdravstvena skrb uključuje:
Ako se kao osoba pod međunarodnom ili supsidijarnom zaštitom zaposlite u Republici Hrvatskoj kod hrvatskog poslodavca ili u slučaju ulaska u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja po nekoj drugoj osnovi, na vas se primjenjuju odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na isti način i pod istim uvjetima kao i za sve ostale osiguranike.
U tom slučaju, osim prava na zdravstvenu zaštitu, imate pravo i na novčane naknade i mogućnost sklapanja police dopunskog zdravstvenog osiguranja, a ako nemate dopunsko zdravstveno osiguranje, osobno snosite sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite.
U slučaju da vam kao osobi pod međunarodnom zaštitom prestane radni odnos u Republici Hrvatskoj, ne možete biti zdravstveno osigurani kao nezaposlena osoba, nego ponovno stječete status osiguranika kao osoba pod međunarodnom ili supsidijarnom zaštitom i ostvarujete sva prava na obveznu zdravstvenu zaštitu.
Za manje teškoće obratite se najbližem liječniku u domu zdravlja ili odabranom liječniku opće ili obiteljske medicine koji će vas pregledati i dati vam recept za podizanje lijeka kojeg preuzimate u ljekarnama.
Iako postoje lijekovi koji se mogu direktno kupiti u ljekarnama, za brojne vrste lijekova, te za sve antibiotike, potreban vam je recept uz koji ćete lijekove moći kupiti u ljekarni.
Za slučaj hitnih stanja potrebno je nazvati broj 194 ili 112 ili obratiti se zdravstvenim djelatnicima na hitnom prijemu najbliže bolnice.
Saznajte koja prava iz zdravstvene skrbi imaju osobe koje su zatražile azil u Hrvatskoj.
Kao osoba koja je zatražila međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, ali čeka odluku nadležnog tijela o svome zahtjevu, imate pravo na određenu razinu zdravstvene skrbi na račun ministarstva nadležnog za zdravlje, ali i obvezu podvrgnuti se medicinskom pregledu koji se najčešće obavlja u Prihvatilištu.
Po vašem dolasku u Hrvatsku, medicinski tim će vas pregledati i ustanoviti eventualne ozljede ili hitna medicinska stanja (poput iscrpljenosti, dehidracije), pružiti vam odgovarajuću liječničku pomoć te po potrebi pozvati hitnu medicinsku pomoć.
Svu potrebnu pomoć, u skladu sa stanjem, medicinski tim će pružiti osobama koje spadaju u neku od ranjivih skupina, kao što su djeca, djeca bez pratnje, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe lišene poslovne sposobnosti, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa ostvaruju pravo na odgovarajuću zdravstvenu zaštitu.
Ako ste doživjeli posebno traumatično iskustvo ili ste bili žrtva bilo koje vrste nasilja, dobit ćete prikladnu zdravstvenu zaštitu u skladu s posebnim okolnostima u kojima se nalazite ili posljedicama djela kojima ste bili podvrgnuti.
Zdravstvena zaštita koju možete ostvariti uključuje hitnu medicinsku pomoć i nužno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja.
To znači da imate pravo na hitnu medicinsku skrb i hitan medicinski transport prema odluci liječnika te pravo na hitnu stomatološku pomoć.
Nužno liječenje uključuje:
Trudnice ili rodilje imaju pravo na zdravstvenu zaštitu vezanu uz praćenje trudnoće i poroda, te to pravo ostvaruju u istom opsegu kao i osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. To uključuje i praćenje stanja nakon poroda. Njima se pruža sva medicinska njega, sestrinska njega, usluga primalje, lijekova, zavoja i ostala njega za vrijeme i nakon poroda.
Više pročitajte u kategoriji Žene.
Djeca do 18. godine života imaju pravo na cjelokupnu zdravstvenu zaštitu sukladno propisu koji uređuje pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
Ako se zaposlite u Hrvatskoj prije nego vam je odobren status osobe pod međunarodnom zaštitom, ostvarujete opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
U Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite možete se obratiti liječniku iz organizacije MdM (Médecins du Monde ASBL - Dokters van de Wereld VZW), a ako ste zaposleni, obratite se bilo kojem liječniku opće prakse u domu zdravlja (imate pravo odabrati svog liječnika). Za sva hitna medicinska stanja potrebno je pozvati hitnu medicinsku pomoć.
U slučajevima opravdanih hitnih stanja, svaka osoba ima pravo na hitnu medicinsku pomoć i hitno liječenje, neovisno o svom pravnom statusu. Ako imate zdravstvenu hitnoću ili sumnjate u nju, obavijestite službenu osobu u prihvatilištu, koja će pozvati hitnu pomoć.
U slučaju kada je na jednom mjestu prisutan velik broj osoba čije zdravstveno stanje zahtjeva hitnu medicinsku pomoć, provodi se trijaža kako bi se utvrdili slučajevi prema stupnju hitnoće i onima najhitnijim dala prednost.
Troškove zdravstvene zaštite, ako niste zaposleni, pokriva ministarstvo nadležno za zdravstvo.
Pročitajte koja je obavezna zdravstvena procedura propisana za sve osobe koje traže međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj
Procedura koja se pokreće od trenutka kad zatražite međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, uključuje i obavezan zdravstveni pregled čiji je sadržaj propisan Pravilnikom o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom.
Obavezan zdravstveni pregled se obavlja u prihvatilištu ili prihvatnom centru koji pružaju smještaj za migrante.
Pregled uključuje mjere osobne higijene (pranje i zamjenu odjeće): provodi se dezinsekcija odjeće i samih osoba te zamjena rublja i odjeće.
Nakon toga se provodi tzv. orijentacijski uvid u zdravstveno stanje kako bi se uočili znakovi bolesti, npr. povišena temperatura, osipi ili proljev, te se po potrebi osoba upućuje liječniku.
Osnovni liječnički pregled obavlja se tijekom prvih sedam dana boravka u prihvatilištu, s ciljem otkrivanja akutnih zaraznih bolesti i utvrđivanja cjepnog statusa. U ovoj fazi ćete primiti nužna cjepiva te dobiti pisanu potvrdu o liječničkom pregledu i eventualnu uputu o zdravstvenom nadzoru.
Dopunski liječnički pregled s pretragama usmjeren je na otkrivanje ili dokumentiranje eventualne kronične zarazne bolesti ili kliconoštva, a tijekom ove faze provode se i daljnja cijepljenja, ako su potrebna.
S ciljem utvrđivanja prisutnih zaraznih bolesti, zdravstveni pregled, uz uzimanje povijesti bolesti obuhvaća pregled na tuberkulozu, svrab, trbušni tifus i po potrebi na druge bakterijske i parazitarne crijevne infekcije. Također, kod svih se osoba obavlja krvna pretraga na osnovne pokazatelje mogućih zaraznih bolesti, a kod osoba koje dolaze iz tropskih zemalja endemskih za određene bolesti, treba napraviti odgovarajuće pretrage.
Na temelju podataka dobivenih anamnezom i pregledom po potrebi treba uključiti i druge pretrage ili preglede, te osobu uputiti na liječenje.
Pozitivan nalaz neke kronične bolesti ne može utjecati na odluku o dobivanju statusa azilanta.
Pod zdravstvenim nadzorom ćete biti u trajanju od 21 dan, tijekom kojeg se očekuje da će se manifestirati određene zarazne bolesti (kao što je žuta groznica, ospice i druge) za slučaj da ste u Hrvatsku došli u fazi inkubacije, stići će rezultati obavljenih laboratorijskih pretraga te će se dovršiti potrebna cijepljenja.
Nakon provedenih svih obaveznih pregleda i postupaka, izdaje vam se zdravstvena svjedodžba u dva primjerka, od kojeg se jedan prilaže uz ostalu dokumentaciju u sklopu podnošenja zahtjeva za azil, a drugi zadržavate za sebe.
U sklopu pregleda i uzimanja anamneze potrebno je utvrditi na koje ste bolesti do sada cijepljeni, tzv. cijepni status, te se kontrolira i prisutnost ožiljka od BCG-a (cijepljenja protiv tuberkuloze).
Sve osobe do 35 godina starosti, a starije od jedne godine života, odmah po ulasku cijepi se jednom dozom cjepiva protiv ospica, dječje paralize, difterije i tetanusa.
Predškolsku djecu i školsku djecu do 14 godina života uključuje se u besplatan Program obveznih cijepljenja u skladu s preporukama Programa za necijepljene ili nepotpuno cijepljene osobe za pojedinu dob.
Kao osoba sa statusom tražitelja azila, imate pravo na zdravstvenu skrb, hitno i nužno medicinsko i stomatološko liječenje, uključujući i lijekove, zavoje te druge usluge nužne za liječenje, oporavak ili ublažavanje bolesti ili posljedica bolesti.
Svoje pravo možete koristiti uz predočenje iskaznice tražitelja azila ili potvrde o podnesenom zahtjevu za azil.
U Republici Hrvatskoj postoje prihvatilišta i prihvatni centri koji trenutno pružaju mjesta za smještaj oko 700 migranata:
Porin - u Zagrebu; azilanti, tražitelji azila, ilegalni migranti (zamjena za detenciju) - privremeni smještaj
Kutina - oko 80 km od Zagreba; ranjive skupine - žene, djeca bez pratnje, obitelji s djecom
Ježevo - u nadležnosti Odjela za granice Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove; centar za detenciju i deportaciju stranaca.
Obitelji se ne razdvajaju, a ranjive osobe, poput žena koje migriraju same, djece bez pratnje, osoba koje su doživjele neku traumu, su smještene u zasebne prostorije.
Centar za strance u Ježevu je u nadležnosti Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i služi za detenciju i deportaciju stranaca. Iako je primarno centar za ilegalne migrante, ponekad su tamo smješteni i stranci koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu pa ostaju tamo privremeno i određeno vrijeme, nakon čega su prebačeni u prihvatni centar za tražitelje azila.
Imam li pravo raditi ako mi je odobren azil ili supsidijarna zaštita?
Ako imate odobren status azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom, u Hrvatskoj možete raditi bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
To znači da imate pravo tražiti posao - pa ćete zapošljavanjem početi raditi kod poslodavca.
Ako ste tražitelj međunarodne zaštite, pravo na rad stječete tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom ako u tom vremenu Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) nije donijelo odluku o vašem statusu. U tom slučaju, za rad vam je potrebna potvrda o pravu na rad, a zahtjev predajete na recepciji Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite (Sarajevska 41). Nadležno tijelo koje odlučuje o vašem zahtjevu je Služba za međunarodnu zaštitu.
Ako tražite posao, možete pratiti oglase za posao preko provjerenih web stranica ili se prijaviti na Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ). HZZ je javna ustanova koja ima ključnu ulogu u reguliranju ponude i potražnje na tržištu rada Republike Hrvatske, te svojim mjerama i aktivnostima nastoji posredovati između osoba koje traže posao i poslodavaca koji traže radnike. Za pomoć se možete obratiti i nekoj od organizacija koje pružaju pomoć u pronalaženju posla (npr. Hrvatskom Crvenom križu ili Isusovačkoj službi za izbjeglice).
Prijava na HZZ je besplatna te se možete prijaviti u nadležni ured HZZ-a prema mjestu stanovanja.
Da biste koristili usluge HZZ-a (npr. pomoć u traženju posla), morate se osobno prijaviti u evidenciju HZZ-a, a sa sobom ponesite iskaznicu izdanu od MUP-a kojom dokazujete vaš status u Republici Hrvatskoj, OIB i sve dokumente o vašem školovanju koje posjedujete, npr. fakultetsku diplomu ili svjedodžbu o završenom školovanju, ako ih imate. Ako ste tražitelj međunarodne zaštite, ponesite potvrdu MUP-a kojom ste stekli pravo na rad.
Ako imate neka znanja i vještine koje samostalno možete ponuditi na tržištu rada, postoji mogućnost da otvorite samostalnu djelatnost i radite “za sebe”, a za više informacija o tome raspitajte se u HZZ-u.
Nakon što se zaposlite, pojedinosti vezane za vaše zapošljavanje na određenome radnom mjestu dogovarate sami s poslodavcem. Prvi i najvažniji korak je sklopiti ugovor o radu kojime ćete detaljnije urediti međusobni odnos između vas i poslodavca, tj. vaša prava i dužnosti kao radnika te prava i dužnosti poslodavca.
Ugovor o radu može se sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme kao i na puno ili nepuno radno vrijeme.
Ako niste sigurni jeste li razumjeli cijeli ugovor o radu, preporučujemo da se savjetujete s odvjetnikom ili pravnikom, prije nego potpišete ugovor. Ako nemate novaca, možete se obratiti nekom od pružatelja besplatne pravne pomoći.
Naravno! Svaka osoba koja izvrši neki rad za poslodavca, ima pravo na primjerenu, dogovorenu plaću. Ako radite u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, tijekom noći, nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, imate pravo na povećanu plaću.
Plaća, tj. iznos novca koji ćete dobiti za obavljen posao, može se iskazati u bruto ili neto iznosu. Neto iznos je onaj iznos koji se isplaćuje na vaš račun tj. pripada vama, a bruto iznos je iznos koji je bitan poslodavcu jer uključuje ukupan trošak vaše plaće (uračunavajući poreze, prireze i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje). U ugovoru o radu plaća se najčešće iskazuje u bruto iznosu, stoga je važno da od poslodavca zatražite točnu informaciju o visini vaše neto plaće..
Svi radnici koji rade u Republici Hrvatskoj imaju pravo na minimalnu plaću, a to je najniži mjesečni iznos bruto plaće koja se radniku isplaćuje za rad u punome radnom vremenu. Najniži mjesečni iznos bruto plaće u 2024. godini iznosi 840 EUR a neto plaće oko 677 EUR, u 2025. iznos bruto plaće je povećan na 970 EUR, odnosno oko 750 EUR neto.
To znači da, ako ste zaposleni na puno radno vrijeme, u 2025. najniža plaća koju poslodavac smije isplatiti na vaš račun iznosi 750 EUR.
Ako ste radili prekovremeno, po noći, nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, povećani iznos koji zbog toga dobivate ne ulazi u iznos minimalne plaće, već je to dodatni iznos koji bi vam poslodavac morao isplatiti.
Plaća se mora isplatiti do petnaestog dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (primjerice, ako ste tvoj poslodavac i vi ugovorom o radu dogovorili da se plaća isplaćuje dvadesetog dana u mjesecu).
Radno vrijeme su sati koje trebate provesti na poslu radeći. Puno radno vrijeme najčešće je jednako raspoređeno i iznosi osam sati dnevno (40 sati tjedno), dok u nekim djelatnostima, može biti nejednako raspoređeno. Ako je radno vrijeme nejednako raspoređeno, Zakon o radu predviđa više opcija uređenja radnog vremena (preporučujemo da u tom slučaju konzultirate neku od organizacija koje nude besplatnu pravnu pomoć, da vam rastumače vaš ugovor o radu, te vaša prava i obaveze).
Ako radite najmanje šest sati dnevno, za vrijeme rada imate pravo na stanku od najmanje 30 minuta. Stanka od 30 minuta ulazi u radno vrijeme.
Također, imate pravo na tjedni odmor.
Ako radite manje od punog radnog vremena, tada je to rad na nepuno radno vrijeme.
Za svaku kalendarsku godinu, zaposlena osoba ima pravo na plaćeni godišnji odmor od najmanje četiri tjedna (20 radnih dana). Ako se prvi put zapošljavate ili između dva posla imate pauzu dulju od osam dana, pravo na „puni“ godišnji odmor imate tek nakon što šest mjeseci neprekidno radite kod određenog poslodavca. U tih šest mjeseci imate pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, koji iznosi jednu dvanaestinu (1/12) godišnjeg odmora za svaki mjesec rada.
Ponekad se može dogoditi da poslodavac ne isplati plaću, iako je to dužan po zakonu napraviti za obavljeni rad. Poslodavac je dužan svakom radniku dostaviti obračun plaće. Ako ga niste dobili, zatražite ga - čak i ako vam plaća nije isplaćena.
Više je načina na koje u tom slučaju možete ostvariti svoje pravo na plaću.
U roku od 15 dana od saznanja da vam plaća nije isplaćena možete podnijeti tzv. zahtjev za zaštitu prava radnika u kojem ćete zahtijevati isplatu od svojeg poslodavca.. Ako vaš poslodavac u roku od 15 dana od kada je zaprimio vaš zahtjev ne isplati plaću, možete pokrenuti sudski postupak u daljnjem roku od 15 dana.
Za detaljnije informacije o podnošenju zahtjeva za zaštitu prava radnika, kao i o tome što još možete učiniti u ovakvoj situaciji, najbolje je obratiti se udrugama koje pružaju besplatnu pravnu pomoć. Njima se također možete obratiti ako sumnjate da poslodavac krši vaša prava.
Pročitajte kako ostvariti pravo na spajanje obitelji.
Kao azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom imate pravo spojiti se s članovima svoje obitelji, tj. oni imaju pravo doći u Hrvatsku i tu nastaviti živjeti pod uvjetima utvrđenim zakonom.
Članovi obitelji koji mogu koristiti ovo pravo su:
Ako se dokažu posebni osobni ili ozbiljni humanitarni razlozi za spajanje obitelji u Hrvatskoj, ponekad se dolazak odobrava i drugim članovima obitelji.
U slučaju pozitivnog rješavanja zahtjeva, član/ovi obitelji dobivaju pravo na privremeni boravak na rok važenja do godine dana koji će svake godine trebati produžiti. Vaša maloljetna djeca koja nisu zasnovala svoju obitelj, dobit će isti status koji imate vi (azil ili supsidijarna zaštita).
Članovi vaše obitelji imat će u Hrvatskoj ista prava kao i vi.
Da ste član obitelji možete dokazati službenim dokumentima, kao npr. izvatkom iz matične knjige rođenih ili izvodom iz matice vjenčanih.
Ako iz bilo kojih okolnosti ne raspolažete dokumentima kojima biste mogli dokazati pripadnost obitelji ili ih ne možete nabaviti to ne može biti isključivi razlog za odbijanja zahtjeva za spajanje obitelji, odnosno za dobivanje negativne odluke. U ovakvom slučaju, ako imate status azilanta ili osobe pod privremenom zaštitom, imate pravo na besplatnu pravnu pomoć. Savjetujte se koji su koraci u podnošenju žalbe na negativnu odluku.
Djetetu koje je u Hrvatskoj bez obitelji, u svakom će koraku pomagati dodijeljeni skrbnik koji će obaviti potrebne razgovore s institucijama i tijelima uključenima u postupak spajanja obitelji.
Privremeni boravak radi spajanja obitelji odobrit će se članu vaše uže obitelji pod sljedećim uvjetima:
Članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom su u povoljnijem položaju jer nisu u obvezi pružiti dokaz o zdravstvenom osiguranju i dokaz o sredstvima za uzdržavanje.
Postupak se sastoji od dvije faze. Prva faza postupka obuhvaća podnošenje zahtjeva za odobravanje privremenog boravka, dok se druga faza postupka odnosi na ishođenje vize odnosno dozvole boravka.
Postupak spajanja obitelji pokreće član obitelji koji se želi spojiti na način da podnese zahtjev za privremeni boravak u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske. Ukoliko osobi za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna viza, zahtjev za privremeni boravak može podnijeti direktno u policijskoj postaji odnosno upravi u mjestu u kojem namjerava boraviti.
Zahtjev član obitelji podnosi u svoje ime - osobno ili putem brze i sigurne pošte. Isprave koje prilaže moraju biti u originalu ili u ovjerenoj kopiji. Strane isprave koje se prilažu sa zahtjevom moraju biti legalizirane te u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik. Ukoliko u matičnoj zemlji, ili u zemlji gdje se nalazi diplomatsko konzularno predstavništvo nema ovlaštenog tumača za hrvatski jezik, može se predati ovjereni prijevod na engleski jezik.
Uz ispunjeni zahtjev, član obitelji prilaže:
Nakon što diplomatska misija ili konzularni ured zaprimi zahtjev, proslijedit će ga nadležnoj policijskoj postaji/upravi u Hrvatskoj na postupanje. O zahtjevu odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova putem policijske postaje/uprave.
Ako je potrebno nadopuniti dokumentaciju, to ćete moći učiniti i vi, kao osoba u odnosu na koju se pokreće postupak spajanja obitelji. Nadležna policijskoj postaja/uprava u Hrvatskoj o tome ćr obavijestiti diplomatsku misiju ili konzularni ured Hrvatske.
Nakon odobravanja privremenog boravka član vaše obitelji treba podnijeti zahtjev za izdavanje dugotrajne vize (tzv. viza D).
Zahtjev treba podnijeti na propisanom obrascu najranije dva mjeseca prije, a najkasnije dva mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka. Zahtjev se podnosi u nadležnom hrvatskom veleposlanstvu/konzulatu ili viznom centru VFS Globala
Uz zahtjev treba priložiti:
Zahtjev mora biti ispunjen latiničnim pismom i velikim tiskanom slovima i potrebno ga je vlastoručno potpisati. Prilikom podnošenja zahtjeva za vizu D uzimaju se otisci prstiju.
O zahtjevu za izdavanje vize odlučuje se u roku od 15 dana od dana kada član obitelji koji se spaja podnese zahtjev. Rok se može produžiti do maksimalno 45 dana ako za to postoje opravdani razlozi.
Saznajte kako obaviti ginekološki pregled, PAPA test, dobiti kontracepciju ili hitnu pomoć.
U Hrvatskoj za žensko reproduktivno zdravlje skrbe ginekolozi koji spadaju u primarnu zdravstvenu zaštitu. To znači da pregled možete zakazati kod odabranog ginekologa kad god želite, bez uputnice drugog liječnika.
Primarna ginekološka skrb je osigurana preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i ne plaća se dodatno, ali ako nemate dopunsko zdravstveno osiguranje morat ćete platiti dodatnu nadoplatu, participaciju, u iznosu od oko 2-5 EUR po posjetu.
Za svaku uplatu liječniku trebate dobiti račun kojega je dobro čuvati jer postoji najveći iznos participacije koji vam se smije mjesečno naplatiti, nakon kojeg više ne morate plaćati naknade za participaciju.
Ako imate dopunsko zdravstveno osiguranje koje plaćate mjesečno oko 10 eura i posjedujete narančastu zdravstvenu karticu, niste dužni plaćati participaciju radi posjeta liječniku.
Ako je potrebno, primarni ginekolog vas upućuje specijalistima u bolnicama i može naručiti laboratorijske pretrage. Također odobrava bolovanje i korištenje rodiljnog te roditeljskog dopusta.
Primarni ginekolog također može napisati recepte za lijekove koje možete podići u ljekarni. Trošak lijeka može biti u cijelosti pokriven preko HZZO-a ili je potrebno platiti participaciju.
Privatni ginekolog ne može obavljati ove poslove.
Obično vas privatni ginekolog može primiti unutar nekoliko dana ako imate problem koji nije hitan i želite doći na pregled (iako to nije pravilo u manjim mjestima ili tijekom ljetnih ili zimskih praznika - raspitajte se), za razliku od ginekologa unutar zdravstvenog sustava kod kojih se ponekad čeka i tjedan-dva do termina pregleda.
Cijena privatnog ginekološkog pregleda uvelike varira, ali očekujte da ćete platiti pregled najmanje 60 EUR bez PAPA testa. Privatni ginekolozi vas ne mogu uputiti specijalistima ili poslati na laboratorijske pretrage koje su u sustavu državnog zdravstvenog osiguranja, niti mogu odobriti bolovanje – sve to morate učiniti kod primarnog ginekologa u sustavu državnog osiguranja.
Prilikom odlaska ginekologu ponesite medicinsku dokumentaciju od ranije ako je imate.
Tijekom pregleda, ginekolog će vas ispitati o vašoj ginekološkoj anamnezi, provjeriti imate li problema ili simptoma koji su neuobičajeni, a zatim obaviti pregled grlića maternice. Tijekom pregleda liječnik uzima bris grlića maternice i šalje ga na testiranje.
PAPA test najčešći je razlog zašto žene posjećuju ginekologa radi rutinske skrbi. Preporuča se jednom godišnje napraviti PAPA test, ali po potrebi se može napraviti i češće. Neki liječnici u skladu s novim smjernicama rade PAPA test svake 2-3 godine.
U Hrvatskoj je uobičajeno da se nakon uzimanja brisa napravi i ultrazvuk rodnice. Možete zatražiti od liječnika da vam pošalje nalaze kada budu gotovi, ali općenito će vas nazvati samo ako je potrebno daljnje praćenje.
Ako želite znati rezultate, nazovite ih. Ako imate pristup portalu E-građani, vaši rezultati će biti dostupni tamo.
Hormonalnu kontracepciju kao i neke druge vrste kontracepcije (npr. spiralu), propisuje ili ugrađuje ginekolog. Ako koristite ili želite koristiti hormonalnu kontracepciju ili razmišljate o ugradnji spirale, posjetite svog ginekologa radi dogovora i dobivanja recepta.
Ako redovito uzimate kontracepciju, recept možete najčešće zatražiti telefonom ili e-poštom, ne morate zbog toga odlaziti ginekologu. Pitajte unaprijed ili nazovite medicinsku sestru da biste dobili više informacija.
Što napraviti u vanrednim situacijama i hitnim slučajevima pročitajte ovdje.
Kako odabrati ginekologa u Hrvatskoj i što spada u primarnu ginekološku zaštitu? Koraci i upute.
Nakon što vam je odobren azil, supsidijarna zaštita ili privremena zaštita, imate prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i možete slobodno odabrati liječnike primarne zdravstvene zaštite: liječnika opće/obiteljske medicine i liječnika dentalne medicine, te pedijatra za djecu predškolske dobi. Žene uz to imaju pravo na izbor ginekologa, a roditelji predškolske djece mlađe od sedam godina biraju i pedijatra.
Liječnike birate u svom mjestu stanovanja ili u najbližem mjestu ako ga nema u mjestu stanovanja i to procedurom opisanom u tekstu Kako odabrati liječnike primarne zdravstvene zaštite.
Svaka punoljetna ženska osoba u RH treba biti prijavljena kod primarnoga ginekologa. Iznimno i djevojke prije punoljetnosti mogu biti u timu primarnoga ginekologa. U tom slučaju prijavljuju se uz suglasnost i u pratnji roditelja ili staratelja. U dogovoru primarnoga ginekologa i roditelja ili staratelja, na preglede maloljetnica smije dolaziti sama.
Ako vam je netko preporučio ginekologa ili ga želite izabrati prema mjestu stanovanja, koristite gore spomenutu tražilicu da provjerite prima li uopće nove pacijentice.
Na žalost, velik broj ginekologa ima previše pacijentica pa ćete možda morati kontaktirati više njih dok ne nađete nekoga koji vas može primiti. Ovisno o mjestu u kojem živite, ginekolog može biti dostupan samo nekoliko dana u tjednu. Ako u vašem mjestu nema ginekologa morat ćete putovati u drugi grad ili mjesto radi posjete ginekologu.
Kada ste našli ginekologa ili ginekologinju koji vas može upisati kao svoju pacijenticu zatražite medicinsku sestru u ginekološkoj ambulanti da vam da tiskanicu Izjava o izboru/promjeni izabranog doktora kako bi je popunili. Izjavu o izboru ili promjeni izabranog doktora možete preuzeti putem interneta OVDJE.
U tiskanici upisujete jednu od četiri djelatnosti: opća/obiteljska medicina, dentalna zdravstvena zaštita, zdravstvena zaštita žena ili zdravstvena zaštita predškolske djece. Za ginekološku skrb upisujete zdravstvena zaštita žena. Drugi dio tiskanice popunjava vaš ginekolog i ovjerava svojim potpisom te pečatom ordinacije zdravstvene ustanove ili privatne prakse. Potpisanu Izjavu odabrani liječnik dostavlja HZZO-u radi ovjere i unosa podataka u evidencije HZZO-a, međutim u praksi ima situacija u kojima to obavljaju i same osigurane osobe.
Ovjeru podataka iz izjave provodi HZZO prema sjedištu ordinacije novoizabranog doktora koji je tiskanicu izjave dostavio. Nakon ovjere podataka o izboru liječnika regionalni ured HZZO-a dostavlja jedan primjerak ovjerene izjave izabranom liječniku, a jedan primjerak dotadašnjem izabranom doktoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za izabranog doktora njezinog radnika.
Zdravstvenu zaštitu kod izabranog liječnika možete ostvariti najkasnije 10 dana od potpisivanja Izjave. Ako mijenjate liječnika vaš će vam stari liječnik najkasnije u roku od tri dana predati svu vašu zdravstvenu dokumentaciju.
Liječnika birate za razdoblje od najmanje godinu dana i možete ga promijeniti po isteku tog razdoblja. Ako ga ne želite mijenjati ne morate ništa raditi.
Primarnim liječnicima možete otići na pregled u radno vrijeme bez uputnice. Prilikom prijave provjerite s ginekologom kako se možete naručiti i uzmite kontakt liječnika. Neki radije komuniciraju s pacijenticama telefonom, drugi e-mailom. Za dogovor jednostavno nazovite ordinaciju tijekom radnog vremena, recite medicinskoj sestri što trebate i ona će vam zakazati termin ako je potrebno. Kod nekih liječnika nije se potrebno naručivati već možete samo doći i čekati svoj red. Ginekolog će vas na pregledu prvo pitati kada ste imali posljednju menstruaciju i/ili kada očekujete sljedeću, pa pripremite tu informaciju.
Imajte na umu da neke ginekološke ordinacije određuju termine pregleda samo u određeno vrijeme (npr. prvi ili zadnji tjedan u mjesecu), te da ponekad morate zvati mnogo puta prije nego što se medicinska sestra javi.
Kod primarnog ginekologa odlazite na redovite ginekološke preglede, kontrole radi određenih tegoba te radi praćenja trudnoće. On može izdati uputnicu za svaku pretragu koju trebate napraviti ili može izdati recepti za lijek koji vam treba te za kontracepciju. Ako zbog nečega trebate ići u bolnicu, npr. imali ste spontani pobačaj, želite prekinuti trudnoću ili se morate liječiti, primarni ginekolog je taj koji će vam izdavati uputnice i recepte prema uputi specijalista iz bolnice.
Uz primarnog ginekologa možete odabrati i privatnog ginekologa kojeg dodatno plaćate. U tom slučaju samo nazovite ili pošaljite e-mail odabranoj privatnoj ginekološkoj ordinaciji i dogovorite termin. Termin ćete morati platiti sami – raspitajte se o načinu plaćanja (gotovina, kartice ili oboje). Međutim, ako ćete morati ići dalje na neke pretrage koje morate obaviti u bolnici privatni ginekolog vam ne može dati uputnicu niti recept za lijekove. Zato, u svakom slučaju trebate biti prijavljeni i kod primarnog ginekologa.
Što napraviti kad imate problem koji ne može čekati redoviti pregled ili hitno trebate pomoć ginekologa.
U određenim zdravstvenim situacijama, trebat ćete hitan ginekološki pregled ili pregled unutar dan-dva od pojave simptoma. Tada je najbolje javiti se svome odabranom ginekologu (unutar njegova radnog vremena) ili u hitnu ambulantu koja se u većim gradovima nalazi u sklopu rodilišta ili je organizirana u sklopu domova zdravlja.
Hitan pregled možete ostvariti i kao osoba koja je tek zatražila međunarodnu zaštitu. Najbolje je javiti se timu liječnika koji brinu o svim korisnicima smještaja u kojem se nalazite, oni će organizirati hitan ginekološki pregled.
Ako osjećate nelagodu ili bolove u zdjelici, bilo bi dobro da nazovete svog primarnog ginekologa i provjerite možete li dobiti termin u sljedećih nekoliko dana. Često će vas moći primiti ako im telefonom ili e-poštom objasnite u čemu je problem. Obratite pažnju da zovete u radno vrijeme svog ginekologa i budite uporni, nemojte odustati ako vam se na prvu nitko ne javi.
Ako neočekivano krvarite, obično ćete moći dobiti termin isti dan, a neki ginekolozi za takve slučajeve preporučuju dolazak u ambulantu unutar radnog vremena kad će vas primiti bez prethodne najave.
Kod težih ginekoloških tegoba i krvarenja, osobito ako se pojave van radnog vremena vašeg ginekologa, možete otići u hitnu ambulantu koja se u većim gradovima nalazi u sklopu rodilišta.
Ako imate problem koji je hitan i ne možete dobiti termin za pregled kod svog primarnog ginekologa u razumnom roku ili vam je ginekolog nedostupan iz bilo kojeg razloga, javite se u hitnu ambulantu u vašoj lokalnoj bolnici ili nazovite Hitnu pomoć telefonom na broj 194.
Ako radi hitnog slučaja trebate lijekove, odjel hitne pomoći vam može dati prvu dozu, a u povijesti bolesti će dati uputu vašem primarnom liječniku za izdavanje recepta za lijekove. Nakon što obavite sve u hitnoj ambulanti svakako se javite svom primarnom ginekologu te mu odnesite povijest bolesti iz koje će on vidjeti uputu hitne službe i postupiti u skladu s njom.
Hitan pregled možete ostvariti i kao osoba koja je tek zatražila međunarodnu zaštitu. Najbolje je javiti se timu liječnika koji brinu o svim korisnicima smještaja u kojem se nalazite, oni će organizirati hitan ginekološki pregled i prijevoz do ustanove u kojoj ćete obaviti pregled i dobiti pomoć.
Saznajte kako je organizirano praćenje i kontroliranje tijeka trudnoće u Hrvatskoj
Prenatalnu skrb u Hrvatskoj (skrb o trudnim ženama) pružaju primarni ginekolozi i ona je u potpunosti pokrivena državnim sustavom zdravstvenog osiguranja. To znači da pravo na besplatnu ginekološku skrb tijekom trudnoće imaju sve trudnice koje imaju obavezno zdravstveno osiguranje ili po nekoj osnovi imaju prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Trudnica, koja je tražiteljica međunarodne zaštite, također otvaruje prava u istom opsegu kao i osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.
Prvi prenatalni pregled žene obično imaju između 8. i 12. tjedna trudnoće. Oko 12. tjedna trudnoće trudnica će od ginekologa dobiti trudničku knjižicu u kojoj se bilježe svi podaci o trudnoći. Niti jedan pregled kod primarnog ginekologa trudnica ne plaća. One trudnice koje odaberu privatnog ginekologa kod kojega će pratiti trudnoću u cijelosti same snose troškove svih pregleda. Cijene pregleda u trudnoći kod privatnog ginekologa se kreću od oko 80 eura naviše.
Nazovite svog primarnog ginekologa kako biste dogovorili termin i obavezno recite medicinskoj sestri da ste trudni. Kada dođete u dogovoreni termin budite spremni da ćete možda morati dulje čekati na svoj red jer se kod primarnih ginekologa često dugo čeka. Svakako ponesite nešto za čitanje.
Na uobičajenom pregledu medicinska sestra će vas zamoliti da date uzorak urina koji će testirati na prisutnost bjelančevina, izmjerit će i zabilježiti vašu težinu i krvni tlak te će vas pitati za datum vaše posljednje menstruacije. Nakon toga slijedi pregled kod liječnika.
Tipičan posjet liječniku uključuje vaginalni pregled kako bi se provjerio vaš cerviks (ovi pregledi nisu potrebni i neki ih liječnici više ne rade), ultrazvučni pregled te mjerenje i palpiranje trbuha u drugoj polovici trudnoće. Nakon pregleda slijedi razgovor o pitanjima koja možda imate pa ih pripremite unaprijed.
Hrvatski perinatalni standardi definiraju broj prenatalnih pregleda, ultrazvuka i drugih pretraga koje tipična zdrava trudnica mora obaviti u trudnoći. Predviđena su dva termina tijekom prvog tromjesečja, tri tijekom drugog tromjesečja i četiri tijekom trećeg tromjesečja. Pregledi se obično rade otprilike svaka četiri tjedna do pred kraj trudnoće kada postaju češći.
Za zdrave trudnice predviđena su tri ultrazvuka; jedan između 10 i 14 tjedana trudnoće, drugi između 18 i 22. tjedna, a treći između 32 i 36 tjedana. Neki od ovih ultrazvuka bit će obavljeni u ordinaciji vašeg liječnika, a za neke vas liječnik može uputiti u lokalnu bolnicu (često zato što bolnica ima bolji ultrazvučni aparat).
Ako se vaša trudnoća iz bilo kojeg razloga smatra visokorizičnom, dinamika pregleda bit će izmijenjena u skladu s vašim individualnim potrebama. Ako vam je potrebna uputnica za specijalistički pregled u bolnici u drugom gradu (npr. pregled kod specijalista za visokorizične trudnoće u državnoj bolnici), možete dobiti povrat putnih troškova ako putujete više od 50 km u oba smjera. Raspitajte se kod svog primarnog ginekologa za detalje i pobrinite se da vam dokumentacija bude ovjerena u bolnici.
Iako je skrb u trudnoći kod primarnog ginekologa besplatna za sve trudnice koje su osigurane jer je pokrivena iz državnog sustava zdravstvenog osiguranja, neki liječnici će pokušati naplatiti te preglede i to najčešće u gotovini. Naglasite im da imate zdravstveno osiguranje koje pokriva svu prenatalnu skrb. Ako nemate osiguranje preko HZZO-a, za sve uplate svakako uzmite račun s vašim imenom.
Neki liječnici općenito su manje skloni partnerski pristupati pacijenticama i govoriti im što da rade te od njih očekuju da ništa ne pitaju i da postupaju prema uputama. Međutim, ima mnogo brižnih liječnika koji su vrlo otvoreni za komunikaciju i koji pozivaju žene da aktivno sudjeluju u donošenju odluka o zdravstvenoj skrbi. U svakom slučaju inzistirajte tijekom svakog pregleda na tome da dobijete odgovore na sva vaša pitanja i da su sve vaše nedoumice otklonjene.
Pred kraj trudnoće imate pravo na posjete patronažne sestre. Ako želite da vas patronažna sestra posjeti, zamolite svog primarnog ginekologa ili medicinsku sestru da vam da upute kako dogovoriti posjet. Patronažna sestra vam može pomoći s informacijama i pripremom za porod.
Kada ste otprilike u 36. tjednu trudnoće, vaš odabrani ginekolog uputit će vas zbog daljnje skrbi u bolnicu u kojoj ste odlučili roditi. Prvi pregled u bolnici biti će u 37. tjednu trudnoće, a zatim će pregledi biti svakih tjedan dana do 40. tjedna trudnoće kada će vas liječnik naručivati češće, otprilike svaka dva dana. Neki liječnici će predložiti češće preglede i prije 40. tjedna. Tipičan pregled u bolnici uključuje vaginalni pregled za provjeru ušća maternice, amnioskopiju, tj. provjeru amnionske tekućine (za višerotke), CTG (bilježenje otkucaja djetetovog srca tijekom 20-30 minuta), ultrazvuk i / ili dodatna testiranja.
Neki od testova koji se nude u Hrvatskoj mogu se razlikovati od onih u vašoj matičnoj zemlji. Dobro se informirajte o prednosti i nedostacima svih pregleda i testova jer je važno da možete donijeti informiranu odluku.
Na vašem prvom pregledu dobit ćete uputu za prvu krvnu pretragu. To uključuje standardni krvni test, određivanje krvne grupe kao i testove na neke spolno prenosive infekcije.
Probir za gestacijski dijabetes radi se između 20. i 28. tjedna trudnoće, kao ponovne krvne pretrage. Konačni test radi se nakon 30. tjedna trudnoće, te još jednom za žene koje imaju negativnu krvnu grupu.
Ako planirate roditi u bazenu za rađanje, svakako se raspitajte o eventualnim dodatnim pretragama urina i krvi koje biste mogli trebati pred kraj trudnoće.
Prenatalni tečajevi obično se održavaju u lokalnom Domu zdravlja, ali postoje i online tečajevi koje možete pohađati na hrvatskom jeziku poput tečajeva za roditelje udruge Roda. Ovi tečajevi su besplatni.
Postoje i privatni tečajevi koje možete naći na internetu ili se održavaju u vašem gradu pa pogledajte što je dostupno u vašoj zajednici. Najbolje je početi tražiti tečaj pripreme za porod i dojenje oko 20. tjedna trudnoće kako biste bili sigurni da ćete pronaći tečaj koji se održava prije vašeg predviđenog termina porođaja.
Ako ste smješteni u skupnom smještaju, raspitajte se kod službenih osoba, postoji li možda trudnički tečaj koji neka nevladina organizacija organizira upravo za trudnice s vašim i sličnim statusom ili potražite informacije na web stranicama organizacija koje pomažu izbjeglicama.
Kako rađaju žene u Hrvatskoj, kakvi su uvjeti u rodilištima i tko može biti prisutan uz rodilju tijekom poroda
Većina žena u Hrvatskoj rađa u državnim bolnicama koje se nalaze u svim većim i nekim manjim gradovima. Zagreb ima četiri javne bolnice i jedno privatno rodilište koje je ujedno i jedino privatno rodilište u Hrvatskoj. Ostali gradovi i mjesta imaju po jednu bolnicu, a popis svih rodilišta u Hrvatskoj možete pogledati OVDJE. U državnim bolnicama porođaj se ne plaća ako rodilja ima zdravstveno osiguranje.
Osnovna cijena vaginalnog porođaja u privatnoj bolnici je 3.570 eura, a osnovna cijena carskog reza je 5.300 eura.
U Hrvatskoj ne postoji kontinuitet skrbi tijekom prenatalnog, porođajnog i postnatalnog razdoblja što znači da primalja ili liječnik kod kojeg idete na kontrole u trudnoći gotovo sigurno neće biti na vašem porođaju. Pri dolasku u rodilište odlazite u ambulantu na pregled gdje će vam dežurni liječnik ili liječnica napraviti vaginalni pregled, UZV i CTG. Nakon toga odlazite u predrađaonu gdje ćete biti s ostalim rodiljama sve dok se ne otvorite do kraja kada odlazite u rađaonsku sobu ili boks. Tamo će vas povremeno obići primalja i liječnik ili liječnica. Oni će se mijenjati ako porođaj dulje traje jer osoblje u bolnicama radi u smjenama.
Bolnice imaju različita pravila što se tiče pratnje na porođaju po vašem izboru koja može doći s vama i biti u rađaoni. U predrađaoni pratnja ne može biti s vama. U pravilu bolnice dopuštaju samo jednu osobu u pratnji, a mnoge bolnice traže da vaša pratnja ispunjava određene uvjete. Raspitajte se o detaljima u bolnici u kojoj planirate roditi. Ako trebate ili imate prevoditelja, svakako to naglasite kada dođete u bolnicu.
Osim vašeg partnera ili prijateljice, uz vas tijekom porođaja može biti doula, žena koja je podrška rodilji tijekom porođaja. Pratnja doula sve je češća u hrvatskim rodilištima. Više informacija i uslugama koje pružaju doule možete pronaći na internetu. Doule uglavnom naplaćuju svoje usluge, a cijena se razlikuje ovisno o paketu usluga koji odaberete. Cijene se kreću od oko 500 eura naviše.
Glavni kriterij za odabir bolnice je vaš zemljopisni položaj. Međutim, neke žene biraju za porođaj bolnicu koja je izvan njihovog prebivališta jer neka druga bolnica bolje odgovara njihovim potrebama. Ako imate zdravstveno osiguranje, možete roditi u bilo kojoj državnoj bolnici koju odaberete, no pravo na putne troškove imate samo ako imate medicinsku indikaciju za porođaj u određenoj bolnici (npr. planirate porod u većoj kliničkoj bolnici udaljenoj više od 50 km od mjesta vašeg stanovanja jer se iz nekog razloga očekuje prijevremeni porod).
Sva rodilišta u Hrvatskoj imaju titulu Rodilište – prijatelj djeteta što znači da bi dijete trebalo biti s vama od rođenja bez odvajanja 24 sata za vrijeme cijelog boravka u rodilištu. Ovo je važno radi uspostave dojenja. Rodilje obično ostaju tri dana u rodilištu ako ne dođe do nekih komplikacija s majkom i / ili djetetom. Rodilje su smještene u sobama u kojima je najčešće više rodilja. U nekim rodilištima postoje apartmani koje možete dodatno platiti ako želite biti sami u sobi. O cijeni i raspoloživosti apartmana raspitajte se u rodilištu u koje planirate ići.
Ovo su neka od važnih pitanja koja trebate postaviti prilikom prikupljanja informacija o rodilištu i odabiru rodilišta u kojemu ćete roditi:
Vrlo mali broj žena rađa kod kuće, no hrvatski zdravstveni radnici i radnice ne dolaze na porođaj kod kuće. Također, zdravstveno osiguranje ne pokriva ovaj trošak tako da rodilje koje se odluče za porođaj kod kuće moraju sve same organizirati i pokriti trošak.
Ako vam porođaj neplanirano krene kod kuće (u smještaju u kojem boravite) i rodite van rodilišta, obično po vas dolazi hitna pomoć koja vas i dijete prevozi u rodilište.
Trudne tražiteljice međunarodne zaštite, također otvaruju prava u istom opsegu kao i osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja i osobe kojima je po drugim osnovama odobreno pravo na zdravstvenu skrb u opsegu kojeg pokriva obvezno zdravstveno osiguranje.
Saznajte kako je organizirana poslijeporođajna skrb za žene, kad otići na prvi pregled nakon porođaja, koji stručnjaci i na koje načine brinu o vama i vašem novorođenčetu.
Nakon što se vaše dijete rodi, trebate i imate pravo na dodatnu skrb i podršku prvih šest tjedana od poroda (i nakon toga, ako vam je potrebna).
Trudnica ili rodilja koja ima status tražiteljice međunarodne zaštite, pravo na zdravstvenu zaštitu u vezi s praćenjem trudnoće i poroda, ostvaruje u istom opsegu kao i osigurana osoba iz obaveznoga zdravstvenog osiguranja ili osobe kojima su po nekoj drugoj osnovi odobrena prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Tipičan boravak u bolnici nakon porođaja u Hrvatskoj traje 2-3 dana u slučaju vaginalnog poroda, odnosno 5-7 dana nakon poroda carskim rezom. Duljina boravka ovisi o bolnici. Ako vam je potrebna dodatna zdrvstvena skrb, postoji mogućnost duljeg boravka u bolnici ili mogućnost ambulantnog liječenja. Odaberite ono što je najbolje za vas.
Patronažne sestre posjećuju žene nakon poroda u Hrvatskoj obično unutar 24 - 48 sati od otpusta iz bolnice nakon porođaja. Mogućnost posjete patronažne sestre ovisi i o tome gdje živite i jeste li otpušteni iz bolnice tijekom vikenda. Općenito, patronažne sestre rade u domovima zdravlja, ali surađuju s bolnicama i javljaju se obitelji zbog dogovora oko posjete. Ako rađate u bolnici izvan mjesta prebivališta, možda ćete ih morati sami nazvati. Obratite se za pomoć ordinaciji primarnog ginekologa ili liječniku primarne obiteljske medicine ako trebate sami zakazati termin.
Patronažne sestre pomažu u dojenju, njezi i higijeni vašeg novorođenčeta, odgovaraju na sva pitanja koja imate o njezi novorođenčeta te pomažu majci savjetima u poslijeporođajnoj njezi. Obično dolaze svaka 2-3 dana tijekom prvog tjedna, a zatim rjeđe kako vaše dijete raste. Ako trebate njihovu podršku, možete ih zamoliti da dolaze češće jednako kao što ih možete zamoliti da ne dolaze ako ste već iskusni i nije vam potrebna njihova podrška. Posjete patronažne sestre u cijelosti su pokrivene iz zdravstvenog osiguranja ako ga imate.
Patronažna sestra može pomoći u većini pitanja, ali za određena pitanja možete se obratiti i svom primarnom ginekologu. U slučaju da ste zbog nečega jako zabrinuti ili vam je potrebna hitna pomoć, potražite hitnu ginekološku pomoć posjetom hitnoj pomoći.
U Hrvatskoj se preporuča majkama obaviti prvi ginekološki pregled šest tjedana nakon porođaja kod svog primarnog ginekologa. Zakažite termin najmanje tri tjedna unaprijed. Na prvom pregledu obično se radi ultrazvuk, opći pregled, a to je i prilika da pitate sve u vezi vašeg poslijeporođajnog zdravlja i kontracepcije.
Potreba za podrškom mentalnom zdravlju u trudnoći i u razdoblju poslije porođaja je normalna. Međutim, dobru podršku mentalnom zdravlju nije lako dobiti u Hrvatskoj, osobito putem državnog sustava zdravstvenog osiguranja. Pitajte svoju patronažnu sestru ili primarnog ginekologa o mogućnostima u vašoj zajednici, ali znajte da će se mnoge od ovih usluga nuditi samo privatno ili će ih u okviru nekog programa nuditi nevladine organizacije.
Ako kupujete ili imate priliku dobiti dječja kolica, pročitajte na što obratiti pažnju i kako ih sigurno koristiti
Kad nabavljate dječja kolica, najvažnije je obratiti pozornost na njihovu sigurnost i na funkcije koje su vam potrebne.
Kolica možete kupiti kao sustav 3u1 (uključuje košaru, sportsko sjedalo i autosjedalicu), 2u1 (uključuje košaru i sportsko sjedalo te eventualno adaptere na koje se može postaviti autosjedalica) ili samo kao kolica sa sportskim sjedalom.
Iako su sustavi 3u1 vrlo popularni, prije odluke o kupovini vodite računa o tome da su autosjedalice namijenjene isključivo prevoženju djece u automobilu i nikako nisu primjerene za postavljanje na kolica i dulji boravak djeteta u autosjedalici pričvršćenoj na kolica. Njihov dizajn i položaj optimalno štite dijete od sudara u automobilu, ali izvan automobila, u kolicima, dijete bi uvijek trebalo stavljati u ležeći položaj (u košaru ili sportsko sjedalo namješteno na vodoravnu razinu) do trenutka dokad se dijete ne počne samo posjedati.
Budući da je autosjedalica važniji dio opreme od kolica, preporučujemo da za dijete svakako odaberete kvalitetnu autosjedalicu – nemojte birati kolica pa zatim s njima kupiti bilo kakvu autosjedalicu koja dolazi u paketu prije nego li se uvjerite da je takva autosjedalica odgovarajuća, o čemu pišemo u posebnom poglavlju.
Ako planirate rabiti kolica u prvim mjesecima djetetovog života, bilo bi dobro odabrati kolica koja imaju košaru ili gnijezdo za bebu okrenuto prema vama. Tako ćete moći vidjeti dijete koje gurate u kolicima što je važno za njegovu sigurnost, a dijete će moći vidjeti vas, što je važno za njegovu emocionalnu dobrobit i vašu međusobnu povezanost.
Kada nabavljate kolica, a pogotovo rabljena, najviše pažnje trebate obratiti na njihovu sigurnost.
Iz brošure “Sigurno djetinjstvo”, UNICEF 2020.
Saznajte kako sigurno i pravilno koristiti nosiljke kako bi iskoristili brojne prednosti koje pruža nošenje djeteta
Nošenje djece u nosiljkama samo po sebi vrlo je sigurna aktivnost, no kao i kod svake aktivnosti koja uključuje dojenčad i malu djecu, potrebno je poštovati osnovna sigurnosna pravila bez obzira na dob djeteta.
Nošenje djece u klokanicama s uskom bazom (to su one koje podupiru samo guzu, ali ne i noge do koljena) nije preporučljivo zbog toga što:
Zašto nositi dijete, koje prednosti i dobrobiti za dijete i vas donosi ova praksa, pročitajte u tekstu Prednosti i dobrobiti nošenja djeteta.
Iz brošure “Sigurno djetinjstvo”, UNICEF 2020.
Informirajte se kako kupanje učiniti užitkom i zaštititi dijete od slučajnih ozljeda koje se mogu dogoditi prilikom kupanja
Kupanje je djeci pa čak i malim bebama zabavno i ugodno. Međutim, imajte na umu da se mala djeca mogu utopiti u vrlo maloj količini vode (u svega nekoliko centimetara visine) u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Stoga je stalan nadzor roditelja ili drugih odraslih osoba jedno od osnovnih pravila sigurnosti i prevencije utapanja male djece. Dijete mlađe od 5 godina nikad ne ostavljajte da se kupa samo. Ni na sekundu. Nikad ne ostavljajte starije dijete da nadgleda dijete mlađe od 5 godina prilikom kupanja.
Sasvim malu bebu koja se još ne posjeda i samostalno ne sjedi najčešće ćete kupati u kadici koja treba:
Kako biste dodatno povećali sigurnost djece tijekom kupanja, pratite i ove savjete:
Mala djeca imaju izuzetno osjetljivu kožu što znači da vrlo brzo mogu razviti opekline kad su u dodiru s prevrućom vodom. Sigurna i ugodna temperatura vode je 37 – 38 stupnjeva. Temperaturu vode provjerite termometrom ili laktom, nikad dlanom.
Najsigurniji način sprječavanja ozljeda od pretople vode je namjestiti grijač vode na maksimalno 50 stupnjeva. Svejedno ćete morati miješati vodu s hladnom, ali maksimalna temperatura vode neće biti dovoljno visoka da ozlijedi dijete.
Iz brošure “Sigurno djetinjstvo”, UNICEF 2020.
Pročitajte kako osigurati sigurnost dojenčeta u krevetiću ili dok spava s vama
Prilikom odabira i korištenja dječjih krevetića, postoje neke sigurnosne smjernice kojih biste se trebali pridržavati kako biste zaštitili vaše malo dijete od ozljeda.
Kod nabavke dječjeg krevetića, posebno povedite računa o sljedećem:
Koristite li se rabljenim krevetićem, držite se sljedećih uputa:
Nakon prestanka korištenja krevetića s ogradicom/prečkama, neka će djeca spavati u istoj prostoriji s roditeljima, a neka u zasebnoj dječjoj sobi u krevetu bez ograde.
Iz brošure “Sigurno djetinjstvo”, UNICEF 2020.
Korisne informacije o rodilištima, pedijatrijskoj skrbi i cijepljenju dojenčadi za vrijeme boravka u Hrvatskoj
Dojenče je naziv koji se obično primjenjuje na vrlo malu djecu mlađu od jedne godine, tj. u razdoblju kada se pretežito prehranjuju dojenjem.
Sva djeca u Hrvatskoj, bez obzira na status njihovih roditelja ili skrbnika (azilanti, osobe pod supsidijarnom ili privremenom zaštitom, tražitelji međunarodne zaštite), imaju pravo na punu zdravstvenu skrb u Hrvatskoj, u jednakom opsegu kao i djeca iz Hrvatske.
Zdravstvena skrb za dojenčad obuhvaća sljedeće zdravstvene usluge:
U Hrvatskoj se većina djece rađa u nekom od rodilišta. Osim u Gradu Zagrebu gdje ih ima četiri (i jedno privatno), u ostalim, većim gradovima Hrvatske postoji po jedno rodilište.
U Hrvatskoj možete izabrati rodilište u kojem želite roditi, ali se žene najčešće odlučuju za ono najbliže mjestu na kojem žive.
Sva rodilišta u Hrvatskoj su Rodilišta - prijatelji djece što znači da vam je nakon poroda, ako je sve u redu s djetetom i s vama, osiguran kontakt koža-na-kožu s djetetom unutar prvih sat vremena od poroda (zlatni sat), dijete se ne odvaja od vas tijekom boravka u rodilištu, a osoblje bolnice pomoći će vam uspostaviti dojenje.
Za vrijeme boravka u rodilištu (obično 2-3 dana za vaginalni porod ili više, ako je porod dovršen carskim rezom), dijete će pregledati pedijatar, a dijete će nakon “zlatnog sata” primiti injekciju vitamina K, te prije izlaska iz bolnice, prva cjepiva koja su propisana Kalendarom cijepljenja.
Ako dijete ima ikakvih zdravstvenih poteškoća ili stanja koja iziskuju neonatološku skrb, ono će biti smješteno na odjel neonatologije na kojemu će mu biti pružena sva zdravstvena skrb koju treba. U ovisnosti o rodilištu/bolnici u kojoj se nalazite i kapacitetima ustanove, te očekivanom trajanju liječenja, moguće je da ćete moći ostati uz dijete za vrijeme trajanja liječenja.
Patronažna sestrinska skrb je preventivna, zdravstveno – socijalna i edukativna djelatnost koja se odvija u obitelji i zajednici uz sudjelovanje i suradnju korisnika. Provodi se u svrhu promicanja i očuvanja zdravlja pojedinca, obitelji i zajednice.
Ova je vrsta skrbi specifična jer patronažne sestre svoj posao obavljaju u domu korisnika te skrbe o svima na terenu koji imaju potrebu. Patronažne sestre velik dio radnog vremena posjećuju posjetama novorođenčadi i njihovim majkama:
Patronažne posjete korisnicima organiziraju se prijavom bilo kojeg stručnog suradnika, poziva obitelji, susjeda, prijatelja ili samog korisnika. Ako trebate skrb patronažne sestre, javite se u dom zdravlja koji vam je po mjestu stanovanja najbliži.
Primarni pedijatar je liječnik koji brine o djeci od rođenja do minimalno školske dobi. U hrvatskom zdravstvenom sustavu imate pravo odabrati liječnika pedijatra i to već tijekom trudnoće ili odmah nakon rođenja djeteta.
Dijete pedijatru prijavljujete odmah nakon što ste dijete prijavili u Maticu rođenih i tada dogovarate prvi pregled zdravog djeteta koji se obavlja kad dijete ima mjesec dana. Na prvom pregledu, ako je sve u redu, pedijatar će cijepiti dijete i dogovoriti daljnje termine posjeta te procjepljivanje prema Kalendaru cjepiva koji je važeći u Hrvatskoj.
Saznajte kako izgleda i što obuhvaća pedijatrijski pregled zdravog dojenčeta
Primarni pedijatar je liječnik koji brine o djeci od rođenja do minimalno školske dobi, jednako za zdravu (preventivni pregledi i cijepljenja) i bolesnu djecu (liječenje po potrebi).
Svaki pedijatar ima dio radnog vremena rezerviran za preglede zdrave djece i vrijeme za preglede i liječenje bolesne djece. Zato je važno da imate dogovoren termin i da dođete na vrijeme.
Prvi pedijatrijski pregled događa se obično mjesec dana nakon rođenja djeteta, kod pedijatra kojeg ste odabrali nakon rođenja djeteta. Tijekom prvog posjeta pedijatru, ali i većinu sljedećih pregleda zdravog djeteta, provode se sljedeće procedure:
Kad se pripremate u prvi posjet pedijatru, dobro bi bilo:
Na pregledu ćete odmah dobiti termin za sljedeći pregled zdravog djeteta, a pregledi su najčešće povezani s ritmom docjepljivanja djeteta. Ako postoji potreba za pregledom djeteta ranije od prvog pregleda ili između dva dogovorena termina, može se otići i tada, uz prethodnu telefonsku najavu.
Prilikom upoznavanja s pedijatrom, ne propustite saznati:
Iako imate pravo odabrati pedijatra kojeg želite za svoje dijete, situacija u Hrvatskoj je takva da u mnogim gradovima postoji manjak pedijatara u odnosu na broj djece. Zbog toga neki pedijatri imaju velik broj djece na svojoj skrbi i ne primaju nove pacijente i nekad nećete uspjeti upisati dijete kod željenog pedijatra. Raspitajte se u lokalnom domu zdravlja o pedijatrima koji primaju nove pacijente.
Kome se obratiti za pomoć, pregled i liječenje bolesnog dojenčeta i kad pozvati hitnu pomoć
Kada je dijete bolesno, važno je znati kome se obratiti za pomoć, pregled i liječenje, ali i procijeniti hitnost stanja.
U slučaju kada se radi o životno ugrožavajućem stanju dojenčeta potrebno je zvati HITNU POMOĆ na telefon 112 ili 194. Brzom će sporazumijevanju pomoći ako znate engleski ili neki drugi svjetski jezik ili ako osoba koja zna hrvatski ili engleski nazove umjesto vas.
U pripadajućoj ustanovi za zdravstvenu skrb, u koju će vas odvesti hitna pomoć, dijete će pregledati dežurni pedijatar.
Ako se nalazite u jednom od prihvatnih centara, za pomoć se obratite dežurnom timu liječnika. Oni će procijeniti situaciju, pomoći djetetu ili organizirati daljnju pomoć.
Kada je dojenče bolesno i treba pregled pedijatra, nije potrebno prethodno se najavljivati na pregled, ali ćete telefonskim pozivom i dogovaranjem termina (za isti dan) izbjeći dugotrajno čekanje i gužvu. U procjeni hitnoće pomoći će da imate spremne informacije o:
Na temelju ovih informacija, stručna osoba će moći procijeniti koliko je hitan termin pregleda i uputiti vas kako da skrbite o djetetu do pregleda. Pedijatar će vas nakon pregleda uputiti kako da skrbite o djetetu, propisati lijekove i druge terapije ako je potrebno i dogovoriti termin kontrolnog pregleda.
Kada je potrebno, uputit će vas dalje na pregled kod nekog drugog specijaliste (alergologa, gastroenterologa, kirurga), za što će izdati uputnicu. Kad imate uputnicu za specijalistički pregled, možete zamoliti pedijatra da vas on naruči na pregled putem informatičkog sustava ili to možete učiniti sami e-mailom ili telefonski.
Djeca nešto kraće čekaju na termine specijalističkih pregleda, ali je uobičajeno, ako se ne radi o hitnim stanjima, čekanje od nekoliko mjeseci. Specijalistički se pregledi mogu obaviti i u privatnoj praksi, ali tada se plaćaju. Kad je potrebno, pedijatar može vaše dijete uputiti i na bolničko liječenje.
Kod hitnih stanja ili kad vaš pedijatar nije dostupan, možete se s djetetom uputiti direktno na hitni prijem nadležne bolnice gdje će dijete dobiti svu potrebnu zdravstvenu skrb.
Budući da pedijatri brinu i o zdravoj djeci, jako je važno da poštujete dogovoreni termin pregleda i ne dolazite u vrijeme kad pedijatar prima zdravu djecu.
Ako vaše dijete uz druge simptome razvije i bilo kakvu vrstu osipa, nemojte ga uvoditi u prostor u kojem se nalaze i druga bolesna djeca, već o osipu obavijestite medicinsku sestru koja će vas smjestiti u sobu za izolaciju (osipi su često simptom zaraznih dječjih bolesti i na taj način se sprečava širenje bolesti među ostalim pacijentima).
Saznajte po kojem se rasporedu cijepi dojenčad u Hrvatskoj tijekom prve godine života
U Hrvatskoj se djeca cijepe prema kalendaru cijepljenja koji je definiran kroz program obveznog cijepljenja u Hrvatskoj. Program obveznog cijepljenja za pojeinu godinu ili period donosi ministar zdravstva na prijedlog Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Program se donosi za razdoblje od tri godine, a po potrebi može se izmijeniti ili dopuniti prije isteka tri godine.

Cijepljenje je dostupno i besplatno svima. Djeca prvo cjepivo dobivaju u rodilištu ili, ako je iz nekog razloga odgođeno, prilikom prvog posjeta pedijatru. Sva daljnja cijepljenja u dojenačkoj dobi odvijaju se u pedijatrijskoj ambulanti.
Ako ste prekinuli cijepiti dijete zbog odlaska iz druge zemlje, a želite nastaviti s cijepljenjem, dogovorite se s pedijatrom oko plana nastavka cijepljenja. Pomoći će ako imate sa sobom evidenciju cjepiva koje je dijete do sad primilo.
Koji su to rutinski pregledi dojenčadi koji se provode u Hrvatskoj u prvim danima po rođenju djeteta
Od trenutka rođenja, dojenče se pregledava i tijekom boravka u rodilištu , ali i u prvim mjesecima života na sistematskim pregledima, kako bi se utvrdilo koliko dobro se prilagođava na život izvan maternice, uočile porođajne traume i prirođene greške u razvoju te pratio rast i razvoj dojenčeta i primjenjivale različite mjere prevencije bolesti.
Dob u kojem treba dojenče pregledati određeno je Planom i programom mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstveno osiguranja 2020. – 2022. a prema tome planu i programu mjera dijete se pregledava u dobi od jednog, dva, četiri, šest, devet i 12 mjeseci (te potom s 18 mjeseci, tri godine i pet godina).
Prvi pregled novorođenčeta se obavlja neposredno nakon rođenja. Tada se djetetovo stanje ocjenjuje ocjenom Apgar - ocjenjuje se boja kože, učestalost disanja i otkucaja srca, napetost mišića i reakcija na podražaj. Apgar se ocjenjuje i u 5. minuti, a po potrebi i svakih sljedećih 5 minuta. Ova ocjena govori samo o prilagodbi djeteta na izvanmaternične uvjete života, a ne govori o kasnijem psihomotoričkom razvoju.
Nakon ocjene po Apgarovoj skali, dijete se stavlja u kontakt kožom na kožu, a kasnije se važe, te se mjeri njegova dužina i opseg glave. Novorođenče prima vitamin K i kapi za oči za prevenciju novorođenačkog konjunktivitisa.
U većini rodilišta, do izlaska iz rodilišta obavlja se pedijatrijski pregled u prisutnosti majke. Tako majka ima priliku uvjeriti se u zdravstveno stanje djeteta i pitati pedijatra sve što je zanima.
U prvim danima po porodu radi se i testiranje na fenilketonuriju, hipotireozu i oštećenje sluha, te na razvojnu displaziju kuka. Provjerava se razvoj i funkcioniranje očiju, srca i pluća, kralježnica i stopala.
Ako još u rodilištu nisu utvrđena nikakva odstupanja od očekivanog razvoja niti ikakvi rizični čimbenici, pregledi zdravog djeteta nastavljaju se kod odabranog pedijatra na sistematskim pregledima.
Dojenčad koja ima odstupanja u zdravlju i očekivanom rastu i razvoju, upućuje se dalje na specijalističke pretrage i intervencije.
Sistematski pregledi u dojenačkoj dobi odvijaju se u drugom, četvrtom, šestom, devetom i dvanaestom mjescu života. Tijekom prve godine života rast i razvoj djeteta su najintenzivniji te se u tom razdoblju pažljivo prati rast i razvoj djeteta, kako bi se bilo kakva odstupanja uočila na vrijeme.
Tijekom sistematskog pregleda dojenčeta i male djece bilježe se brojni podaci, u ovisnosti o dobi djeteta kad se pregled provodi:
Svi se podaci bilježe u e-karton djeteta, a rast se bilježi i u tablicama rasta prema kojima se prate odstupanja djeteta od očekivanog rasta i prati li dijete svoj vlastiti ritam rasta (svoju krivulju).
Nakon prve godine, slijede dva sistematska pregleda do liječničkog pregleda pri upisu u osnovnu školu, a zatim se praćenje rasta i razvoja djeteta prati u ambulanti školske medicine.
Saznajte kako prepoznati simptome bolesti kod dojenčeta i kako mu pomoći, te kad potražiti pomoć pedijatra
Razbolijevanje je neizbježni dio života i vjerojatno je da će vaše dojenče prije ili kasnije “pokupiti” neku od bolesti koje uobičajeno kolaju među ukućanima i u vašem okruženju.
Ako ste novi roditelj možda ćete biti više zabrinuti stanjem svoga djeteta i željeti češće provjeriti stanje djeteta s pedijatrom. S druge strane, u obiteljima koje imaju i stariju djecu koja su dio kolektiva (vrtića ili škole), gotovo je nemoguće izbjeći da se dojenče ne zarazi od starije djece.
U oba slučaja, otežavajuća je okolnost što vam dijete ne može reći kako se osjeća ili što ga boli i možete se osloniti samo na vlastiti osjećaj i simptome koje vidite i čujete. U odlučivanju o načinu skrbi za dijete i za vaš unutarnji mir, pomoći će vam poznavanje najčešćih simptoma koji pokazuju da je vrijeme za odlazak pedijatru. Također, kad ste zabrinuti, nemojte se ustručavati nazvati pedijatra i posavjetovati se s njime.
Najčešći simptom koji ukazuje na bolest djeteta je povišena tjelesna temperatura ili vrućica.
Vrućica je povišenje tjelesne temperature iznad 38,0 °C (mjereno pod pazuhom). Povišena temperatura je korisna jer pomaže imunološkom sustavu u borbi protiv infekcije. Iako je vrućica najčešći razlog dolaska djeteta liječniku i vrlo čest razlog zabrinutosti roditelja jer djeca češće od odraslih imaju vrućicu i ona je češće viših vrijednosti, kod njene pojave ne treba odmah žuriti pedijatru, osim kada se radi o dojenčetu mlađem od 3 mjeseca.
Ako je vaše dojenče mlađe od 3 mjeseca i ima vrućicu, radi se o situaciji koja zahtijeva savjet pedijatra i bez odgode ga nazovite i dogovorite pregled. Ako vaš pedijatar ne radi, nazovite dežurnog pedijatra ili se za pomoć obratite odjelu pedijatrije najbliže bolnice.*
Pomoć pedijatra odmah potražite i ako je, uz vrućicu, dojenče letargično i ne odgovara na podražaje, ima osip, pokazuje znakove dehidracije (suha sluznica, plač bez suza, velika uspavanost, koža se prilikom blagog štipanja ne vraća u prvobitni položaj), ili ima febrilne konvulzije (epizode u kojim se trese i izgleda nesvjesno).
Za nešto starije dojenče koje nema drugih simptoma, vrućicu možete skidati nekom od uobičajenih fizikalnih metoda (pogodne su i za novorođenče, ali nikako kao zamjena za pedijatrijski pregled):
Vrućica se snižava i lijekovima za skidanje temperature, antipireticima. Djetetu prvi put dajte lijek za skidanje temperature u dogovoru s pedijatrom i prateći njegove upute o doziranju. Važno je djetetu dati točno određenu dozu lijeka jer manja doza od one propisane nema smisla i neće imati očekivani učinak.
Ako se vrućica viša od 38 stupnjeva zadržava dulje od 3 dana, ili ona prelazi 40 °C, a dijete se ponaša neuobičajeno, teško se budi, nemirno je ili djeluje zbunjeno - odmah se javite pedijatru, bez obzira na dob djeteta.
Neki od simptoma kod kojih treba odmah zatražiti pomoć pedijatra bez obzira na dob djeteta su sljedeći:
Svaka situacija s djetetom, koja možda nije nabrojana ovdje, ali u vama izaziva izrazitu nelagodu, nemir i osjećaj da nešto nije u redu, razlog je da se s pedijatrom konzultirate barem telefonom. Vjerujte svojem roditeljskom osjećaju!
* U Zagrebu postoji više bolnica kojima se možete javiti za pomoć i s obzirom na ostale simptome, možete se javiti liječniku na više različitih mjesta. U drugim gradovima u kojima postoji jedna bolnica, javite se na objedinjeni hitni prijem bolnice (koji ima dežurnog pedijatra) ili na odjel pedijatrije. U mjestima koja nemaju bolnicu, za savjet se javite telefonski najbližoj bolnici ili dežurnoj službi doma zdravlja.
Saznajte koja prava imaju dojenčad i mala djeca i roditelji prilikom hospitalizacije u slučaju bolesti te kako ih ostvariti; kako osigurati neodvajanje od djeteta i boravak uz njega tijekom bolničkog liječenja
Odlazak u bolnicu (hospitalizacija) stresan je događaj i za dijete i za roditelje. On predstavlja promjenu svakodnevnog načina života, praćen je neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od poznate sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.
Ako se u sve ove nepoznanice uključi i činjenica da se nalazite u stranoj zemlji, koja vam nije u potpunosti poznata, stres je još veći i razumljivo je da ćete htjeti iskoristiti mogućnost boravka uz dijete tijekom bolničkog liječenja. Međutim, opcija ostanka uz dijete nije uvijek moguća u hrvatskim bolnicama, a pravo djeteta da bude hospitalizirano u pratnji odrasle osobe od povjerenja, nije garantirano zakonom nego Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i (često) ovisi o smještajnim kapacitetima bolnice i odlučnosti roditelja da se izbore za djetetovo pravo na neodvajanje.
U svakom slučaju, korisno je znati koja su vaša prava predviđena Pravilnikom.
Prema pravilniku koji uređuje prava djeteta na bolničkom liječenju, pravo na 24-satni smještaj uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju, ovisno o odgovarajućim smještajnim kapacitetima ugovorne bolničke ustanove u kojoj se dijete liječi, na prijedlog izabranog doktora djeteta odnosno odjelnog doktora ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi, može koristiti osigurana osoba:
Pravo se ostvaruje na osnovi uputnice za bolničko liječenje na kojoj izabrani doktor djeteta, odnosno doktor ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi, obvezno pod rubrikom „Molim, traži se ___“ upisuje tekst: „cjelodnevni smještaj roditelja/skrbnika“.
Osigurana osoba koja ostvaruje pravo na smještaj nije obvezna sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite, a osiguranik koji u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju može ostvariti pravo na naknadu plaće, za vrijeme tog smještaja ima pravo na naknadu plaće na ime privremene spriječenosti za rad zbog njege djeteta.
Osim boravka uz dijete u bolesničkim sobama u kojima ima više kreveta i ponekad istovremeno boravi više djece i njihovih roditelja, bolnica vam može ponuditi i odvojeni smještaj u bolničkim apartmanima (ako ima slobodnih). Bolnički apartmani se koriste uz nadoplatu.
U slučajevima kada je, prema obrazloženju osoblja bolnice, nemoguće ostvariti pravo na smještaj uz dijete zbog “nedostatnih kapaciteta”, roditelju ne preostaje druga opcija nego inzistirati da se unutar bolnice pronađe rješenje za ostanak uz dijete. Iskustvo je roditelja da će se rješenje pronaći onda kad pokažete odlučnost da nećete ostaviti dijete samo nego inzistirate da vam se osigura ostanak uz dijete, makar na običnoj stolici, i ne date se otjerati od djeteta.
Kada nije moguće ili ne možete organizirati cjelodnevni (24-satni) boravak uz dijete koje se liječi u bolnici, pravo na dnevni smještaj uz dijete (ne uključuje noćenje) možete koristiti (jedna osigurana osoba - jedan od roditelja ili skrbnik) u slučaju:
Osigurana osoba koja ostvaruje pravo na smještaj nije obvezna sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite, a osiguranik koji u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju može ostvariti pravo na naknadu plaće, za vrijeme tog smještaja ima pravo na naknadu plaće na ime privremene spriječenosti za rad zbog njege djeteta.
Pravo na smještaj (cjelodnevni ili dnevni) uz dijete se, na žalost, još uvijek ostvaruje na prijedlog izabranog doktora djeteta odnosno odjelnog doktora ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi, “ovisno o odgovarajućim smještajnim kapacitetima ugovorne bolničke ustanove'' pa samim time navedena je odluka opet prepuštena zdravstvenim djelatnicima, praksama i dobroj volji zaposlenika zdravstvene ustanove.
Novčane naknade koje se mogu koristiti u slučaju njege bolesnog djeteta propisane su Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Pravo roditelja u slučaju hospitalizacije djeteta:
1. Pravo na naknadu plaće tijekom privremene spriječenosti za rad radi njege osigurane osobe – djeteta zaposlenog ili samozaposlenog roditelja
Roditelj ili skrbnik koji je ostvario pravo na cjelodnevni ili dnevni smještaj ne mora sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite, a u skladu sa zakonom ima pravo na otvaranje bolovanja radi njege djeteta i naknadu plaće.
2. Pravo na naknadu za troškove smještaja jednom od roditelja ili osobi koja skrbi o djetetu za vrijeme bolničkog liječenja djeteta
U slučaju da ugovorna bolnička zdravstvena ustanova nema smještajnih kapaciteta za osiguranje cjelodnevnog smještaja uz dijete, roditelj ili skrbnik djeteta po danu bolničkog liječenja ostvaruje pravo na naknadu za troškove smještaja u iznosu od 6% proračunske osnovice utvrđene Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za tekuću godinu pod uvjetom da je mjesto prebivališta odnosno boravišta roditelja ili osobe koja srbi o djetetu udaljeno 30 i više kilometara od mjesta sjedišta ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi.
3. Pravo na naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja
Djeca do 18. godine života pravo na naknadu za troškove prijevoza imaju neovisno o udaljenosti, koja inače mora biti 50 i više kilometara između mjesta prebivališta odnosno boravišta i mjesta gdje su upućena radi korištenja zdravstvene zaštite. Uvjet je da su upućena radi korištenja zdravstvene zaštite u drugo mjesto i da je u pitanju najbliža zdravstvena ustanova odnosno najbliži zdravstveni radnik privatne prakse koji mogu pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu jer odgovarajuću zdravstvenu zaštitu sukladno svom zdravstvenom stanju ne mogu ostvariti kod bližeg ugovornog subjekta HZZO-a s ugovorenom djelatnošću za tu vrstu zdravstvene zaštite. Također, pravo na naknadu za troškova prijevoza ima i osoba određena za pratitelja osigurane osobe – djeteta.
Navedeno se odnosi i na djecu koja su starija od 18 godina života, ali su potpuno i trajno nesposobna za samostalan život i rad te su obvezno zdravstveno osigurana kao članovi obitelji osiguranika.
Što je rana intervencija, tko pruža uslugu rane intervencije, što ona može obuhvaćati i kako ostvariti pravo na nju, saznajte u tekstu.
Rano djetinjstvo je najkritičnije razdoblje u životu čovjeka jer se tada stvaraju temelji za cjelokupni budući razvoj. Znanstvena istraživanja potvrđuju tezu da je u djece kod kojih postoji određena sumnja za razvojno kašnjenje od iznimne važnosti započeti s programom edukacijsko-rehabilitacijskih intervencija te savjetovanja roditelja koje skupnim imenom nazivamo rana intervencija.
Rana intervencija je socijalna usluga koja obuhvaća stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta.
Usluga rane intervencije se pruža djetetu kod kojeg je u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne poteškoće, u pravilu do navršene treće godine života, a najdulje do navršene sedme godine života djeteta i njegovim roditeljima ili skrbnicima radi uključivanja djeteta u širu socijalnu mrežu, ako se takva usluga ne osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti.
Rana intervencija nije liječenje koje suvremena medicina vrlo učinkovito osigurava bolesnom djetetu, već različiti vidovi podrške obitelji i djetetovom razvoju u ranoj i predškolskoj dobi koje ono treba da bi iskoristilo svoje razvojne potencijale i pripremilo se za daljnje školovanje i život u zajednici.
Rana intervencija je uvijek timska, a roditelji su dio tima. Tim se uvijek oblikuje prema potrebama konkretnog slučaja, a idealno je da djeluje na načelima transdisciplinarnosti.
Rana intervencija može uključivati sljedeće postupke:
Uslugu rane intervencije pružaju centri socijalne skrbi, centri za pružanje usluga u zajednici, udruge, i sl. organizacije koje pružaju socijalne usluge.
Nakon prethodno pribavljenog mišljenja liječnika specijalista neonatologa ili pedijatra, a iznimno liječnika druge odgovarajuće specijalizacije, centar za socijalnu skrb traži ocjenu pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge te rješenjem priznaje pravo na pružanje usluge. Adrese i telefonske brojeve centara za socijalnu skrb možete pronaći ovdje.
U ranu intervenciju uključuju se djeca kod koje su rizici uočeni odmah pri rođenju, prijevremeno rođena djeca (najrizičnija za nastanak daljnjih teškoća), djeca s intrauterinim zastojem rasta, djeca s perinatalnim oštećenjem mozga.
Djeca s teškoćama u razvoju su ona koja zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih ili intelektualnih teškoća trebaju dodatnu potporu za učenje i razvoj kako bi ostvarila najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost.
Uključuju se i djeca s teškoćama u razvoju koje se mogu razvijati postupno ili naknadno: motoričkim teškoćama, višestrukim teškoćama, kroničnim bolestima, genetičkim sindromima, jezično-govornim teškoćama, poremećajem u ponašanju, intelektualnim teškoćama, poremećajima iz autističnog spektra, oštećenjem sluha i vida.
U novije se vrijeme uvodi praksa da već pedijatar u rodilištu roditelje uputi u neki program rane intervencije, ali ako to nije bio slučaj kod vašeg djeteta, a sumnjate da ima neke od teškoća ili da je u riziku, važno je da se javite djetetovom pedijatru i podijelite s njime svoje sumnje, a onda će on dalje pokrenuti postupak dijagnosticiranja rizika i/ili teškoća.
Ranu intervenciju u djetinjstvu provode stručnjaci različitih profesija iz biomedicinskog, odgojno-obrazovnog i društvenog područja znanosti: liječnici, psiholozi, pedagozi, edukacijski rehabilitatori, logopedi, socijalni radnici, odgojitelji, radni terapeuti, medicinske sestre, specijalisti rane intervencije, itd.
Pročitajte kako pomoći vašoj maloj bebi da se oslobodi stresa koji osjeća
U pomaganju dojenčetu u stresu prvo morate pomoći sebi. Ako nije moguće ukloniti izvore stresa, svakako isprobajte različite metode smanjenja stresa i nošenja sa stresom, a ako i dalje osjećate da teško držite pod kontrolom svoje emocije i reakcije, potražite pomoć i za sebe.
Djetetu u ovoj dobi najviše znači kontakt s bliskim osobama, budite uz njega i pružite mu osjećaj sigurnosti. To znači da trebate povesti računa o sljedećem:
Njegujući dodir štiti dojenče od negativnog utjecaja stresa jer dodir potiče oslobađanje hormona oksitocina (hormona ljubavi) kao i supstance koje djeluju kao prirodni lijekovi protiv bolova. Oni imaju smirujući učinak i smanjuju razine kortizola u organizmu dojenčeta. Ovaj učinak rezultira i manjim iscrpljivanjem organizma i stvaranjem dugoročne otpornosti na stres kod djeteta.
Iako fizički dodir ima ljekovito djelovanje na dijete, pratite znakove koje vam daje vaše dijete jer neku djecu nježan dodir ili ljuljuškanje mogu više razdražiti i ona preferiraju čvršće držanje i žustrije kretnje, neka trebaju i dodatnu interakciju s osobom koja ih dodiruje, nosi i sl. pa će pomoći da razgovarate s djetetom dok ga dodirujete ili nosite, ili mu pjevušite.
Većina djece ipak voli kad ih odrasla osoba nosi i kreće se. Kad se krećete zajedno s djetetom, pomažete mu da se oslobodi stresa. Fizički pokreti (koje nošeno dijete radi s vama) rasterećuju od fizičke napetosti, snižavaju razine kortizola, hormona stresa i podižu razinu endorfina i oksitocina.
Ako ste u mogućnosti nabaviti nosiljku kojom ćete priviknuti dijete uz svoje tijelo i osloboditi si ruke (da možete nastaviti sa svakodnevnim poslovima ili se baviti i starijim djetetom), svakako ispprobajte nošenje - uz ritam vašeg disanja i otkucaja srca, uz poznati miris i glas, lako ćete umiriti dijete i učiniti da se osjeća sigurno i zaštićeno.
Kad ste rastreseni, uznemireni ili depresivni, možda mislite da vaše malo dijete ne primjećuje vaša raspoloženja, ali istraživanja kažu drugačije.
Čak i sasvim malo dijete, dojenče, primjećuje neresponzivnost majke ili drudge odrasle osobe koja primarno brine o njemu. Sa 6 mjeseci starosti, dijete je sposobno uočiti razliku između veselog i ljutitog govora tijela. Može prepoznati znakove emocionalnih stanja odraslih osoba, a stres bliske odrasle osobe uzrokuje stres i kod djeteta.
Vaše emocionalno stanje važno je i za djetetovo zdravlje, ne samo vaše, neka vam to bude motivacija više da brinete dobro i o sebi.
Većina djece treba pomoć roditelja da utone u san, a što su načini na koji pomažete djetetu zaspati nježniji i usklađeniji s podržavajućim odnosom kakav imate tijekom dana, to će djetetu biti lakše otpustiti stres, opustiti se i zaspati.
U opuštenom prepuštanju snu svakako pomaže fizička blizina roditelja tijekom noći (spavanje djeteta u prostoriji u kojoj spavaju i roditelji, krevet uz krevet, sa spuštenom stranicom dječjeg krevetića na strani prema roditelju ili, sigurno zajedničko spavanje). Fizička blizina noću pomaže dojenčetu u regulaciji reakcija na stres koji je doživjelo tijekom dana. Ali fizička blizina nije cijela priča.
Jedan od važnih “sastojaka” koji pomaže dojenčetu je emocionalna dostupnost prije spavanja - svakodnevno korištenje umirujućih, opuštajućih, tihih rutina koje pomažu dojenčetu opustiti se pred spavanje i lakše utonuti u san, te spremno i promptno odgovaranje na djetetov plač i uznemirenost.
Promatrajući normalne noćne rutine obitelji s dojenčadi, znanstvenici su otkrili da majke koje su ocijenjene kao visoko "emocionalno dostupne" imaju veću vjerojatnost da će imati dojenčad s niskom noćnom razinom kortizola - to znači da će se lakše umiriti, zaspati i spavati.
Na kraju, važno je ponoviti - briga o dojenčetu često je izazovna i intenzivna i u sasvim mirnim i uobičajenim okolnostima. U okolnostima raseljavanja i dugog boravka u stranoj zemlji uslijed ratnih i drugih stradavanja, nužno je da se odrasla osoba koja skrbi o dojenčetu (i djeci općenito) brine za svoje potrebe i koristi alate za snižavanje vlastitog stresa. Jedino ćete tako imati snage kontinuirano brinuti o dojenčetu (i starijoj djeci) na podržavajuć način.
Kako prepoznati stres kod vaše male bebe
Iako mnogi odrasli plač doživljavaju kao pokazatelj stresa, nisu u pravu. Plač je normalna reakcija djeteta na niz situacija i podražaja, način na koji dijete komunicira dio svojih potreba i reagira na nelagodu.
Zbog toga je teško prepoznati kad je plač dio normalnog obrasca ponašanja dojenčeta, a kad je simptom stresa.
U tome mogu pomoći i neki drugi znakovi koji upućuju na to da je dojenlče u stresu:
Pročitajte više o uzrocima stresa kod dojenčadi te načinima kako pomoći djetetu u stresu. Ako zbog životnih okolnosti i situacije osjećate da niste u stanju pomoći sebi ili djetetu, potražite stručnu pomoć.
Osim unutar zdravstvenog sustava, pomoć možete dobiti i od različitih organizacija koje pružaju sveobuhvatnu medicinsku pomoć osobama koje traže azil ili im je on odobren, poput MdM-a (Médecins du Monde).
Na koje detalje valja obratiti pažnju kad autosjedalicu koristite pri visokim i niskim temperaturama zraka
Nakon što je autosjedalica vašeg dojenčeta pravilno postavljena u automobil i dijete ispravno postavljeno i vezano u nju, valja posvetiti i malo pažnje načinu na koji se autosjedalica koristi u uvjetima niskih i visokih temperatura zraka.
U zimskim mjesecima, kad su temperature niske i odijevamo deblje jakne, važno je znati da dijete ne smijete vezati u autosjedalicu u jakni. Prije vezivanja djeteta u autosjedalicu, potrebno je skinuti skafander ili deblju jaknu jer takva odjeća onemogućava pravilno zatezanje pojaseva i dijete bi se moglo izvući iz pojasa. Isto tako, zbog velike količine zraka u debeloj zimskoj odjeći, tijekom kočenja ili sudara zrak se istiskuje i može doći do izlijetanja djeteta izvan autosjedalice.
Dijete obucite u više slojeva tanje odjeće. Zatim dijete pravilno vežite bez jakne i po potrebi dodatno utoplite dijete jaknom ili dekom PREKO zavezanih pojaseva. Naravno, kapu, rukavice, debele čarape ili čizmice slobodno ostavite na djetetu.
Iako niti u jednom dijelu godine nije u redu ostaviti dijete samo u automobilu, bez nadzora odrasle osobe, opasnost je značajno veća tijekom toplijih dana. Djetetovo tijelo se zagrijava 3-5 puta brže od tijela odrasle osobe i zato su djeca podložnija toplotnom udaru koji može imati niz neželjenih posljedica. Zrak u automobilu se također brzo zagrijava i već za 10ak minuta može biti na opasnim razinama za dojenče. Djelomično otvoreni prozori ne usporavaju dovoljno podizanje temperature zraka unutar automobila stoga obavezno uvijek izvadite dijete iz automobila kad i vi izlazite i ne ostavljajte dijete samo u automobilu niti na 5 minuta.
Ako autosjedalica ostaje u automobilu, ljeti je prekrijte plahtom kako biste je zaštitili od zagrijavanja. Naime, na suncu se materijali autosjedalice, a osobito metalna kopča, mogu drastično zagrijati i ozlijediti dijete ako ga stavljate u prezagrijanu autosjedalicu.
Saznajte koju autosjedalicu odabrati za dojenče i kako je ispravno postaviti u automobil i dijete vezati u nju
U Hrvatskoj, autosjedalica je jedina zakonski obvezna oprema za dijete i to od njegove prve vožnje. Ako planirate prevoziti dijete automobilom, čak i samo kad koristite taxi uslugu, morate imati odgovarajuću autosjedalicu za dijete. U slučaju da ne posjedujete vlastiti automobil, kod pozivanja prijevozne službe, raspitajte se postoji li opcija da po vas dođe vozač koji u automobilu ima odgovarajuću autosjedalicu.
Za dojenčad se koristi isključivo autosjedalica koja se postavlja u smjeru suprotnom od smjera vožnje koja pruža jedinstvenu i neophodnu zaštitu u potpunosti podupirući bebinu glavu, vrat i kralježnicu. Osim te karakteristike autosjedalice, za sigurnost djeteta u vožnji važno je da je autosjedalica pravilno pričvršćena u automobilu, a dijete pravilno vezano u autosjedalici.
Prije odluke o kupnji ili korištenju rabljene autosjedalice, potrebno je provjeriti nekoliko stavki:
Samo ispravna autosjedalica, važećeg roka trajanja i koja nije sudjelovala u sudaru (ako posuđujete ili dobivate rabljenu autosjedalicu na korištenje), pravilno će zaštititi vaše dijete.
Ako niste sigurni u ispravnost, udruga Roda vam može pomoći u svim točkama, osim provjeriti je li autosjedalica bila u sudaru - to je informacija koju trebate dobiti od bivših vlasnika. Rodu možete kontaktirati mailom.
Dojenče se prevozi isključivo u smjeru suprotnom od smjera vožnje, a autosjedalica se učvršćuje u automobil na način kako je propisao proizvođač autosjedalice. Neka osnovna pravila su uvijek jednaka:
Pri stavljanju dojenčeta u autosjedalicu mora se paziti da je djetetova stražnjica u najdubljem dijelu autosjedalice.
Potom polegnemo dijete u autosjedalicu tako da su cijela leđa poduprta naslonom, a glava je u ravnini s leđima.
Trake pojaseva autosjedalice ne smiju biti presavinute niti na jednom njihovom dijelu te moraju biti provučene kroz utore u razini djetetovih ramena ili malo ispod njih, a na njih se ništa ne smije postavljati osim originalnih jastučića.
Kad se trake spoje u jednu točku i ukopčaju u kopču među nogama, moraju se zategnuti tako da između pojasa i djetetove ključne kosti stane samo jedan prst odnosno ne možete uštipnuti pojas po dužini.
Djetetove noge koje prelaze rub autosjedalice ili dodiruju naslon stražnje klupe nisu znak prerastanja autosjedalice niti znače opasnost ili nalagodu za dijete.
Umjesto toga obratite pažnju na kilograme i centimetre koji su naznačeni na autosjedalici.
Dijete je preraslo autosjedalicu ako:
Ako je dojenče preraslo autosjedalicu u smjeru suprotnom od smjera vožnje, a nema barem minimalne uvjete za prebacivanje u smjer vožnje, potrebno je pronaći veću autosjedalicu koja podržava suprotan smjer vožnje.
Sva tri minimalna uvjeta za smjer vožnje koje dijete mora ispuniti su: 10 kg, 15 mjeseci i samostalno hodanje. S obzirom na to da je to tek minimum uvjeta, preporučujemo da se dijete nastaviti voziti u smjeru suprotnom od smjera vožnje što duže, naravno u prikladnoj autosjedalici.
Ako imate automobil i autosjedalicu, savjetnice za autosjedalice udruge Roda mogu vam pokazati kako je pravilno učvrstiti i koristiti. Pošaljite nam poruku na mail: autosjedalice@roda.hr .
Saznajte zašto pokrivanjem dječjih kolica i autosjedalica ne štitite dijete od vrućine
U ljetnim mjesecima, iako većinom roditelji s malom djecom izlaze u preporučeno vrijeme, do 10 i nakon 17 sati, često se može vidjeti da roditelji dijete u kolicima od sunca štite prekrivanjem kolica pamučnom tetra pelenom ili nekom drugom tkaninom. Možda je i vama bilo nekako prirodno da prekrivanjem kolica nekom prozračnom tkaninom radite dobro - jer štitite dijete od direktnog sunca, a i stvarajući sjenu iznad djeteta, štitite dijete od vrućine.
Ako ste bili uvjereni da time štitite dijete od vrućine, u krivu ste, kao i brojni drugi roditelji.
Dok odrasle osobe mogu dobro regulirati tjelesnu temperaturu, kod djece je ta sposobnost slabije razvijena - mala djeca se u vrlo kratkom vremenu mogu pregrijati, dehidrirati pa čak i doživjeti toplinski udar.
Švedska studija ukazala je na to da čak i prekrivanje laganom tkaninom može dovesti do opasnog pregrijavanja. Sličan test izveli su australski novinari, koji su prikazali u filmu objavljenom na YouTubeu – nakon sat vremena u polu-hladu, što je uobičajeno vrijeme šetnje na otvorenom, kolica pokrivena tetra pelenom ugrijala su se na preko 45C.
Osim najvećeg problema - pregrijavanja zraka ispod tkanine kojom ste prekrili kolica, ako kolica prekrijete od ruba do ruba, zatvorit ćete svaki prolaz zraka, što uzrokuje još problema. Kada su kolica pokrivena na ovaj način, sprječava se kontinuirana cirkulacija zraka i dijete diše isti zrak kroz duže vrijeme. To može povećati rizik za razvoj infekcija dišnih puteva. Ljeti, taj nedostatak cirkulacije zraka može uzrokovati zagušljivost i prekomjerno znojenje.
Potpunim prekrivanjem kolica, stvarate si dodatni problem. Malo dijete ne može vam reći kako se osjeća. Ono to pokazuje plačem i govorom tijela. Kad ste u gradu ili u pokretu, s djetetom u kolicima, od okolnih zvukova možda nećete dovoljno jasno čuti djetetovo glasanje. Također, pregrijavanje i zagušljivost uzrokovat će klonulost djeteta i ono se možda neće imati snage oglasiti i time signalizirati da se ne osjeća dobro.
Kada su kolica prekrivena, ne možete vidjeti dijete i samim time će vam duže trebati da primijetite da djetetu nije dobro ili da je vrijeme da ga se izvadi iz kolica. Kasna reakcija može biti vrlo problematična, pogotovo ljeti.
U opisanim uvjetima, ljeti, okolnosti mogu dovesti do dehidracije djeteta.
Kad znate da nije dobro prekiriti kolica čak ni prozračnom tkaninom, postavlja se pitanje što onda smijete činiti kad je vruće ili sunčano, a vi želite izvesti dijete van.
Saznajte koji su izvori stresa u dojenčadi, kako se stres u dojenačkoj dobi ispoljava i kako pomoći djetetu da se oslobodi stresa
I sasvim mala djeca mogu biti pogođena stresom, ne samo u okolnostima koje su očekivano visoko stresne nego i u svakodnevnom životu. Najčešći uzroci stresa kod dojenčadi povezani su s potrebama dojenčeta koje nisu zadovoljene, pretjeranom stimulacijom koja dolazi iz okruženja, nekim zdravstvenim stanjima i tegobama, a na dojenče može utjecati i emocionalno stanje majke, odnosno, osobe koja primarno skrbi o dojenčetu.
Neprepoznavanje stresa kod dojenčeta i neodgovaranje na njega kako bi se djetetu pomoglo, može dovesti do narušavanja djetetova zdravlja, osjećaja sigurnosti, a neki znanstvenici ukazuju i na to da kontinuirana izloženost dojenčeta visokim razinama stresa može negativno utjecati na razvoj mozga i imunološki sustav djeteta.
Zbog toga je važno razumjeti izvore stresa kod dojenčadi, načine na koji dojenčad pokazuje stres, te kako pomoći.
Iako brojne okolnosti i stanja mogu izazvati stres kod dojenčeta, važno je znati da kratkotrajna izloženost stresu i stresnim situacijama nije jednako štetna po dijete, koliko i kontinuirana ili ponavljajuća izloženost.
Ako je trudna majka kontinuirano pod visokim stresom, dulji period vremena, to može utjecati na dijete koje nosi, ali i na samu trudnoću, uzrokujući probleme, od prijevremenog poroda, niže porođajne težine djeteta, do niza zdravstvenih problema novorođenčeta.
S druge strane, kratkotrajna, povremena izloženost stresnim situacijama nema utjecaja na plod.
Osnovne potrebe novorođenčeta ili dojenčeta za hranom, njegom, zaštitom i privrženošću zadovoljavaju majka i ostale osobe koje brinu o djetetu. Ako te osnovne potrebe ostanu nezadovoljene, to može rezultirati razvijanjem toksičnog stresa koji će imati dugotrajan negativni utjecaj na dijete.
U visoko stresnoj situaciji ratne agresije, spašavanja života ili bježanja od ratnih stradavanja, vrlo je lako izgubiti iz fokusa neku od potreba dojenčeta. Zbog toga je izuzetno važno da se pobrinete za sebe i zaštitite čim prije svoje emocionalno i psihičko zdravlje, kako biste se mogli usredotočiti na dijete i imati emocionalnog kapaciteta prepoznati djetetove potrebe. Nekim majkama upravo fokus na dijete i djetetove potrebe, čim je osigurano da su fizički udaljeni od neposredne opasnosti, pomaže da se njihova razina stresa smanji.
Brojni razvojni procesi koji se intenzivno odvijaju tijekom prve godine života, uzrokuju stres kod dojenčeta. Za dojenče, okruženje se kontinuirano mijenja, ono postaje svjesnije okruženja i podražaja koji dolaze do njega i sve te senzacije mogu biti preplavljujuće za dijete.
Tijekom rasta i sazrijevanja, neke od promjena mogu izazvati nelagodu i bol pa je i to izvor stresa kod dojenčadi.
Kontinuirano povišeni tonovi, ponajprije u obliku svađe, prepiranje i vikanje štetni su za dojenče i uzrokuju kod njega visoku razinu stresa. Kod ovakvog okruženja, ne radi se samo o činjenici da pretjerani podražaji koji dolaze iz okruženja mogu biti preplavljujući za dijete, već i o mehanizmu usklađivanja djetetovog emocionalnog stanja s majčinim (ili druge osobe koja je primarni skrbnik djeteta).
Već u najranijoj dobi, dojenče pokušava pronaći smisao o svemu što čuje i vidi u okruženju, a većinu okruženja isprva doživljava prateći i promatrajući rekacije roditelja, prije svega onog koji najviše brine o djetetu (a najčešće je to majka).
Kad roditelji doživljavaju situacije visokog stresa, dojenče isto upija emocije i doživljava dio tog stresa. Ono vidi izraze lica majke, čuje ton glasa - tugu, ljutnju, očaj, sreću - i reagira usklađujući se s majčinim emotivnim stanjem. Zato je izrazito važno da budete svjesni svog mentalnog stanja i da za sebe pronađete zdrave načine nošenja sa stresom kao i da o temama koje kod vas uzrokuju visoku uznemirenost i stres, ne razgovarate pred djetetom, a kako biste minimizirali utjecaj vašeg stresa na dijete.
Svi roditelji doživljavaju različite stresne situacije povremeno. Važno je upamtiti da kontinuirano prisutan stres i strah mogu negativno utjecati na dijete.
Povezivanje s djetetom i briga o sebi tijekom izuzetno stresnih perioda važni su i za vas i za dijete.
Pročitajte kako prepoznati znakove stresa kod dojenčeta i kako mu pomoći.
Privrženost i emocionalna povezanost s partnericom i djecom gradi se od trenutka kad počnete planirati obitelj
Sve je više tata koji žele živjeti svoju ulogu tate drugačije od one kakve se sjećaju iz svog djetinjstva od svojih očeva, djedova. Oni žele biti privrženiji, emocionalno povezaniji s djecom, prisutniji u životu svoje obitelji.
Današnji očevi razumiju da ulaganje vremena, pažnje i ljubavi u svoj odnos s partnericom i djecom, značajno poboljšava živote djece i obitelji.
No, mnogi tate trebaju podršku i pomoć u svojoj ulozi tijekom djetetova odrastanja, baš zbog nedostatka sličnih modela iz njihovog razdoblja odrastanja. Zbog toga vam želimo pomoći i ovim tekstom o tome, kako se uključiti u život obitelji od samog početka.
Najsnažniji temelj za roditeljstvo jest zajednička odluka para o tome žele li, kada i koliko djece, u onom trenutku kada su spremni za preuzimanje te odgovornosti. Promišljeno donošenje odluke o trudnoći i rađanju te svjesnost o svemu onome što proizlazi iz te odluke najbolja je priprema za preuzimanje roditeljske uloge. Roditeljstvo u ranoj dobi ili neplanirano podizanje djece prije nego što je osoba za to spremna predstavljaju faktore rizika koji mogu dovesti do napuštanja roditeljske uloge, problematičnih odnosa između partnera i između roditelja i djece, kao i velike razine stresa i razdražljivosti.
Muškarci i žene koji neplanirano dobiju djecu ili postanu roditelji prije nego što su za to spremni, mogu se osjećati kao da propuštaju neke druge važne aspekte života (školovanje, posao, hobije, odnose s drugim partnerima...). Partneri bi trebali zajednički donositi odluke koje se tiču planiranja obitelji, uključujući i korištenje kontracepcije. Pronalaženje informacija, nabavka i korištenje kontracepcije s ciljem sprečavanja neželjene trudnoće podjednako je ženina i muškarčeva odgovornost. Ipak, korištenje kontracepcije i dalje uglavnom ostaje obveza žene. Muškarci bi trebali pružiti potporu svojim partnericama u nabavci kontraceptivnih sredstava, bilo kroz emocionalnu podršku ili osiguranje resursa (vrijeme, novac, prijevoz), te biti spremni koristiti kontracepcijske metode namijenjene muškarcima, ako je to zajednička odluka para.
Zajedničko planiranje obitelji i pripreme za trudnoću i porođaj prilika su da se još bolje upoznate, saznate o partneričinim strahovima, očekivanjima i željama, date joj priliku da čuje vaša razmišljanja, strahove i emocije. Kada govorimo o porodu, muškarci se ponekad osjećaju nepozvanima. Njihova partnerica prolazi kroz tjelesnu transformaciju kroz koju oni nikako ne mogu proći i proces poroda koji je za njih izuzetno zahtjevan. U redu je bojati se za dobrobit partnerice, normalno je bojati se nepoznatog. Podijelite to s partnericom i naglasite da ste joj podrška. Razgovor o strahovima (a žene se često boje da su u svom strahu iracionalne) može vas dodatno povezati.
Osim što ćete partnerici olakšati “prolazak” kroz porod, prisutnost rođenju djeteta svečano će vas uvesti u roditeljsku ulogu i naoružati samopouzdanjem potrebnim da se lakše snađete u svojoj novoj ulozi tijekom prvih tjedana kod kuće. Učite preuzimajući dio njege djeteta na sebe Ne postoji nikakvo znanje niti magična intuicija s kojom se žene rađaju i koja im govori kako se brinuti o novorođenčetu. One uče o roditeljstvu upravo brinući se za svoje dijete, a jednako tako uče i očevi. Zato slobodno promijenite prljavu pelenu, okupajte svoje dijete, potrudite se utješiti ga kada je uznemireno. Možda ćete u početku biti nespretni, ali što više to budete radili, osjećat ćete se sigurnije i sve ćete više vjerovati u svoje roditeljske kompetencije.
Uhodavanje u brigu o djetetu nije lako, osobito ako nemate mogućnost biti s mamom i djetetom tijekom cijelog razdoblja upoznavanja. Nakon što se vratite na posao, a većina očeva vraća se na posao u prvom tjednu djetetova života, od vremena provedenog s djetetom navečer ili vikendom kreirajte male rituale. Predlažemo: izvedite dijete u šetnju, čitajte mu (ne, nije prerano, dijete će obožavati slušati vaš glas), okupajte ga, nježno ga masirajte, umirujte ga kontaktom kože na kožu, nosite ga i kada nije uznemireno. Preuzmite inicijativu Vaša partnerica možda osjeća potrebu nadgledati i obavljati sve poslove oko djeteta – od hranjenja, promjene pelena, oblačenja i umirivanja do igranja s njim i to 24 sata, svakodnevno. Vrlo je važno za vas kao oca, za dijete, ali i za fizičko i psihičko zdravlje njegove majke, da preuzmete dio obaveza na sebe. Čak i ako se partnerica protivi tome, “uskočite” i preuzmite dio poslova i igara. Nemojte čekati da vam ona delegira poslove, preuzmite inicijativu, budite aktivan sudionik u vašoj obitelji, a ne pomagač.
Najčešće nesvjesno, žene sabotiraju partnerove prilike za povezivanje s djetetom reagirajući na očevu početničku nespretnost, drugačiju tehniku kupanja ili oblačenja djeteta i sl. Ukoliko vas partnerica kritizira, nježno je podsjetite da ste partneri u brizi i odgoju, da ste u stanju pobrinuti se za dijete, ukoliko vam ona pruži priliku. Uzmite u obzir da ona reagira iz vlastitog straha i nesigurnosti, koji je dijelom naučen, a dijelom i urođen, a ne zato što vas doista smatra manje sposobnim.
Ako vaša partnerica planira dojiti ili već doji, jako joj je važno ostvariti svoje “dojeće ciljeve”. Ponekad će vas možda i iznenaditi silina emocija kojima će proživljavati eventualne poteškoće i trebat ćete joj kao podrška i osoba koja vjeruje da ona može prebroditi probleme s kojima se suočava. Educirajte se o dojenju kako biste partnerici pružili podršku u suočavanju s mogućim problemima s dojenjem jer će vaša podrška često biti važna za uspješan nastavak dojenja. Čak i kad s dojenjem sve ide glatko, omogućite joj što udobnije i neometano dojenje, pobrinite se da joj je na dohvatu ruke sve što joj je potrebno (npr. hrana i piće, osobito u prvim tjednima kada se dojenje tek uspostavlja i kada većina žena doji veći dio dana), podignite dijete da podrigne kada je gotovo s podojem.
Očevi obično komuniciraju s djecom drugačije nego majke i to je savršeno u redu. Znanstvenici pretpostavljaju da je, s razvojnog stajališta, tjelesna igra, kojoj su skloniji očevi, savršen kontrast majčinom nježnijem, brižnijem pristupu. Dakle, ne oklijevajte, ponudite djetetu let avionom, jahanje na konju i slične igre, ali nemojte se ograničiti samo na ovaj način igre – pravi muškarci znaju i da je važno maziti se.
Iz Rodine brošure Budi tata i rasti s djetetom, RODA 2018.
Posljednjih desetljeća, znanstvenici sve više uviđaju koliko su očevi važni
Tijela očeva reagiraju na roditeljstvo gotovo kao i tijela žena, a njihov stil roditeljstva utječe na djecu u jednakoj mjeri, a ponekad i više nego onaj majke. Proučavajući odnos između djeteta i roditelja, znanstvenici su uočili da tatina ljubav ponekad na djecu ima veći utjecaj nego mamina. Kako se roditelji odnose prema djetetu i pokazuju li emocije, te način na koji ih pokazuju i kako skrbe o djeci, imaju ogroman utjecaj na djecu.
Saznanja iz brzorastuće znanosti ranog djetinjstva i ranog razvoja mozga, pokazuju pozitivan, cjeloživotan utjecaj koji očevi mogu imati pozitivnim sudjelovanjem u ranom stadiju života njihove djece. Dobrobiti koje proizlaze za djecu nisu ograničene samo na njihovo djetinjstvo!
Roditeljsko prihvaćanje i odbacivanje oblikuju djetetovo ponašanje. Roditeljsko odbacivanje može dovesti do niskog samopouzdanja, osjećaja manje vrijednosti ili negativnog svjetonazora. To vrijedi za oba roditelja, a u nekim je slučajevima očev utjecaj čak i važniji od majčina. Primjerice, razina osjećaja prihvaćanja i voljenosti od strane oca više utječe na to hoće li se dijete u odrasloj dobi osjećati sigurno i sretno te biti zadovoljno životom, čak i više nego intenzitet u kojem se dijete osjeća voljeno i prihvaćeno od majke.
Osobe čiji su očevi bili aktivno uključeni u njihovo djetinjstvo, imaju veće šanse ostvariti uspješniju karijeru, stabilan i dugotrajan brak te se kompetentnije nose sa stresom. Kad je tata emotivno odsutan, ne povezuje se psihički i emotivno s djecom, to na djecu ostavlja dugotrajan negativni učinak.
Tijekom trudnoće njihove partnerice, ali i nakon rođenja djeteta, kod muškaraca se događaju hormonalne promjene. Pokazalo se da briga za dijete, pa čak i samo gledanje, miris ili slušanje novorođenčeta, može dodatno mijenjati njihove hormone, baš kao što sport, posao ili uspjeh mogu povisiti testosteron.
Hormoni pomažu muškarcima da budu osjetljiviji i bolje prepoznaju potrebe svoje djece. Dio znanstvenika vjeruje da ova otkrića mijenjaju staro razmišljanje o muškarcima — oni nisu samo agresivni i grubi, već mogu osjećati cijelu paletu emocija.
Istraživanja pokazuju da muški hormoni pomažu u razvijanju brižnosti i privrženosti, što znači da je nježnost i briga prirodni dio njihove muške prirode.
Mnogi muškarci odrasli su u obiteljima gdje su majke i očevi imali jasno odvojene uloge. Danas, mnogi od njih osjećaju želju da budu više uključeni, emotivniji i dublje povezani sa svojom djecom. Čak i ako nisu imali priliku odrastati uz takav primjer tate, to ne znači da to ne mogu postati. Svaki trenutak proveden s djetetom prilika je za izgradnju odnosa u kojem je tatina bliskost i emotivnost jednako prirodna kao i snaga.
Ako tek očekujete prinovu ili ste tek postali tata, pročitajte tekst Kako biti uključen tata od samog početka i Građenje povezanosti između tate i djeteta tijekom prve godine, a ako je vaše dijete već malo veće, pogledajte tekstove: Građenje povezanosti između tate i djeteta tijekom druge godine, Građenje povezanosti između tate i djeteta tijekom treće godine i Građenje povezanosti između tate i djeteta nakon prve tri godine.
Napomena:
Uloga oca iznimno je važna za razvoj djeteta jer prisutnost privrženog i podržavajućeg oca donosi brojne dobrobiti za emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj djeteta. Ipak, ako biološki otac nije prisutan, te iste pozitivne učinke mogu pružiti i druge očinske figure – poput djedova, ujaka, kumova ili bliskih obiteljskih prijatelja – pod uvjetom da su uključene, dosljedne i brižne u odnosu s djetetom.
U tekstovima zbog jednostavnosti koristimo izraz “tata”, ali jednako mislimo i na sve očinske figure - biološkog oca, poočima, skrbnika, posvojitelja ili drugu odraslu mušku osobu koja je aktivno prisutna u životu djeteta.
Pročitajte kako njegovati posebnu vrstu odnosa s dojenčetom - zaokupljenost
Uloga očeva definitivno se promijenila tijekom posljednjih 20 godina – bez obzira je li tome razlog što su se muškarci promijenili ili što je društvo promijenilo mišljenje o važnosti očeve uloge u životu djeteta. Danas većina očeva želi sudjelovati u odrastanju svoje djece. Neki to znaju instinktivno, drugi se polako uključuju, a mnogima treba pomoć kako bi izgradili samopouzdanje i stekli roditeljske vještine.
Donosimo vam ideje kako se uključiti u život djeteta, brinuti o njemu i igrati se i na taj način graditi čvrstu povezanost s djetetom.
Posljednjih godina i očevi su postali predmet istraživanja o povezivanju pa je čak uveden poseban naziv za povezivanje oca i novorođenčeta po porodu – zaokupljenost. Obično se pričalo o očevom sudjelovanju, sada pričamo o očevoj zaokupljenosti djetetom – znači sudjelovanju na višoj razini.
Zaokupljenost nije samo ono što otac radi za dijete – držanje i tješenje – nego i ono što dijete radi za oca.
Djeci je sve novo.
Tek upoznaju svoju okolinu i ljude koji ih okružuju. Uspostavljaju komunikaciju i dobivaju pažnju odraslih osmjesima, gugutanjem, ‘brbljanjem’ i plakanjem. Djeca su vrlo znatiželjna i vole istraživati. To se očituje u pokretima njihova tijela, pružanjem ruku, pokušavanju hvatanja predmeta. Iako su djeca fascinirana svijetom koji ih okružuje, ona trebaju i osjećaj sigurnosti i predvidljivosti kako bi naučila da je svijet sigurno mjesto. Kako djeca upoznaju svoju mamu i tatu, postaju im draži od ostalih odraslih osoba te ih traže da ih utješe u trenucima kada im utjeha treba. Ovaj osjećaj sigurnosti pomaže im da se osjećaju sigurnima u svijetu te da stvaraju veze s drugim ljudima. Važno je da i tate komuniciraju sa svojom djecom. Način na koji tata komunicira s djetetom povoljno utječe na razvoj govora i buduće pismenosti.
Sljedeći prijedlozi mogu pomoći tatama da prilikom interakcije s djetetom pomažu graditi osjećaj sigurnosti:
U prvih 6 mjeseci života djetetova igra svodi se na interakciju s okolinom. Grimase, skrivanje iza ruku, mahanje i zveckanje zvečkom možda su male, ali vrlo značajne aktivnosti. Omogućite djetetu različite predmete (podloge za ležanje, igračke koje vise iznad njih) koji su različitih boja, struktura, tekstura i koje mogu povlačiti, rastezati, žvakati. Djeca će se vrlo često zaigrati s neočekivanim stvarima - etiketom na igrački ili špagicom kojom je igračka povezana. Nemojte mu skretati pažnju na “pravu” igračku, nego ga pustite da samostalno istražuje i bira čime će se i na koji način igrati.
Uložite vrijeme u fizički kontakt s djetetom (masaža, brojanje prstića uz pjesmicu), djeca mogu početi reagirati na škakljanja i cupkanja dok ih nosite (nakon što nauče kontrolirati glavicu!). Dijete možete staviti na svoja stopala, leći na leđa i podići ih u zrak te im omogućiti da “lete”. Pred kraj ovog razvojnog razdoblja djeca će već početi jako uživati u okretanjima, bacanjima u zrak i drugim fizičkim igrama (kojih se majke često i boje). Smijeh djeteta dovoljno će vam dati do znanja da u tim aktivnostima iznimno uživa.
Ako majka, baka ili netko drugi iz okoline osjete potrebu intervenirati ili se boje načina na koji se igrate, mirno im objasnite da pazite da je dijete u svakom trenutku sigurno, da neće pasti i da je ovaj aspekt igre izuzetno bitan.
Kada dijete počne stabilno sjediti, a kasnije i hodati (ne prohodaju sva djeca u dobi do 1 godine), gradite građevine od kocaka ili čašica i dozvolite djetetu da ih ruši. Gurajte mekanu lopticu ili običnu manju loptu ili potaknite dijete da je baca, a vi mu je vraćajte.
Djeci su posebno zanimljivi lonci i poklopci, ali i kvačice za sušenje rublja, dozvolite igru tim predmetima i uključite se u nju. Zvukovi su vrlo bitni i slobodno se bar jednom dnevno pridružite u lupanjima i vrisci. Možete napraviti zvečke od plastičnih cijevi ili boca i kamenčića ili graha. Lagani lanci jako su zanimljive teksture i zvuka, a možete ih zašareniti ako ih obojate različitim (za djecu sigurnim) bojama. Većina aktivnosti koje radite može se pretvoriti u igru ako uključite dijete opisujući mu što radite, predmete koje koristite, oblike i boje predmeta.
Iz Rodine brošure Budi tata i rasti s djetetom, RODA 2018.
Zašto fizičko kažnjavanje nije dobar put u odgoju i kako reagirati kad vam dođe da udarite dijete
Iskazivanje emocionalnog odgovora na neku situaciju – radilo se o ljutnji, tuzi ili sreći – stvar je odgoja i učenja, ono je stečeno i oblikuje se u ranoj dobi. Preplavljeni umorom i zahtjevima djeteta, ali i posla, financija i egzistencijalnih problema, suočeni s reakcijama djeteta, roditelji djetetovo ponašanje mogu protumačiti kao namjerno usmjereno njima u inat, kao zločesto ili manipulativno. U takvim situacijama odrasli mogu pribjeći fizičkom kažnjavanju, najčešće zato što ne znaju drugačiji, bolji, način.
Fizičko kažnjavanje nikad nije opravdano – ono je po dijete iznimno štetno i zakonski kažnjivo. Nikad rezultat dobiven fizičkim kažnjavanjem nije bolji od onoga koji bi bio dobiven razgovorom ili strpljenjem. Za razgovor je potrebno mnogo truda i samokontrole s vaše strane, ali dugoročno će dovesti do toga da se dijete bolje nosi sa zahtjevnim situacijama i svojim emocijama.
Fizičko kažnjavanje, tj. Udaranje djeteta u svrhu discipliniranja, osim što dijete fizički ozljeđuje, dovodi do izostanka učenja samoregulacije, manjka samopoštovanja i samopouzdanja, gubitka povjerenja zbog kojeg se u nekim bitnim situacijama iz straha možda neće vama obratiti (npr. ako slučajno upali štednjak i ne uspije ga ugasiti) i niza drugih povezanih emocionalnih i ponašajnih problema.
Kada se nađete u situaciji u kojoj vam se čini da dijete nešto namjerno radi, prkosi ili je „zločesto”, pokušajte se zapitati sljedeća pitanja:
Iz brošure “Sigurno djetinjstvo”, UNICEF 2020.
Kako se povezati i njegovati privržen odnos s djetetom tijekom druge godine života (12-24 mjeseca)
U ovoj dobi dijete počinje hodati, a ubrzo i trčati, čime se povećava okolina s kojom stupa u interakciju. Način na koji vidi i doživljava svijet mijenja se, sve je češće uključeno kao punopravan član u strukturiranje dnevnih aktivnosti. Jasnije komunicira s okolinom, može izraziti svoje želje kao i neke potrebe. No, nemojte smetnuti s uma da je još uvijek malo dijete u velikom svijetu. Po prvi se put sreće s emocijama poput straha od odvajanja, tuge i bijesa, iako zapravo i ne zna niti može imenovati što osjeća i zašto.
Kako je prethodno razdoblje bilo bitno za upoznavanje s okolinom, roditeljima, širom obitelji, namirnicama i svojim tijelom, tako je ovo razdoblje bitno za upoznavanje djeteta s njegovim unutarnjim svijetom - emocijama, mislima, reakcijama.
Očeva uloga u učenju kako se nositi s emocijama jest izuzetno bitna, neovisno govorimo li o dječaku ili djevojčici.
Majke i očevi različito reagiraju na iste situacije. Tako ponekad majka reagira povlačenjem i šutnjom, a otac vikanjem (ili obrnuto), iako oboje osjećaju ljutnju. Objasnite djetetu koju emociju osjećate, što je dovelo do nje te kako reagirate na nju. Na taj će način dijete učiti kako postoji više mogućih reakcija na iste emocije.
Nastavite s objašnjavanjem okoline, koristite što više različitih riječi kako biste opisali jednu stvar, na taj će način djetetov vokabular rasti (riječi se pohranjuju, iako se možda još ne izgovaraju). Očevi mogu ponuditi drukčije riječi i drukčiji pogled na svakodnevne stvari - ponudite djetetu vlastito viđenje okoline, predmeta i događaja.
Nastavite biti uključeni u svakodnevnu brigu o djetetu kroz presvlačenja, izbor odjeće za izlazak i nemojte se bojati vezati repić i napraviti prvu frizuru svojoj kćeri.
Djeca u ovom razdoblju i dalje trebaju vašu blizinu, maženje, ljubav i strpljenje. Ponekad će se činiti da vam prkose, da se svađaju, možete postati i meta prvih udaraca ili - vrlo tipično za ovo razdoblje - ugriza. Nemojte misliti da reagiraju iz zločestoće, osjećaju za njih ogromne i u potpunosti neizrecive emocije, nemaju kontrolu nad svakodnevicom niti dnevnim rasporedom, sve je unaprijed odlučeno za njih. Zapitajte se, kako biste se vi osjećali? Za ponašanje poput bacanja po podu, udaraca ili razbijanja dijete ne treba biti kažnjeno, niti vi trebate provoditi “strog” odgoj. Umjesto toga objasnite djetetu da razumijete kako se osjeća, imenujte emociju, pokažite suosjećanje, recite koje ponašanje nije primjereno i zašto te ga zaustavite, dajte mu prostor i vrijeme da plače, viče, protestira, objasnite djetetu da ste tu za njega i da ga volite. Emocija, a i ispad, ima svoj početak, vrhunac i kraj, iako nam se ponekad čini da nikada neće završiti. Ako se suočite s vlastitim preplavljujućim emocijama ljutnje zbog djetetova ponašanja, podsjetite se da ste vi već odrasla osoba i da možete upravljati svojim emocijama, a dijete to još ne može.
U ovom razdoblju dijete počinje rušiti i slagati kockice i čaše, voli vaditi predmete iz zdjela ili ormarića te ih stavljati natrag, uživa i dalje u igri s loncima, u buci i fizičkoj igri. Autići i općenito predmeti s kotačićima postaju jako zanimljivi.
Didaktičke igre poput slaganja kolutova, ubacivanja oblika i drvenih slagalica izuzetno su dobre za motoričke i kognitivne sposobnosti. Igrajte se s djetetom imenujući igračke, opisujući ih na što više načina, ali nemojte rješavati probleme umjesto njega. Ako se naljuti i baci kockicu koju nije moglo staviti na pravo mjesto, imenujte emociju i pokažite kako vi to radite, zatim ponudite djetetu da ponovi što ste napravili.
Igra s loptom, dodavanje rukama i nogama postaju sve češći.
Djeca uživaju u socijalnoj igri. U prethodnom razdoblju bili su primarno usmjereni na oblik i teksturu lopte te kako se lopta odnosi prema njima. U ovom razdoblju traže sudionika za igru i dijele zadovoljstvo.
Mašta može svašta!
Kutije, velike posude ili lavori - sve to može biti prijevozno sredstvo u kojemu ćete dijete voziti kroz sobe. Proizvodite zvukove, osvajajte utrke, navijajte i nemojte se bojati naglih promjena smjera, brzina, kočenja ili kontroliranih sudara. Dijete će vam dati do znanja koliko uživa.
Nastavite s bacanjima u zrak, okretanjima naopako, a zatim i bacanjima po krevetu, škakljanjima, hrvanjem i općenito grubljom igrom. Djeci je gruba igra potrebna kako bi naučila granice, kako se igrati s drugima, kako poštovati druge i kako kontrolirati agresiju.
Majke mogu djelovati zaštitnički i jako inhibirati fizički aspekt igre čak do razine da djeci prestane biti zanimljivo i prekinu igru. Ovo je razumljivo u evolucijskom i društvenom kontekstu, ali zato je uloga očeva ovdje od izuzetnog značaja.
Nemojte se sputavati, ali i zaustavite se ako vam dijete da do znanja da više ne želi sudjelovati u igri.
Djeca u ovoj fazi vole klikanja prekidača, uštekavanja, povlačenja, premještanja kuglica po šipkama ili nitima. Ako ste vješti u ručnom radu i s alatima, uložite vrijeme i izradite djetetu ploču s različitim aktivnostima. Još je bolje ako uključite dijete u izradu ploče. Na nju možete staviti prekidače za svjetlo, utičnicu i utikač, različite matice na vijcima, gumbe za okretanje, magnete, zupčanike, vratašca, a možete uvrstiti i male led lampice koje će paliti i gasiti. Ovakvu ploču možete i mijenjati i nadograđivati, a dijete će se s njom sigurno dugo igrati i time razvijati motoričke sposobnosti, finu i grubu motoriku, sposobnosti rješavanja problema, okulomotorne sposobnosti i niz drugih vještina.
Iz Rodine brošure Budi tata i rasti s djetetom, RODA 2018.
Kako njegovati zaokupljenost i povezivanje s djetetom u njegovoj trećoj godini
Dijete se sad nalazi u zadnjem razdoblju vrlo intenzivnog razvoja u motoričkom, intelektualnom i emocionalnom smislu.
U ovom razdoblju dijete puno jasnije shvaća sebe u odnosu na okolinu, ali i drugih u odnosu na okolinu. Jasnije mu je da i drugi imaju svoje želje i emocije i proširuje emocije koje može uspješno prepoznati i imenovati, sada će dijete puno češće i jasnije reagirati na vašu emociju i ponašanje jer je ovo vrijeme kada se u punom smislu razvija empatija.
Ako ste dijete ranije učili prepoznavanju i imenovanju emocija, s razvojem empatije dijete će lakše prepoznavati i imenovati emocije kod druge djece.
U slučajevima konflikta, djetetu se može objasniti koje emocije ono osjeća, koje emocije osjeća drugo dijete, kratko i jasno objasniti što se dogodilo te kakve su bile posljedice. Kada se uključujete u rješavanje konflikta, iznimno je bitno koristiti smirujući ton, ne vikati i ne optuživati niti vlastito niti drugo dijete.
Budući da vaše dijete ne shvaća još uvijek u potpunosti koja akcija dovodi do koje posljedice (npr. ne zna da će udarac loptom boljeti drugo dijete jer nije dobro procijenilo težinu udarca), tako ne znaju ni druga djeca te dobi. U razgovoru dijete potaknite da pronađe više različitih rješenja za situaciju u kojoj se našlo, s djetetom izaberite primjerenije ponašanje koje može koristiti sljedeći put kada dođe do problema.
Pokažite djetetu na vlastitom primjeru kako se rješavaju konflikti na smiren i uljudan način, bez agresije, vikanja ili psovki. Dijete tatu često doživljava kao nepobjedivog superjunaka, idealizira i imitira - pokažite djetetu kako riješiti konflikt, kako se izboriti za sebe i kako vladati svojim emocijama i ponašanjem.
S razvojem empatije dijete zasniva prva prijateljstva.
U ovom razdoblju djeca sve manje vremena provode u igri jedno pored drugog, a više jedno s drugim. Mogu početi zajedno slagati kocke, voziti autiće, igrati se s loptom, pjevati i igrati se uloga. Potičite djetetova prijateljstva. Pitajte dijete tko su mu najdraži prijatelji i, ako već niste, stvorite odnos s roditeljima te djece, organizirajte zajedničke aktivnosti. Pomozite mu ako želi prijatelju napraviti neki poklon, iskazati bliskost i utješite kada dođe do problema. Razgovarajte s djetetom o svojim prijateljima.
Muška i ženska prijateljstva razlikuju se u dinamici i formi odnosa. Jako je bitno da dijete vidi kako izgledaju muška prijateljstva, ali i prijateljstva tate s drugim ženskim osobama. Povedite dijete na susrete sa svojim prijateljima, upoznajte ga s prijateljima i potičite njihov razgovor. Pričajte djetetu i o svojim prijateljima iz djetinjstva. Sve ovo će mu pomoći da uspostavi čvrste i tople odnose s drugom djecom.
Sve one riječi koje ste koristili u prethodnim razdobljima sada dijete počinje izgovarati i pravilno koristiti; ukoliko ste ga uključivali u svakodnevne aktivnosti, sada ih može i samostalno obavljati (npr. pospremanje igračaka, brisanje prolivene vode, obuvanje cipela i sl).
Dajte djetetu prostora da samo donosi odluke, potičite njegovu samostalnost i planiranje aktivnosti. Ponudite djetetu da samo predloži igru, pitajte kako želi provoditi vrijeme s vama, dogovarajte zajedničke aktivnosti unaprijed. Uvijek se trudite ispoštovati dogovore; ukoliko iz nekog razloga u nekoj situaciji morate promijeniti planove, objasnite djetetu što se dogodilo, ispričajte se i ponudite drugu mogućnost. Prihvatite da će dijete možda biti ljutito i poštujte djetetovu emociju.
Planiranje svakodnevnih aktivnosti pomaže u razvoju koncepta vremena i omogućuje djetetu razvoj različitih organizacijskih sposobnosti, ali i u poštivanju tuđeg vremena i tuđih obaveza.
Mašta djeteta puno je razvijenija, dijete sudjeluje i samostalno inicira igru uloga kojom samo sebi objašnjava svakodnevne situacije i emocije. Ovakva je igra češća pred kraj ovog razdoblja. Dijete se može naći u situaciji koja mu može pobuditi strah, poput odlaska liječniku ili stomatologu, kratkotrajnog gubljenja u trgovini ili suočavanja s velikom i nepoznatom životinjom. Nakon takvih događaja, dijete može tražiti da se igra na način da roditelj bude predmet straha - doktor, životinja ili čudovište - i u tome očekuje od roditelja potpunu suradnju. Kroz ovakvu igru dijete se suočava sa svojim strahovima i uči se nositi s njima. Ukoliko se takva igra izbjegava, dijete nema adekvatan prostor za iskazivanje svojih strahova i stjecanje bitnih vještina. Uključite se u igru, preuzmite ulogu negativca i ne bojte se djetetovih emocija. Također, ukoliko dijete želi preuzeti ulogu predmeta straha, nemojte da vas uplaši eventualna agresija. Dok je u okvirima uloge i igre, ona donosi pozitivne ishode.
Promatrajte igru, kroz nju će vam dijete često poručiti o čemu razmišlja i što ga okupira, a što ne zna izreći samo kroz riječi.
U ovoj će se dobi dijete igrati uloga s vama i s drugom djecom. Potičite takvu igru, sudjelujte u njoj. Opustite se u igri, nemojte se bojati biti najstrašnije čudovište ili najranjiviji dječak. I kroz vašu opuštenost dijete uočava vaš pozitivan odnos prema igri, emocijama i samom sebi. Djeca se vole igrati i svakodnevnih aktivnosti; ako vas vide kako se spremate za posao ili radite od doma, očekujte da će se i oni htjeti spremiti kao vi, sjediti za stolom ozbiljno i nešto pisati, popravljat će ili, općenito, imitirati vaš posao i vaše aktivnosti. Objasnite djetetu što i zašto radite, ako dijete želi izgledati kao vi, obucite ga i počešljajte da vam bude slično i pustite da zamišlja da je vi.
Potičite razvoj i izražavanje kreativnosti kroz crtanje, modeliranje glinom ili plastelinom. Sudjelujte u djetetovom crtanju i bojanju - očevi crtaju drukčiji sadržaj od majki, upotrebljavaju drugačije kombinacije boja i tehnika, što je bitno za djetetovo shvaćanje širokog spektra mogućnosti za izražavanje kreativnosti i zamišljenog sadržaja.
Fizička igra i dalje ostaje izuzetno bitna. Hrvanje se može kombinirati s igranjem uloga - možete glumiti superjunake, dramatične udarce, padovi i nokauti neka vam postanu normalan dio igre. Štapovi i spužve mogu biti sjajni metalni ili svjetlosni mačevi, a galaksiju ili planet s djetetom možete braniti svaki dan. Možda dijete u ovom razdoblju neće u potpunosti shvaćati kompleksnost priča, ali to ne sprječava vas da se u potpunosti uživite.
Uredite sobu tako da postavite prepreke za preskakanje i mjesta za skrivanje. Na kraju, naravno, zajednički pospremite.
Nastavite i s igrom loptom. Sada već možete očekivati prava dobacivanja, šutanja nogom i trčanja za loptom. Pronađite adekvatan vanjski prostor i učite dijete sportskim igrama.
Općenito govoreći, prepustite djetetu da bira samo svoje aktivnosti. U ovom razdoblju dijete već ima jasne preferencije i želje po pitanju igre, a na vama je da mu pomažete i proširujete njegove aktivnosti.
U igri nemojte praviti razliku između dječaka i djevojčica. Jednako se igrajte s djetetom bez obzira na djetetov spol. Svome djetetu sigurno ne želite uskratiti srednjovjekovnu vitešku igru ili let u svemir samo zato što je “nježnijeg” spola. Tako ćete dijete od početka učiti da je samo nebo granica.
Iz Rodine brošure Budi tata i rasti s djetetom, RODA 2018.
Pročitajte što je strah, koji su strahovi uobičajeni u dječjoj dobi i kako prepoznati da se dijete boji
Strah je jedna od osnovnih emocija, uz radost, tugu, sram, ljutnju i ljubav. Javlja vrlo rano i ima jaku motivacijsku snagu. Strah je emocija koja kod djece, kao i kod odraslih, pobuđuje obrambeno ponašanje, a mogu ga izazvati neki vanjski faktori, kao što su teške životne situacije poput rata i izbjeglištva, ali i unutarnji kada razmišljamo o nečemu što nas plaši. Bez obzira na izvor našeg straha, jednom kada ga osjetimo, naše cijelo tijelo se pokreće kako bi se obranilo i tako nas zaštitilo.
U normalnim životnim okolnostima strahovi su sastavni dio života svakog djeteta i pojavljuju se te nestaju kako se dijete razvija i prelazi iz jedne razvojne faze u drugu. To su tzv. razvojni strahovi koju su karakteristični za određenu dob djeteta. Strah od odvajanja je strah koji se pojavljuje u ranoj djetetovoj dobi i izražen je do otprilike druge godine djetetova života, a manifestira se plakanjem kada se dijete odvoji od poznatih osoba. Ovaj strah prati i strah od nepoznatih osoba, a povezan je s oprezom koji dijete osjeća prema ljudima koje ne poznaje.
U dobi od tri i četiri godine dijete je već progovorilo i upija sadržaje kroz slikovnice, animirane filmove, ali i putem interneta. Tada se može javiti strah od likova iz mašte, a pojavljuje se i strah od nekih stvarnih događaja poput nesreća, tjelesnih ozljeda, mraka, bolesti.
Ovakvi razvojni strahovi zahtijevaju roditeljsku pažnju, razumijevanje, strpljenje i prihvaćanje djetetovih strahova te uglavnom ne zahtijevaju stručnu pomoć.
Kod manjeg djeteta strah se lako može uočiti jer se dijete opire, plače, negoduje. Nešto starijeg djeteta, predškolske dobi ili nižih razreda osnovne škole, strah se očituje kroz napetost, zabrinutost i zatvaranje u sebe. Dijete može pokazati strah i kroz tjelesne reakcije kao što je trbobolja, glavobolja, lupanje srca, znojenje, tikovi.
Međutim, neka djeca neće pokazivati znakove straha što ne znači da se ne boje. Zato je dobro otvoreno popričati s djetetom ne skrivajući svoje emocije.
Ako primijetite da se dijete boji pokušajte otkriti razlog straha na način da potaknete razgovor o strahu.
Tate se često igraju malo drugačije! Načini na koji se mame i tate igraju s djecom, ovise dijelom o njihovom karakteru, ali i o karakteru djeteta.
Međutim, generalno, mame i tate imaju drugačije stilove igranja, a svaki način igranja je izvrstan način kako uspostaviti i održati zabavnu, nježnu vezu punu ljubavi sa svojim djetetom. Načini igranja s djecom koji slijede kao prijedlozi, prirodnije dolaze tatama i tate ćete češće pronaći kako se s djetetom zabavljaju u nekoj od ovih aktivnosti.
Ovo je vjerojatno prva slika koju zamislite kada vam netko spomene tatu koji se igra s djecom. Ova igra često uključuje neku vrstu grubosti, poput hrvanja ili naguravanja, cike i vriske u kojoj podjednako uživaju djevojčice i dječaci. Zašto je važno: Iako može izgledati blesavo, grublja igra važna je za razvoj djeteta jer mu pomaže istražiti tjelesne granice, testirati koordinaciju i poboljšati ravnotežu.
Jeste li ikada pitali svog tatu da otpjeva neku uspavanku? Vjerojatnost je velika da će tate promijeniti riječi dječjih pjesmica i uspavanki, te izmisliti drugačije završetke priča. Zašto je važno: Pričanje priča preko uspavanki i pjesmica pomaže djeci razviti jezične sposobnosti, razumjeti likove te predvidjeti sljedove događaja te obrasce priča. Kada tate mijenjaju riječi, time pokazuju kako kreativno razmišljati izvan uobičajenih okvira.
Ukoliko vam treba partner u zločinu za igranje u blatu, s balonima punim vode ili paintball, tate su pravi izbor. Ovakva vrsta igre ne mora prestati kako vam dijete odrasta, upravo suprotno, može nastaviti dugo u mladenačku dob djeteta. Zašto je važno: Neuredna igra potiče motoričke vještine i koncentraciju, rješavanje problema te pruža jedinstveno osjetilno iskustvo. Samo se prisjetite kako je to zakoračiti bos u blato!
Bilo da se radi o građenju kućica, brodića ili prikolica, tate su odlični u poticanju praktičnih zadataka iz prve ruke. Ako ste tata koji voli graditi i izrađivati stvari, stavite malu radnu površinu s dječjim alatom pored vaše radne površine kako biste svoje dijete uključili u to što radite. S djecom se možete baviti i slaganjem slagalica ili građenjem kućica od sitnih Lego kockica, a i svoje alate i radnu površinu možete učiniti poligonom za igru i učenje. Zašto je važno: Igranje korištenjem ruku potiče prostornu orijentaciju, dobru kontrolu pokreta, rješavanje problema, analiziranje, planiranje, kreativnost te koordinaciju oko-ruka – što je stvarno mnogo!
Svaki tata ima neke svoje viceve i smisao za humor koji najviše nasmijava upravo njega. U stvari, najbolje tatine fore mjere se po količini kolutanja očima i dubokim uzdasima ukućana. Zašto je važno: Iako se radi manje-više samo o zabavi, no kroz ove šale tata pokazuje kako treba ponekad biti samokritičan, te s vremena na vrijeme moći pogledati na svjetliju stranu života. Ove šale uče nas i kompleksnosti jezika.
Bilo da se radi o timskom sportu, jahanju, trčanju ili istraživanju prirode, tate često stavljaju naglasak na važnost kretanja i tjelesnog razvoja i spretnosti. I dječaci i djevojčice trebaju ovakvu vrstu redovite vježbe, bilo da žele postati sportaši ili samo uživati trčeći po parku. Zašto je važno: Uspostavljanjem dobrog primjera za svoju djecu, očevi podučavaju kako je kretanje i tjelesna aktivnost važna – što je vrijednost koju će djeca nositi sa sobom kroz život. Vježbanje je dobro i za mentalno te emocionalno zdravlje, zdravlje kostiju, imunitet, zdravu tjelesnu težinu te mnogo drugih stvari.
Uloga oca iznimno je važna za razvoj djeteta jer prisutnost privrženog i podržavajućeg oca donosi brojne dobrobiti za emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj djeteta. Ipak, ako biološki otac nije prisutan, te iste pozitivne učinke mogu pružiti i druge očinske figure – poput djedova, ujaka, kumova ili bliskih obiteljskih prijatelja – pod uvjetom da su uključene, dosljedne i brižne u odnosu s djetetom.
Iz Rodine brošure Budi tata i rasti s djetetom 3+, RODA 2021.
Saznajte kako nastaviti graditi povezanost sa svojim djetetom tijekom njegova odrastanja
Odrastanjem djeteta uloga tate i partnera ne prestaje biti važna, samo se mijenja i nadograđuje, obogaćuje novim dimenzijama odnosa s djetetom. Mnogi se tate osjećaju slobodniji u interakciji s nešto starijim djetetom pa ako se i vi tako osjećate, sad počinje vrijeme u kojem kao tata možete zasjati punim sjajem. Ako ste dosad ravnopravno dijelili brigu o djetetu s partnericom i bili uključeni u život djeteta, već ste čvrsto povezani sa svojim djetetom i razdoblje koje slijedi samo je nadogradnja dobrog odnosa u kojemu cijela obitelj raste.
Čak i ako do sada niste bili intenzivno prisutni i uključeni u djetetov život, nije kasno da preuzmete aktivnu ulogu u životu djeteta i obitelji i potrudite se razvijati i njegovati povezanost i privrženost s djetetom. Tate se ponekad ne snalaze najbolje u stvaranju prilika u kojima bi se mogli posvetiti djeci, ali je jako važno da se potrude aktivno uključiti u život obitelji i biti prisutni u odrastanju djeteta. Isprva to može biti preuzimanje nekog od dnevnih zadataka oko djeteta, odlazak u šetnju ili pričanje priče za laku noć. S vremenom će, uz malo truda, svaki tata pronaći svoje mjesto.
Uspostavljanje ravnoteže između obiteljskog života i svega ostalog što čini obiteljsku svakodnevicu može biti izazov, ali nije nemoguće. Ukoliko tata želi (po)ostati važna osoba u životu svog djeteta, biti uključen u djetetovo odrastanje i utjecati na daljnji razvoj čvrste i bliske veze s njim, od pomoći mogu biti i ovi naši savjeti.
Vrijeme pred spavanje idealno je za stvaranje rutina uz pomoć kojih ćete se lakše povezati s djetetom i produbljivati već nastalu povezanost. Pomozite djetetu oko večernje higijene, ponudite masažu pred spavanje, otplešite ples za laku noć s djetetom u naručju (dok je dijete još dovoljno lagano). Čitajte ili pričajte djetetu priče za laku noć, koristeći različite glasove za različite likove. Osmislite neku umirujuću igru ili aktivnost koja će vam biti zajednička rutina svaku večer.
Fizički kontakt omogućava trenutno povezivanje i njime naglašavate svoju prisutnost. Ponekad tate zaborave da i najjednostavniji čvrsti zagrljaj ima ljekovito djelovanje i produbljuje osjećaj povezanosti kako kod tate, tako i kod djeteta. Kad god možete, uložite malo vremena u zagrljaje i poljupce.
Čak i kad ga nemate puno na raspolaganju, odvojite malo vremena za razgovor s djetetom. Kako dijete odrasta, komunikacija je vrlo važna za održavanje uključenosti u život djeteta. Dijeljenje misli, događaja i osjećaja njeguje vezu koju imate s djetetom i omogućava vam da zbilja upoznate svoje dijete.
Zajedničke fizičke aktivnosti potiču povezivanje i bliskost između tate i djeteta. Dijeljenje ljubavi prema istom sportu i bavljenje njime, zajednički rad na popravcima kućanskih uređaja, igračaka pa čak i automobila, odlasci u šetnju, igranje loptom u parku, vožnja biciklom, samo su neke aktivnosti koje vam mogu biti zajedničke. Pronađite hobi u kojem možete uživati i vi i dijete te mu zajedno posvetite vrijeme.
I najobičniji kućni zadaci mogu se pretvoriti u zajedničku aktivnost i prilika su za povezivanje tate i djeteta. Osim što će dijete uz vas stjecati nove vještine na njemu najbliskiji način, kroz igru, ono se osjeća korisno i važno i jača svoje samopouzdanje. Tata svojim primjerom uči dijete da u obitelji svi ravnopravno sudjeluju u kućanskim poslovima, što je važna životna lekcija.
Iz Rodine brošure Budi tata i rasti s djetetom 3+, RODA 2021.
Kako razgovorom pomoći djetetu i olakšati mu razumijevanje situacije u kojoj se nalazite ili zbog koje ste napustili zemlju porijekla
Prirodno je da roditelji pred djetetom prikrivaju istinu o ratu, sukobima ili teškoćama te nastoje umanjiti strahote zbog kojih su odlučili napustiti zemlju porijekla, kako bi zaštitili dijete od stresa i straha. Međutim, takva strategija suočavanja s problemom se ne preporuča jer se time djetetu ne daje prostor za postavljanje pitanja, traženje objašnjenja i podrške.
Razgovor s roditeljem pomaže djetetu da bolje razumije događaje oko sebe, međuljudske odnose, ali i da nauči izražavati i imenovati osjećaje i unutarnje doživljaje te razvijati odnose s drugima. Kroz razgovor dijete čuje i ono što je izgovoreno, ali osjeti i način na koji je što izgovoreno, čime ga možete dodatno umiriti i utješiti.
Iznimno je važno djetetu ne skrivati istinu jer dijete može doznati istinu o razlozima napuštanja doma na različite načine. Možda će načuti vaš razgovor s drugim odraslim osobama i osjetiti zabrinutost u glasu ili će čuti dio istine od druge djece, preko društvenih mreža ili vijesti. Tada se stvarnost može učiniti još strašnija jer dijete ne razumije sve što čuje i vidi, a zasigurno osjeća nesigurnost i strah bliskih odraslih osoba.
Zato je razgovor o životnim okolnostima zbog koji ste sad u Hrvatskoj važan jer će djetetu pomoći da bolje razumije situaciju u kojoj se nalazite što će u određenoj mjeri smanjiti strah.
Zbog svega što se događa, što čuje i vidi, dijete može osjećati strah, zbunjenost, zabrinutost ili ljutnju. Potrebno je određeno vrijeme kako bi dijete samo prepoznalo ono što osjeća i prihvatilo te emocije. Zato djetetu trebamo poslati jasnu poruku da je sasvim normalno osjećati se tužno, uplašeno ili ljuto.
Nemojte na djetetovu zabrinutost i strahove reagirati umanjujući strah i govoreći mu da se smiri ili da ne pretjeruje u svojoj reakciji. Ono što dijete osjeća je autentično. Pokažite mu da je ono što osjeća normalno i pomozite mu da imenuje emocije. Već sam razgovor i vaše razumijevanje umirit će ga i utješiti.
Prije razgovora s djetetom dobro je znati što ćete mu i kako reći pa možete unaprijed razmisliti o sadržaju koji mu planirate prenijeti te o načinu na koji ćete razgovarati.
Razgovor je važno prilagoditi dobi djeteta. Radi se o teškim temama i može nam se činiti nezamislivo s malim djetetom razgovarati o tome. Međutim, zbivanja duboko utječu na naše živote i dijete to neminovno primjećuje i osjeća i želi razumjeti i znati što se događa. Zato je važno s djetetom razgovarati na način i rječnikom koji dijete razumije uzimajući u obzir dob djeteta.
Također, morate biti svjesni toga da djetetu možda nećete moći sami pomoći jer mu je preteško. Ako je potrebno zatražit ćete pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje djece.
U ovoj dobi dijete shvaća i osjeća da se nešto događa, ali ne razumije što se i zašto događa. Dijete može češće plakati i tražiti vašu blizinu. Može imati problema sa spavanjem i s toaletnim navikama, ponašati se poput bebe i tražiti da ga hranite. Može imati napade bijesa, udaranja, iritabilnosti, protivljenja ili povlačenja, ali ne može objasniti svoje osjećaje. Također, može strahovati od odvajanja te postati uplašeno kada je roditelj izvan vidokruga.
Djetetu ćete pomoći ako ste smireni i uspostavite rutine koje će mu dati osjećaj predvidivosti i time sigurnosti. Ako dijete još uvijek ne razgovara i ne postavlja pitanja, pričajte o svakodnevici na pozitivan, optimističan način, dajući djetetu time poruku kako ste vi kao obitelj na sigurnom.
U ovoj dobi, djeca često ljutnju pokazuju napadajući roditelja ili se pak povlače u sebe te postaju depresivna. U toj dobi mašta i zbilja se isprepliću, a dijete shvaća da je važno zaštititi obitelj.
Dijete može biti tjeskobno, imati nalete bijesa i agresije, ponašati se kao kad je mlađe dobi. Također, ga biti strah od odlaska na spavanje, od samoće, može imati nemirne snove pa čak i noćne more. Ako dijete nerado radi ono u čemu je ranije uživalo, porazgovarajte s njim, nemojte čekati da se ono vama prvo obrati s pitanjem.
Neka djeca će sama započeti razgovor i postavljat će puno pitanja dok će druga djeca naoko pokazati manjak interesa. I jednoj i drugoj djeci treba reći istinu o ratu i razgovarati s njima. Ako dijete postavlja pitanja lakše je započeti razgovor jer to možete učiniti tako da mu odgovorite na pitanje, a zatim ga pitate kako se ono osjeća u vezi s tim, je li mu jasno ono što ste mu objasnili. Zatim mu možete objasniti što se događa i nastaviti razgovor koliko god to djetetu treba.
Ako dijete ne postavlja pitanja pokušajte djetetove emocije “ispipati” pitanjima i saznati želi li pričati, što zna, kako se osjeća. Tada započnite razgovor o zbivanjima i okolnostima u kojima ste se kao obitelj našli.
Ako vidite da je dijete nešto načulo i nešto zna, započnite razgovor i objasnite mu što ga zanima.
Djeca od odraslih na prvom mjestu trebaju osjećaj zaštite i sigurnosti, a to je ono što im mi kao roditelji možemo pružiti, koliko god to bilo teško u situacijama u kojima se i sami osjećamo nezaštićeno i nesigurno.
Kako potaknuti dijete da priča o svom strahu i brigama, pomoći mu da ga prevlada i gdje potražiti stručnu pomoć
U odnosu roditelja i djeteta, jako je važna sloboda da se otvoreno razgovara s djetetom o svim temama pa tako i o emocijama, uključujući i djetetove strahove. Ako dijete nije vješto u opisivanju svojih osjećaja riječima, pomozite mu izraziti osjećaje na različite načine - riječima, crtežom, kroz igru.
Za početak, važno je da roditelji prihvate djetetov strah i ne umanjuju ga jer za dijete je njegov strah vrlo ozbiljan i uznemirujuć. Umanjujući djetetov strah riskiramo da se dijete još više povuče u sebe i zatvori, a to ne vodi rješenju problema koje strah izaziva.
Ako dijete ne govori samo, a vidite da se boji, potaknite ga na razgovor. Odaberite neki smireniji trenutak u danu, kada niste u žurbi i kada niste napeti zbog svih vijesti koje ste čuli. Na primjer, možete s djetetom gledati film, čitati ili se igrati i spontano započeti razgovor o tome kako se osjeća. Doznajte kako se osjeća, što je čulo od onoga što ga je uznemirilo i kod njega potaknulo strah, što misli o tome.
Djetetova pitanja u vama mogu izazvati nemir jer vam se može činiti da su brige prevelike za dijete. „Hoćemo li ikada više vidjeti svoj grad i prijatelje?“ ili “Hoću li uspjeti ovdje naći kojeg prijatelja?” su pitanja koja niti jednog roditelja ne mogu ostaviti ravnodušnima. Umirite dijete, zagrlite ga, recite mu da razumijete njegovu zabrinutost i pitajte ga što je točno čulo, zašto tako misli. Postavljajte podpitanja, pokušajte doznati što više detalja jer je važno da dijete kroz razgovor umanji svoju brigu i strah. Kada vam objasni zašto je tako prestrašeno i uznemireno, lakše ćete mu moći pomoći i utješiti ga. Tako će dijete ujedno dobiti poruku da se strahovi mogu ublažiti i savladati te da se briga može podijeliti.
Pokušajte uvjeriti dijete da je na sigurnom.
Pitajte dijete što možete učiniti da se manje boji, ostavite upaljeno svjetlo noću, budite uz njega dok ne zaspe.
Obratite pažnju na to što umiruje dijete i koristite te metode svaki puta kada vidite da dijete obuzima strah.
Naglasite djetetu da vas uvijek može pitati o stvarima koje ga brinu, da ste uvijek spremni na razgovor i s vremena na vrijeme provjerite kako se dijete osjeća. Prošećite s djetetom, potaknite ga na neku tjelesnu aktivnost jer će mu to umanjiti strah i napetost. Dajte djetetu neki topli napitak, lezite s njim, zagrlite ga, ispričajte neku priču sa sretnim završetkom, pokažite mu da postoji nada u bolju budućnost.
Ako je dijete dulje vrijeme u strahu, teško ga možete umiriti, potišteno je, doživljava napadaje panike, osjećaja se bespomoćnim svakako potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Isto vrijedi i za vas.
Kada razgovarate s djetetom, izbjegavajte etiketiranje cijelog naroda, istaknite da su za sukobe ili kriznu situaciju krivi pojedinci, a da većina ljudi želi mirno rješenje. Pokušajte ne poticati predrasude koliko god to može biti teško.
Pokušajte djetetovu pažnju usmjeriti na pozitivne priče poput obitelji koje su primile izbjegle obitelji, hitne službe koje pomažu na terenu, pozive na mir i zaustavljanje sukoba, sretne priče izgradnje života u novoj zemlji.
Naučite kako biti uz dijete i pomoći mu da se nosi sa stresom uslijed bijega od ratnog ili drugih sukoba
Kada sukobi, ratovi i nestabilnost u svijetu postanu glavne vijesti i nešto o čemu odrasli na dnevnoj bazi razgovaraju, to može kod djeteta uzrokovati osjećaj straha i zabrinutosti, bez obzira boravi li u zemlji gdje se sukob odvija ili je negdje na sigurnom. Činjenica da je dijete na sigurnom ne umanjuje njegove strahove niti brigu, pogotovo ako ih vidi na licima svojih roditelja.
To ne znači da roditelji trebaju skrivati svoje brige i stres, naprotiv, iskrenost (prilagođena dobi djeteta) i razgovor su jedini pravi put. Ono što dijete u tom trenutku treba su sigurni, topli, brižni i podržavajući roditelji ili druge odrasle osobe, koji će ne samo biti uz njega, nego će ga naučiti i važnu lekciju u životu – nošenje sa stresom.
U situacijama pojačanog stresa, fizički dodir je od iznimne važnosti. Također, ako je moguće i ako dijete to traži, omogućite mu sigurno spavanje uz vas ili drugu blisku odraslu osobu. Umirite dijete i riječima, i nastojte ne razmišljati pesimistično koliko je to moguće. Prirodno je imati negativne misli i strahove u takvim trenucima, no treba imati na umu da prvo morate pomoći sebi kako bi mogli pomoći svom djetetu. Probajte biti smireni koliko možete i vodite razgovore u skladu s dobi vašeg djeteta.
Rutina je za dijete posebno važna u situaciji koja je prilično neizvjesna, nova, mijenja se iz dana u dan ili ne možemo sa sigurnošću predvidjeti kako će se odvijati u budućnosti i koliko će dugo trajati. Iako rutina na koju je dijete naviklo prije napuštanja doma možda više nije moguća, može se uvesti „nova“ rutina. Bitno je da se ponavlja i da dijete zna što može očekivati i kakav je dnevni raspored. Preporučuje se smirujuća rutina prije spavanja, poput čitanja priče, zagrljaja i maženja, toplog napitka.
Ako je vaše dijete već prije počelo voditi brigu o sebi primjerenu svojoj dobi, poput pranja zuba, samostalnog oblačenja, pospremanja kreveta, nježno, ali odlučno inzistirajte da se i u ovom području vrati rutina.
Igra je dječji kanal za izražavanje i prihvaćanje emocija. Kada dijete iznese neki svoj neugodni osjećaj ili kada je vidljivo da ga obuzima, važno je potaknuti ga da o tome govori, da taj osjećaj nacrta ili na neki drugi način iskaže što ga muči.
Potičite igre ili aktivnosti kojima se dijete ima priliku osloboditi neugodne emocije ili vježbati samoregulaciju. Primjerice, ako je to osjećaj ljutnje, djetetu se mogu ponuditi igre u kojima će imati priliku izbaciti višak energije iz tijela (npr. bacanje lopte, udaranje u jastuk, intenzivno trčanje, skok u dalj i sl.).
Ako igra ponekad poprima agresivan karakter (igra s mačevima, pištoljima, ubojica, napadača i sl.) to je normalna reakcija djeteta na stres. Fizički aktivno igranje u obliku grublje igre kod djeteta potiče motorički i kognitivni razvoj, ali i emocionalni i socijalni. Kroz grublju igru dijete stječe važno iskustvo osobne snage i samopouzdanja te uči regulirati osjećaje ljutnje i agresivnosti. Ona pomaže izbaciti nakupljene emocije ljutnje, zamjeranja, straha i pomaže da se dijete lakše nosi sa stresom.
Fizička aktivnost ima višestruke koristi za dijete, pomaže mu u motoričkom, socijalnom, kognitivnom i emocionalnom razvoju. Svaki oblik tjelesne aktivnosti ima pozitivan učinak na djetetovo raspoloženje i pojačat će pozitivne i smanjiti negativne emocije.
Prehrana djeteta također može utjecati na odmor odnosno uzrokovati umor i iscrpljenost što direktno dovodi do povećanja stresa. Djeca ne smiju ići u krevet gladna i trebaju imati raznovrsnu i zdravu prehranu.
Zdrav san ljekovit je i pomaže, između ostalog, u normaliziranju razina hormona stresa pa je jako važno osigurati neometano vrijeme za spavanje. Poboljšanju sna svakako pomaže fizička aktivnost i zdrava i ujednačena prehrana, a preporučuje se izbjegavanje korištenja elektroničkih uređaja (mobiteli, televizija, računalo, tableti) najmanje sat vremena prije odlaska u krevet. Ako vaše dijete ima problema sa spavanjem, treba paziti da posljednji sadržaj koji dijete gleda na ekranima nije previše stimulirajući ili uznemirujući jer će to isto tako utjecati na kvalitetu sna.
Razumljivo je i normalno osjećati nelagodu, tjeskobu i zabrinutost u trenucima kada proživljavate jako stresne situacije i bojite se za budućnost cijele obitelji. Pokažite emocije pred djetetom, imenujte ih i objasnite. Prihvatite i uvažite emocije kod sebe i kod djeteta jer su one uvijek autentične.
Pokrenite kod sebe i svoje djece ponašanja koja vam pomažu umanjiti stres. Uključite sebe i obitelj u aktivnosti koje pomažu da poboljšate svoje raspoloženje.
Depresija nije samo loše raspoloženje i povremena potištenost, već ozbiljan psihički poremećaj. Saznajte kako prepoznati znakove i gdje potražiti pomoć!
Naše raspoloženje je dugotrajno i predvidljivo emocionalno stanje. To je unutarnji, prožimajući doživljaj osjećaja, a promjene raspoloženja su uobičajena pojava u svim razdobljima tijekom života.
Ovisno o životnim okolnostima, a ponekad i bez njih, raspoloženje se mijenja od normalnog, povišenog do sniženog. Zdrava osoba doživljava različite oscilacije raspoloženja, ali ima svijest o njegovoj kontroli.
Ponekad osjećaj tuge ili sniženog raspoloženja zna trajati dulje vrijeme, bez obzira postoji li neki razlog ili ne i tada se može govoriti o depresiji.
Kada se radi o depresivnom poremećaju, ne radi se o stanju malo većeg neraspoloženja, već je to stanje značajne promjene raspoloženja pod čijim utjecajem se mijenja sveukupno razmišljanje, opažanje, tjelesno stanje, ponašanje i socijalno funkcioniranje osobe.
Kada doživimo neki stresni događaj, a rat i gubitak doma su zasigurno neki od najstresnijih događaja koje možemo doživjeti tijekom života, osjećamo tugu. To je prirodna emocionalna reakcija na takav stresni događaj koja obično traje neko određeno vrijeme.
Depresija nije samo loše raspoloženje i povremena potištenost, već ozbiljan psihički poremećaj. Ukoliko se NE liječi, depresija može dovesti do ozbiljnih problema u obitelji, školi, s vršnjacima, zlouporabe/ovisnosti o alkoholu i drogama, pa čak i do tragičnih događaja kao što su nasilje ili samoubojstvo.
Danas je depresija sve učestalije emocionalno stanje kod djece i mladih i zato je iznimno važno obratiti pažnju na znakove depresije i poduzeti određene korake kako bi pomogli djetetu.
Ovo su znakovi koji mogu ukazivati na depresiju i ako većinu njih primjećujete kod djeteta dulje od dva tjedna bilo bi dobro da potražite stručnu pomoć.

Depresivno dijete izgleda žalosno, bezvoljno, govori monotonim glasom, usporenih je pokreta, usamljeno i povučeno. Depresivno dijete često je razdražljivo, ima simptome tjeskobe, straha i nelagode, dosade.
Depresija kod djece je često prikrivena tjelesnim smetnjama kao što su bol u trbuhu i/ili glavobolje za koje ne postoje tjelesni uzroci. Raspoloženje djeteta se može privremeno poboljšati sudjelovanjem u zabavnim aktivnostima, iako se dijete u njih upušta rjeđe od djece koja nisu depresivna. Depresivno dijete je pretjerano samokritično i lako se uplaši da će i druge osobe prema njemu pokazati jednak stupanj strogosti i kritičnosti.
Iako je suicid u ovoj dobnoj grupi vrlo rijetka pojava, čak su rijetki i pokušaji suicida, depresivna djeca često imaju želju za smrću i to i kažu kada ih pitate.
Put do potpunog oporavka može biti težak, stoga budite strpljivi. Veselite se malim uspjesima, ali budite svjesni da možete naići na prepreke. Najvažnije je da ne osuđujete sebe i ne uspoređujete svoju obitelj s drugima.
Kako je organizirana zdravstvena skrb za djecu u Hrvatskoj i koja prava imaju djecu u okviru zdravstvene skrbi
Djeca u sustavu obveznoga zdravstvenog osiguranja Hrvatske uživaju posebnu zaštitu i to se odnosi na svu djecu, bez obzira na status koji imaju ona i njihovi roditelji ili skrbnici.Sva djeca imaju pravo na punu zdravstvenu skrb, u jednakom opsegu kao i djeca iz Hrvatske.
Pravo na zdravstvenu zaštitu djece obuhvaća pravo na primarnu zdravstvenu zaštitu (kod pedijatra ili liječnika obiteljske medicine), specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, bolničku zdravstvenu zaštitu, pravo na lijekove koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova HZZO-a, dentalna pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom dentalnih pomagala HZZO-a, ortopedska i druga pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom ortopedskih i drugih pomagala HZZO-a.
Djeca nemaju obvezu sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite već HZZO osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za cjelokupnu zdravstvenu zaštitu djece do navršene 18. godine života, osim za lijekove s dopunske liste lijekova HZZO-a te za ortopedska i druga pomagala s dodatne liste ortopedskih i drugih pomagala HZZO-a.
Zdravstvenu skrb za djecu pružaju pedijatri, najčešće do školske dobi djeteta, a pedijatrijska skrb obuhvaća sljedeće zdravstvene usluge:
Pedijatrija je grana medicine koja se bavi djetetom i njegovom obitelji. Cilj je ovakvog pristupa unapređenje cjelokupnog zdravlja djece i osiguranje zdravog odrastanja.
Osnovna mjera prevencije bolesti su sistematski pregledi zdrave djece. Nakon prve godine života, tijekom koje ima više takvih susreta s pedijatrom, broj pregleda se prorjeđuje i često su terminom povezani uz cijepljenje prema važećem kalendaru cijepljenja.
Cilj sistematskih pregleda je sprječavanje bolesti rutinskim cijepljenjima i podučavanjem, rano otkrivanje i liječenje bolesti i usmjeravanje roditelja ka poboljšanju djetetovog emocionalnog i intelektualnog napretka.
Kad djetetu niknu zubi, trebalo bi početi i s preventivnim posjetima stomatologu kako bi se dijete navikavalo na preglede zuba, učilo važnosti održavanja higijene usne šupljine i riješilo bilo kakve nelagode povezane s posjetima stomatologu.
Osim “redovitih” liječničkih zadataka - dijagnosticiranja bolesti kod djeteta, upućivanja liječnicima specijalistima i propisivanja terapije, u okviru zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, djeca imaju pravo i na rehabilitaciju.
Djeca koja imaju odstupanja od očekivanog rasta i razvoja, imaju pravo na usluge specijalista i stručnjaka koji će im pomoći korigirati ta odstupanja, tzv. ranu intervenciju.
Sustav rane intervencije u djetinjstvu u Republici Hrvatskoj na žalost još nije uspostavljen, iako postoje brojne inicijative i pružatelji usluga u zdravstvenom, obrazovnom, socijalnom, nevladinom i privatnom sektoru, one nisu povezane međusobno i usluge se mogu ostvariti uz veliki trud i angažman roditelja.
Kad je vrijeme za prvi posjet stomatologu, kako pripremiti dijete na preventivni pregled ili zahvat kod stomatologa
Briga o zdravlju djeteta te održavanje osobne higijene, važan su dio skrbi o djetetu. Jedan važan dio brige o sebi je briga o zdravlju i higijeni usne šupljine, tj. zubiju.
Već od pojave prvog zubića važno je brinuti o higijeni usne šupljine, a važan i neizbježan dio brige o oralnom zdravlju predstavlja i odlazak stomatologu. Budući da je kod mnoge djece i odraslih odlazak stomatologu izvor stresa i straha, važno je naviknuti dijete na odlaske stomatologu prije nego se pojavi ikakav problem sa zubima.
Zubi se kod djece mogu rano početi kvariti, budući da mliječni zubi imaju slabije mineraliziranu caklinu pa su manje otporni na djelovanje bakterija. Vrlo je važno mliječne zube očuvati zdravima da svaki sljedeći zub, najprije mliječni, a potom i trajni, nikne u čistu usnu šupljinu u kojoj nema pokvarenih zuba. Ako se karijes pojavi, zub treba popraviti jer, osim što pokvareni mliječni zub može boljeti jednako kao i trajni, važno je zadržati taj zub budući da on čuva mjesto trajnom zubu.
Prvi posjet djeteta stomatologu preporučuje se prije druge godine života djeteta, kada su zubi još zdravi, a nakon toga periodično, u dogovoru sa stomatologom.
U tom posjetu i svakom sljedećem kontrolnom posjetu, dijete će se upoznati sa stomatologom i opremom u ordinaciji. Posjeti u kojima nema zahvata i popravaka na zubima umanjit će strah i olakšati kasnije posjete stomatologu.
Jako je važno da roditelj unaprijed najavi stomatologu da dovodi dijete na upoznavanje.
Najavite djetetu posjet i probajte opisati kako posjet izgleda, što dijete može očekivati. Ako je dijete dovoljno staro da se verbalno izrazi, dajte mu prostora da izrazi svoje misli i osjećaje i nemojte ga posramljivati ako osjeća tjeskobu ili strah.
Možete pronaći slikovnice (ili ilustracije na internetu) o posjetu stomatologu i zajedno s djetetom čitati i na taj način približiti djetetu temu. Možete se i igrati stomatologa i tako dočarati djetetu posjet.
Ako se i sami bojite ili vam je nelagodno prilikom stomatoloških pregleda, nemojte o tome lagati djetetu, objasnite da ni vama nije ugodno ići na preglede i popravke zuba, ali da je to važan dio brige o vlastitom zdravlju. Izostavite priče o vlastitim bolnim iskustvima prilikom popravljanja zuba.
Kao dio pripreme za posjete stomatologu, možete povesti dijete sa sobom kad vi idete na pregled ili neki manji zahvat (u dogovoru sa stomatologom). Učinite to više puta ako je potrebno pa će dijete u jednom trenutku samo poželjeti sjesti u zubarski stolac i stomatologu pokazati zubiće.
Ako je dijete prvi put kod stomatologa zbog pokvarenog zuba koji je potrebno popraviti, dijete je potrebno pripremiti na zahvat koji će možda biti bolan.
Tada nemojte djetetu lagati govoreći da popravak neće boljeti ili da “to nije ništa”. Budite iskreni prema djetetu oko toga što može očekivati prilikom zahvata i probajte u razgovoru prepoznati djetetove strahove i odgovorite na njih. Djeci je jako važna predvidljivost. Zato može pomoći da djetetu primjerenim rječnikom objasnite što će se događati prilikom popravka zuba, gdje će vi biti za vrijeme dok je dijete u ordinaciji, što će raditi poslije pregleda i slično. Time će umiriti dijete i umanjiti osjećaj straha.
Čak i ako inače ne prakticirate nagrađivati suradnju djeteta, kad je u pitanju suradnja sa stomatologom prilikom zahvata, možda ipak dogovorite neku nagradu koju će dijete dobiti za uspješnu suradnju sa stomatologom.
Važno je upamtiti!
Redoviti preventivni pregledi tijekom kojih će se dijete upoznati sa stomatologom i drugim osobljem, ambulantom i opremom, doprinijet će da se dijete ugodnije osjeća kod stomatologa i da osjeća dovoljno povjerenja kako bi uspješno surađivalo sa stomatologom kad bude potrebno popravljati zub.
Saznajte kako prepoznati simptome bolesti kod djeteta koji zahtijevaju pomoć pedijatra ili liječnika obiteljske medicine
Kad je vaše dijete nešto starije, već dobro poznajete njegove uobičajene, normalne obrasce ponašanja. Lako ćete prepoznati uobičajene bolesti, dijete jasnije komunicira što ga boli i kako se osjeća, a već i znate na koje načine olakšati djetetu većinu tegoba koje nosi neka bolest.
Stoga se možete osjećati slobodniji i dio bolesti tretirati kod kuće, uz kućne “lijekove” poput mlake kupke, čaja, juhe, kapi za nos i melema koji olakšava disanje, a u kućnoj ljekarni vjerojatno imate i lijekove kojima možete olakšati stanje djeteta (lijek za snižavanje temperature, sirup protiv kašlja i sl.).
Prilikom pojave uobičajenih simptoma bolesti (najčešće viroza) kod djece, obratite više pažnje na dijete u sljedećim satima, osigurajte mu dodatni odmor, pobrinite se da dijete unosi dovoljno tekućine i olakšajte mu nelagodu na način kako to inače činite (uz pomoć lijekova, kupke, biljnih čajeva, eteričnih ulja i sl.).
Promatranjem djeteta moći ćete uočiti koliko su intenzivni simptomi, da li ih dijete teže podnosi nego inače, “skače” li djetetu temperatura neobično visoko ili se uopće ne da spustiti uz pomoć uobičajenih metoda koje koristite. Dobro je znati kako inače dijete reagira na bolesti i usporediti sadašnje stanje djeteta s onim prethodnim koje je prošlo, te ako je odstupanje značajno, potražite savjet. Također ćete moći lakše odlučiti kada je vrijeme da nazovete djetetovog liječnika i posavjetujete se o daljnjim koracima u liječenju ili kad trebate hitan medicinski savjet dežurne pedijatrijske službe ili hitne pomoći.
Kod stanja koja nisu opasna, dijete najčešće “živne” nakon što mu tjelesnu temeperaturu spustite. Takvo ponašanje donekle pokazuje da najčešće nije riječ o životno ugrožavajućoj infekciji.
Visoka vrućica popraćena tresavicom (drhtavicom), pojava osipa, poremećaji svijesti (pospanost, teško razbuđivanje), klonulost, neuobičajena mirnoća, otežano ili ubrzano disanje, gušeći učestali kašalj, uzastopno povraćanje i/ili potpuno odbijanje tekućine ukazuju na to da je dijete teško bolesno i treba bez odgode zatražiti liječničku pomoć.
Subglotični laringitis je skup simptoma najčešće uzrokovan virusnom infekcijom sluznice područja glasnica i dušnika. Obavezan simptom je promuklost uz struganje prilikom udaha, dok je izdah najčešće tih i normalan. Kod disanja se tijekom udaha čuje specifično “struganje” ili “režanje”, češće prilikom kašljanja ili plakanja, a ponekad i kad je dijete mirno. Zvuk nalikuje lavežu psa.
Dijete je obično nemirno i ustrašeno zbog nedostatka zraka.
Pseudokrup je bolest djece u dobi od tri mjeseca do šest godina života i tipično se javlja noću. Češći je kod dječaka nego kod djevojčica. Najčešće se javlja u jesen i proljeće. Plač djeteta je dobar znak. Dijete koje plače može disati. Izvođenje djeteta na svjež i hladan zrak pomaže kao i inhalacija u zaparenoj kupaoni. Ovaj znak poboljšanja ukazuje da se vjerojatno ne radi o teškoj bolesti, no uvijek je bolje pogotovo prvi puta i kod febrilnog djeteta pomoć pedijatra, kako bi se isključila ozbiljna bolest.
Zatražite liječničku pomoć odmah u sljedećim slučajevima:
Ako vašim vozilom možete stići do liječnika za 15 minuta posjednite dijete na stražnje sjedalo, sjedite pokraj njega i umirujte ga tepanjem i pjevušenjem. Omogućite ulaz svježeg zraka u kabinu vozila. Ako nemate mogućnost prijevoza pozovite stanicu za hitnu medicinsku pomoć.
Nazovite stanicu za hitnu medicinsku pomoć neodgodivo ako dijete leži nepomično ili je preslabo da bi stajalo.
Nazovite svog liječnika ili se javite u dežurnu hitnu službu neodgodivo ako:
Ako dijete nema simptome koji iziskuju hitnu liječničku pomoć, osigurajte mu dovoljno tekućine i lagane hrane. Ne zaboravite oralnu rehidracijsku sol koju je dobro imati kod kuće kao prašak i ponuditi djetetu kome prijeti dehidracija, a prirediti ju onako kao piše u uputama i djetetu ju nuditi ovisno o njegovu osjećaju žeđi. Uz to nuditi i drugu tekućinu koju dijete voli, osim gaziranih i sličnih pića. Ako ne želi jesti, nemojte ga siliti. Ako još uvijek dojite dijete, ponudite mu da siše.
Alergijska reakcija se očituje urtikarijom (crvenilom kože, svrbežom), katkada otokom lica, jezika, nenadanom pojavom promuklosti, otežanim disanjem i, u najtežim slučajevima, gubitkom svijesti. Potrebno je bez odgode pozvati hitnu medicinsku pomoć i slijediti njihove upute.
U slučaju udarca u glavu ako dijete bude čak i na kratko ošamućeno, bez svijesti ili povrati potrebno je bez odgode javiti se u dežurnu hitnu službu bolnice ili nazvati stanicu za hitnu medicinsku pomoć i slijediti upute. Ako je dijete neposredno nakon pada zaplakalo i bilo uplašeno, te je tražilo utjehu i brzo se umirilo nakon pružene ljubavi, te je bilo dobro u sljedećih par sati i nije povratilo, vjerojatno se radi o bezopasnom padu.
Iznenadna jaka glavobolja, posebice ako je popraćena mučninom ili povraćanjem, smetnjama vida ili poremećajem svijesti, zahtjeva neodložno javljanje stanici za hitnu medicinsku pomoć.
Ako je ozljeda na većoj površini ili jako duboka i/ili ne možete zaustaviti krvarenje, nalazi se na glavi, blizu ili na oku, nastala je uslijed otvorenog prijeloma i sl. obavezno potražite hitnu medicinsku pomoć.
Saznajte koju autosjedalicu odabrati za vaše rastuće dijete i kako je pravilno postaviti
Iako je vaše dijete preraslo „jaje“, preporučljivo je i dalje voziti dijete u autosjedalici montiranoj u smjeru suprotnom od smjera vožnje, ako je moguće, sve do četvrte godine.
Za sigurnost djeteta u vožnji važno je da je autosjedalica primjerena dobi i psihomotoričkom razvoju djeteta te je pravilno pričvršćena u automobilu, a dijete pravilno vezano u autosjedalici. Zato nikako nemojte prevoziti dijete u smjeru vožnje ako ima ispod 10 kg, 15 mjeseci i samostalno ne hoda.
Prije odluke o kupnji ili korištenju rabljene autosjedalice, potrebno je provjeriti nekoliko stavki:
Samo ispravna autosjedalica, važećeg roka trajanja i koja nije sudjelovala u sudaru (ako posuđujete ili dobivate rabljenu autosjedalicu na korištenje), pravilno će zaštititi vaše dijete.
Djeca iznad 15 mjeseci smiju se prevoziti i u smjeru suprotnom smjeru od vožnje i u smjeru vožnje. Jako je važno da je autosjedalica pravilno pričvršćena - na način kako je propisao proizvođač autosjedalice.
Osnovna pravila su uvijek jednaka:
Manji broj autosjedalica za ovaj uzrast djece zahtijeva pričvršćivanje s oba sustava – i pojasom automobila i Isofixom. Uglavnom je to nužno za one autosjedalice koje podržavaju vezivanje vlastitim pojasevima do 25 kg djeteta. Svakako provjerite u uputama svoje autosjedalice.
Pri posjedanju djeteta u autosjedalicu pazite da je djetetova stražnjica u najdubljem dijelu autosjedalice.
Trake pojaseva autosjedalice ne smiju biti presavinute niti na jednom njihovom dijelu te moraju biti provučene kroz utore u razini djetetovih ramena ili malo ispod njih ako se radi o autosjedalici u smjeru suprotnom od smjera vožnje odnosno u razini djetetovih ramena ili malo iznad njih ako se radi o autosjedalici u smjeru vožnje, a na njih se ništa ne smije postavljati osim originalnih jastučića.
Kad se trake spoje u jednu točku i ukopčaju u kopču među nogama, moraju se zategnuti tako da između pojasa i djetetove ključne kosti stane samo jedan prst odnosno ne možete uštipnuti pojas po dužini.
Pripazite da je naslon za glavu namješten najniže do sredine ušiju.
Tijekom hladnih i vrućih mjeseci, vrijede ista pravila postupanja kao i za dojenčad.
Skvrčene noge ako je dijete u suprotnom smjeru od smjera vožnje ili glava koja malo izviruje iz naslona za glavu ako je dijete u smjeru vožnje nisu znakovi prerastanja ove kategorije autosjedalica.
Umjesto toga obratite pažnju na kilograme i centimetre koji su naznačeni na autosjedalici.
Dijete je preraslo autosjedalicu ako:
Ako je dijete preraslo svoju autosjedalicu po nekom od gore navedenih kriterija, obratite pažnju da dijete ima minimalno 4 godine i 15 kg prije nego ga prebacite u pomoćno postolje s naslonom. Ako nema, preporučujemo pronaći autosjedalicu s vlastitim pojasevima koji podržavaju veću kilažu ili visinu djeteta do tih minimalnih uvjeta za pomoćno postolje s naslonom.
Ako niste sigurni u ispravnost ili način montiranja autosjedalice, udruga Roda vam može pomoći! Kontaktirajte nas mailom.
Što je to sistematski pregled djeteta, kad i zašto se prvodi u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, sistematski pregled djece i mladih provodi se u okviru primarne zdravstvene zaštite i pokriven je osnovnim zdravstvenim osiguranjem, roditelji ga ne plaćaju, ako se obavlja kod izabranog liječnika - pedijatra ili liječnika obiteljske medicine. Sistematski pregled djece i mladih provodi se s ciljem ranog otkrivanja bolesti te pripada u preventivnu medicinu.
Svrha sistematskog pregleda je praćenje rasta i razvoja djeteta, prevencija razvoja bolesti i uočavanje rizika za pojavu bolesti, rano otkrivanje i liječenje bolesti. Na sistematskom pregledu djeteta roditelji mogu dobiti i savjete za poboljšanje djetetovog emocionalnog i intelektualnog napretka.
Za djecu koja nemaju značajnijih zdravstvenih tegoba i koja rastu i razvijaju se na zadovoljavajući način, sistematski su pregledi najčešće povezani s kalendarom cijepljenja, tj. obavljaju se u drugoj, četvrtoj i šestoj godini života.
Sastavni dio sistematskih pregleda čine sljedeći postupci (ovisi o dobi djeteta):
Kada se uoče neka odstupanja od normalnog i očekivanog razvoja ili uoče neki zdravstveni problemi (npr. slabiji vid ili sluh), dijete se upućuje dalje na specijalističke preglede nakon kojih se utvrđuje način praćenja stanja, uključivanje rehabilitatora ili drugih stručnjaka i/ili izdavanje pomagala ako je potrebno.
Djeca koja boluju od kroničnih bolesti (npr. epilepsija, astma, cerebralna paraliza, psihoze…) bit će u većem doticaju s pedijatrom ili liječnikom obiteljske medicine te liječnicima specijalistima kao i sa drugim stručnjacima koji će brinuti o rastu i razvoju djeteta uz nošenje s kroničnom bolešću.
Predstavljamo savjetodavnu liniju Centra za nestalu i zlostavljanu djecu
Kao roditeljima, sigurnost naše djece nam je uvijek na prvom mjestu. Iako se nadamo da se nikada nećemo susresti sa situacijom u kojoj je naše dijete nestalo, važno je znati da postoji pomoć. U Hrvatskoj, kao i u cijeloj Europi, postoji jedinstveni broj za nestalu djecu - 116 000. Ova linija je dostupna 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, i pruža podršku roditeljima i obiteljima u teškim trenucima, a u Hrvatskoj ju vodi Centar za nestalu i zlostavljanu djecu.
116 000 je besplatna, povjerljiva i anonimna telefonska linija namijenjena prijavljivanju nestanka djeteta i pružanju pomoći obiteljima u takvim situacijama. Linija je dio europske mreže Missing Children Europe, što osigurava da se na vaš poziv može odgovoriti brzo i efikasno, bez obzira gdje se u Europi nalazite.
116 000 trebali biste nazvati:
Na liniji 116 000 dežuraju educirani stručnjaci - psiholozi, socijalni radnici i drugi profesionalci - koji imaju iskustva u radu s nestalom djecom i njihovim obiteljima. Oni će vam pružiti:
Kada nazovete 116 000, stručnjaci će s vama razgovarati kako bi prikupili potrebne informacije. Pripremite se na sljedeća pitanja:
U teškim trenucima, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu je tu za vas. Nemojte oklijevati nazvati i potražiti pomoć putem besplatnog telefonskog broja 116 000.
Izvor: CNZD.org
Pročitajte kako zaštititi dijete jednom kad počne koristiti internet
Internet je prepun mogućnosti, ali i opasnosti. Kako bismo zaštitili našu djecu, važno je razumjeti potencijalne rizike i djelovati proaktivno.
Izvor: CSI.hr
Zapamtite, sigurnost na internetu je kompleksan koncept. Razgovarajte sa svojom djecom, budite prisutni i informirani, te koristite alate koji vam stoje na raspolaganju.
Kako smanjiti negativni utjecaj i pojačati mogući pozitivan utjecaj digitalnih uređaja poput TV-a i mobitela
U današnje su vrijeme tehnologija, a s njom i ekrani različitih vrsta koji donose različite sadržaje, neizbježan dio odrastanja većine djece i to od najranije dobi. Koliko god tehnologija olakšavala život odraslih, ona nije bezopasna ako ne osvijestimo rizike koje nosi sa sobom, kao i ako ne naučimo koristiti se njome umjereno i na pozitivne načine. A to je nešto što djecu učimo od najranije dobi, svojim primjerom i jasnom namjerom da ne dopustimo da nam ekrani služe kao dadilja.
Kako bi se umanjili rizici i potencijalni negativni utjecaji pretjerane uporabe ekrana i sadržaja na misaoni, fizički i emocionalni razvoj djeteta (problemi pažnje, agresivnost, poremećaji spavanja i dr.), stručnjaci preporučuju ograničavanje vremena pred ekranima za bebe i djecu.
U određivanju količine vremena koju dijete smije provesti pred ekranima, imajte na umu sljedeće:
Kako vrijeme pred ekranima učiniti korisnim i edukativnim:
Za pravila vezana uz vrijeme pred ekranima vrijedi isto roditeljsko pravilo kao i za sve ostale teme:
Iz brošure Sigurno djetinjstvo, UNICEF 2020.
Pokrivanjem dječjih kolica i autosjedalica ne štitite dijete od vrućine, saznajte zašto
U ljetnim mjesecima, iako većinom roditelji s malom djecom izlaze u preporučeno vrijeme, do 10 i nakon 17 sati, često se može vidjeti da roditelji dijete u kolicima od sunca štite prekrivanjem kolica pamučnom tetra pelenom ili nekom drugom tkaninom. Možda je i vama bilo nekako prirodno da prekrivanjem kolica nekom prozračnom tkaninom radite dobro - jer štitite dijete od direktnog sunca, a i stvarajući sjenu iznad djeteta, štitite dijete od vrućine.
Ako ste bili uvjereni da time štitite dijete od vrućine, u krivu ste, kao i brojni drugi roditelji.
Dok odrasle osobe mogu dobro regulirati tjelesnu temperaturu, kod djece je ta sposobnost slabije razvijena - mala djeca se u vrlo kratkom vremenu mogu pregrijati, dehidrirati pa čak i doživjeti toplinski udar.
Švedska studija ukazala je na to da čak i prekrivanje laganom tkaninom može dovesti do opasnog pregrijavanja. Sličan test izveli su australski novinari, koji su prikazali u filmu objavljenom na YouTubeu – nakon sat vremena u polu-hladu, što je uobičajeno vrijeme šetnje na otvorenom, kolica pokrivena tetra pelenom ugrijala su se na preko 45C.
Osim najvećeg problema - pregrijavanja zraka ispod tkanine kojom ste prekrili kolica, ako kolica prekrijete od ruba do ruba, zatvorit ćete svaki prolaz zraka, što uzrokuje još problema. Kada su kolica pokrivena na ovaj način, sprječava se kontinuirana cirkulacija zraka i dijete diše isti zrak kroz duže vrijeme. To može povećati rizik za razvoj infekcija dišnih puteva. Ljeti, taj nedostatak cirkulacije zraka može uzrokovati zagušljivost i prekomjerno znojenje.
Potpunim prekrivanjem kolica, stvarate si dodatni problem. Malo dijete ne može vam reći kako se osjeća. Ono to pokazuje plačem i govorom tijela. Kad ste u gradu ili u pokretu, s djetetom u kolicima, od okolnih zvukova možda nećete dovoljno jasno čuti djetetovo glasanje. Također, pregrijavanje i zagušljivost uzrokovat će klonulost djeteta i ono se možda neće imati snage oglasiti i time signalizirati da se ne osjeća dobro.
Kada su kolica prekrivena, ne možete vidjeti dijete i samim time će vam duže trebati da primijetite da djetetu nije dobro ili da je vrijeme da ga se izvadi iz kolica. Kasna reakcija može biti vrlo problematična, pogotovo ljeti.
U opisanim uvjetima, ljeti, okolnosti mogu dovesti do dehidracije djeteta.
Kad znate da nije dobro prekiriti kolica čak ni prozračnom tkaninom, postavlja se pitanje što onda smijete činiti kad je vruće ili sunčano, a vi želite izvesti dijete van.
Saznajte kako pripremiti prostor za učenje i zašto uključiti dijete u nabavku pribora za školu
Kao dio pripreme za polazak u školu, važno je i odrediti prostor koji će dijete koristiti za učenje i rješavanje zadaća.
Ako dijete ima svoju sobu, najbolje je da to bude prostor u djetetovoj sobi, ali ako to nije moguće, neka bude u nekoj zajedničkoj prostoriji gdje će u određeno doba dana dijete moći u miru učiti i pisati svoje zadaće. Važno je da to bude uvijek isto mjesto kako bi ga dijete doživjelo kao svoj prostor za rad.
Važno je i da na tom mjestu nema puno sadržaja koji bi mogli odvratiti njegovu pažnju pa tako, ako dijete taj prostor ima za kuhinjskim stolom, ugasite radio ili TV da ga ne ometaju dok obavlja svoje zadatke.
Prije nego dijete krene u školu, odredite u svojem rasporedu vrijeme (15 min za početak) kad ćete s djetetom u tom prostoru crtati, bojati, čitati slikovnice, razgovarati i maštati, prebrojavati kamenčiće, igrati se plastelinom i tijestom i sl. Sve ove zabavne aktivnosti stvaraju dobre preduvjete za čitanje i pisanje. Tada nemojte učiti čitati i pisati (osim ako dijete nema jaku želju za tim) već uživajte i stvarajte atmosferu u kojoj se "radi" sa zadovoljstvom.
Jednom kad krene nastava, dijete će taj prostor povezivati s crtanjem, bojanjem i doživjeti ga kao svoj radni prostor.
Školska torba i pribor
Jedan od veselijih zadataka svakog novog školarca je odabir školske torbe i ostalog školskog pribora. Preporučujemo da svakako u biranje školskog pribora uključite i dijete. Zajedno postavite kriterije za izbor torbe, pernice, papuča, papira za umatanje i sl.
Vi odredite cijenu i kvalitetu koju želite, a dizajn, boju i slične stvari prepustite djetetu na izbor. Bude li se osjećalo uključenim kod izbora i izabere li ono što mu se sviđa, vjerojatnije je da će se o školskom priboru brinuti pažljivije.
Ako ćete pribor za školu dobiti preko nekog od programa koji prikupljaju i poklanjaju školski pribor za djecu, raspitajte se o mogućnosti da dijete odabere torbu i pernicu koje mu se sviđaju.
Saznajte kako je organizirano osnovnoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj
Osnovnoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj obavezno je i besplatno za svu djecu u dobi od 6. do 15. godine ili do 21. godine za učenike s teškoćama u razvoju, a traje 8 godina.
Obrazovanje započinje upisom u prvi razred osnovne škole koji djeca u pravilu upisuju u kalendarskoj godini u kojoj navršavaju šest ili sedam godina života, najčešće nakon navršenih šest godina, ovisno o procjeni spremnosti za školu.
Osnovna škola u Hrvatskoj podijeljena je u dvije razine:
Razredna nastava (niži razredi) – od 1. do 4. razreda
U ovoj fazi djecu uglavnom poučava jedan učitelj/učiteljica koji pokriva većinu predmeta, dok samo pojedine predmete predaju drugi nastavnici (npr. strani jezik). Fokus je na razvoju osnovnih znanja i vještina, navika učenja i socijalizaciji.
Predmeti koji se uče: hrvatski jezik, matematika, priroda i društvo, likovna kultura, glazbena kultura, tjelesna i zdravstvena kultura, strani jezik (obavezni predmet od prvog razreda) i kao izborni, neobavezni predmet, vjeronauk (većina škola ima osigurane vjeroučitelje katoličke i muslimanske vjeroispovijesti). Ako odaberete da dijete ne ide na izborni predmet, ono će u većini škola biti zbrinuto u školi za vrijeme trajanja izbornog predmeta ili će predmet biti tako smješten u rasporedu da dijete može doći u školu kasnije ili otići s nastave ranije.
Neke škole nude mogućnost upisa dodatnog stranog jezika kao izbornog predmeta.
Predmetna nastava (viši razredi) – od 5. do 8. razreda
Učenici imaju predmetne učitelje, što znači da nastavu izvode specijalizirani predmetni učitelji za svaki predmet. Učenici imaju više nastavnih sati i veći broj različitih predmeta.
U predmetnoj nastavi (5.–8. razred) uvode se dodatni predmeti: povijest, geografija, tehnička kultura i informatika te u 7. razredu još i biologija (umjesto prirode), kemija, fizika. U školi može postojati i opcija odabira etike (umjesto vjeronauka).
Uz obvezne predmete, škole nude i izborne predmete i izvannastavne aktivnosti, poput školskog sporta, dramskih, glazbenih, likovnih i drugih klubova, a učenici mogu pohađati i dopunsku i dodatnu nastavu radi savladavanja gradiva ili proširenja znanja.
Za učenike nižih razreda, osnovne škole osiguravaju produženi boravak u kojem djeca, uz vodstvo učitelja razredne nastave dovršavaju školske zadatke, pišu domaću zadaću i uče, a imaju i strukturirano vrijeme za igru i socijalizaciju, te osigurane obroke. U produženi boravak dijete može doći prije početka nastave (ako vaše radno vrijeme počinje prije 8 sati i ne želite da dijete ostaje samo kod kuće), a traje do 16 sati.
Produženi boravak se plaća, ali roditelji sudjeluju plaćanjem samo dijela pune cijene, ovisno o dohotku po članu kućanstva koji ostvaruju.
Pomozite djetetu u prilagodbi na vrtić i olakšajte mu prve dane u novom kolektivu
Iako osoblje predškolske ustanove zna kako postupati s djecom kako bi im olakšalo prve dane i prilagodbu na boravak u ustanovi, postoje mnogi postupci kojima i vi možete pomoći djetetu da se prilagodi novom ritmu svakodnevice i prihvati odlazak u jaslice ili vrtić.
S prilagodbom možete započeti već i prije prvog dana odlaska vašeg djeteta u grupu te nastaviti u prvim danima i tjednima prilagodbe.
Budući na to da se nalazite i u situaciji da dijete polazi u vrtić na jeziku koji mu nije materinji, prvi korak u pripremi i olakšavanju prvih dana u vrtiću je upoznavanje s nekim osnovnim riječima i izrazima na hrvatskom jeziku koji će djetetu olakšati sporazumijevanje s osobljem vrtića i vršnjacima. Raspitajte se postoji li neka slikovnica ili slikovni rječnik putem kojega biste s djetetom mogli upoznati najčešće pojmove i izraze na hrvatskom jeziku. Također, prilikom upisa djeteta u vrtić, zatražite savjet i pomoć vrtića oko pripreme djeteta na ulazak u kolektiv koji se služi djetetu nepoznatim ili malo poznatim jezikom..
U prilagodbi će pomoći i sljedeće:
Prvi se dani (ponekad i tjedni) prilagodbe na novonastalu situaciju mogu činiti jako teškima i traumatičnima za dijete, ali imajte povjerenja u proces prilagodbe. Ukoliko osjećate i uvidite da dijete ima dugotrajnijih problema s prilagodbom, uključite u njihovo rješavanje stručnu službu ustanove, oni su educirani pomoći vam u takvim situacijama. Vjerujte da ćete i vi dočekati da vaše dijete odlazi u jaslice ili vrtić s veseljem i iščekivanjem novih avantura koje doživljava sa svojim jaslićkim i vrtićkim prijateljima.
Sretno!
Saznajte na koje načine pomoći djetetu da se pripremi na veliku promjenu u životu - polazak u školu.
Polazak u školu predstavlja veliku promjenu za dijete i obitelj, a u okolnostima ostanka u novoj zemlji, može biti i izvor većeg stresa i briga kako će se dijete snaći.
Škole u Hrvatskoj pripremile su se za prihvat učenika iz drugih zemalja na način da su organizirale pripremne satove hrvatskog jezika, a nastavnici i pomoćni stručni kadar educirani su o načinu kako pomoći djeci da se prilagode i uključe u nastavni proces na novom jeziku.
Jako puno u pripremi za polazak u školu možete napraviti i vi kao roditelj - psihičkom pripremom djeteta (i sebe) na nove okolnosti, pripremom školskog pribora i opreme, pripremom prostora u kojem će dijete dovršavati obaveze (domaću zadaću, učenje) te upoznavanjem djeteta sa samom školskom zgradom i puta od kuće do škole.
Samim upisom u školu znamo da je dijete dosegnulo određeni stupanj emocionalne i intelektualne zrelosti, ali kako je polazak u školu velika promjena, dijete ipak treba početi pripremati na period koji slijedi.
Jako je važno često pričati o školi, usput, u svakodnevnim razgovorima s djecom. Pritom, ton i način na koji pričate o školi, mogu djetetu pomoći da je vidi u pozitivnom svjetlu, veseli joj je i na kraju, rado prihvati odlazak u školu.
Evo nekih savjeta kako to činiti:
Osim što dijete treba ohrabriti i školu učiniti zanimljivim izazovom koji slijedi u djetetovu životu, roditeljski je zadatak i osigurati da je dijete spremno na veći stupanj samostalnosti nego što je dotad imalo. Npr. ako dijete još nije usvojilo vještine kao što su samostalno korištenje toaleta, svlačenje i oblačenje, vezanje cipela, samostalno uzimanje jela i pića, trebate se pobrinuti da ih svlada prije polaska u školu.
Korisno je i više puta tijekom ljeta (u periodu prije početka nastave) prolaziti putem kojim će dijete u nekom trenutku ići samo od kuće do škole i natrag. Iako ćete možda moći odvojiti vrijeme svaki dan za praćenje djeteta do škole i dočekivanje ispred škole nakon nastave, dobro je da dijete bude upoznato s rutom kojom će prolaziti, ako postoje prometnice preko kojih će prelaziti, da uz vašu pomoć usvoji siguran način prelaženja prometnica.
Kao roditelj, i vi trebate donijeti neke praktične odluke.
Ako svi odrasli rade i u domaćinstvu nema nikoga od obitelji tko ostaje kod kuće s djetetom, sad je krajnje vrijeme za odluku, hoće li dijete ići u produženi boravak ili ćete pronaći osobu koja će se o njemu brinuti nakon škole. Ako ste se odlučili za rješenje da dijete ostaje samo kod kuće, pronađite odraslu osobu koja će moći uskočiti po potrebi i koja će prvih nekoliko tjedana pratiti dijete do škole i iz škole.
Kad odlučite o tome kako ćete organizirati vrijeme nakon nastave, a prije vašeg povratka s posla,. obavijestite dijete o promjenama koje ga čekaju, upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti dok se vi ne vratite s posla, osigurajte mu maksimalnu zaštitu u stanu ako ostaje samo (s povremenim nadzorom odrasle osobe), na vidljivo mjesto zapišite važne brojeve telefona, osigurajte osobe kojima se može obratiti u slučaju potrebe (npr. susjeda ili mama nekog školskog prijatelja) i slične stvari koje su važne za djetetovu sigurnost.
Većina osnovnih škola nudi za najmlađe školarce opciju produženog boravka* u kojem djeca nakon nastave ostaju pod nadzorom učiteljice, dovrše školske obaveze, ručaju, poigraju se i u društvu vršnjaka dočekaju kraj radnog vremena roditelja. Raspitajte se i toj opciji!
Ako dijete nije bilo uključeno u programe u kojima bi naučilo nešto hrvatskog jezika, nužnog za snalaženje i sporazumijevanje, jedini dodatni “zadatak” kojim možete doprinijeti lakšoj prilagodbi djeteta na školu može biti upoznavanje djeteta s nekim osnovnim riječima i izrazima na hrvatskom jeziku koji će djetetu olakšati sporazumijevanje s osobljem škole i vršnjacima.
U pripremi možete koristiti različite slikovnice i slikovne rječnike.
Prvi dani škole posebni su trenuci u životu!
Organizirajte se tako da budete slobodni i posvetite vrijeme svom školarcu, da ga prvih dana odvodite u školu i dočekujete, upoznate njegove razredne kolege i roditelje. Pokažite mu svoj ponos i sreću što je krenuo u nove izazove.
* Produženi boravak je program namijenjen djeci nižih razreda osnovne škole u kojem djeca, uz vodstvo učitelja razredne nastave provode vrijeme do kraja radnog vremena roditelja (do 16 sati). Ovdje imaju mogućnosti dovršiti školske zadatke, napisati domaću zadaću, a imaju i organizirano vrijeme za igru i socijalizaciju, te osigurane obroke. U produženi boravak dijete može doći prije početka nastave (ako vaše radno vrijeme počinje prije 8 sati i ne želite da dijete ostaje samo kod kuće), a traje do 16 sati.
Produženi boravak se plaća, ali roditelji sudjeluju plaćanjem samo dijela pune cijene, ovisno o dohotku po članu kućanstva koji ostvaruju.
Saznajte više o tome kako je organiziran sustav odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj.
U Republici Hrvatskoj sustav obrazovanja sastoji se od:
Sustav obrazovanja u Republici Hrvatskoj započinje u predškolskim ustanovama, odnosno dječjim vrtićima i ustanovama u kojima se provode predškolski programi.
U dječjim vrtićima djeca su uključena u poludnevni, cjelodnevni ili kraći program.
Iako sustav može obuhvatiti djecu od navršenih šest mjeseci života pa sve do njegova polaska u školu, mali broj djece kreće u vrtić (jaslice) prije navršene godine dana jer u Hrvatskoj roditeljski dopust traje do djetetovih navršenih 12 mjeseci, odnosno 14, ako i tata koristi dio roditeljskog dopusta rezerviranog za njega.
Osnovna škola obavezna je i besplatna za svu djecu koja imaju prebivalište, odnosno prijavljeno boravište u Republici Hrvatskoj bez obzira na njihovo državljanstvo.
Osnovno obrazovanje započinje upisom u prvi razred osnovne škole, uglavnom u šestoj ili sedmoj godini života (djeca koja do 1.4. tekuće godine navrše šest godina, obveznici su polaska u školu u toj godini). Ono u pravilu traje do petnaeste godine života, a za učenike s višestrukim teškoćama u razvoju najdulje do 21. godine života.
Osnovna škola traje osam godina i izvodi redovite i posebne programe.
Posebni programi se odnose na školovanje djece s teškoćama u razvoju, na alternativne nastavne programe te na programe na jeziku i pismu nacionalnih manjina.
Završetkom osnovnog obrazovanja, učenici stječu znanja i sposobnosti potrebne za nastavak obrazovanja na srednjoškolskoj razini.
Djeca se mogu paralelno obrazovati u sustavu osnovnoga umjetničkoga obrazovanja, koje može biti glazbeno i plesno.
Pravo upisa u prvi razred osnovnoga umjetničkog obrazovanja imaju djeca koja su navršila sedam, odnosno devet godina života i zadovoljila kriterije propisane kurikulumom umjetničkog obrazovanja. Osnovno glazbeno obrazovanje izvodi se prema osnovnoškolskom umjetničkom kurikulumu te planu i programu u šestogodišnjem trajanju, dok se osnovno plesno obrazovanje izvodi prema osnovnoškolskom umjetničkom kurikulumu te planu i programu u četverogodišnjem trajanju.
Za djecu koja su starija od 15 godina, a nisu završila zakonom obveznu osnovnu školu, postoji sustav osnovnog obrazovanja za odrasle.
U Hrvatskoj postoje privatni vrtići i osnovne škole.
Cijena pohađanja privatnog vrtića ili škole nije jedinstvena na razini Hrvatske, već ovisi o tržišnoj cijeni pojedinog programa i odluci lokalne uprave o iznosu kojim će subvencionirati privatne programe (ili ih neće subvencionirati).
Srednjoškolskim se obrazovanjem, nakon završetka osnovnog školovanja, omogućava stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja.
Ovisno o vrsti obrazovnog programa, srednje škole dijele se na gimnazije, strukovne škole i umjetničke škole, a traju između jedne i pet godina, ovisno o programu.
Srednjoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj nije obavezno, a dostupnost pojedinih programa razlikuje se diljem Hrvatske.
u Republici Hrvatskoj dio je Europskoga prostora visokog obrazovanja što znači da su svi studijski programi usklađeni s načelima Bolonjskoga procesa. Visoko obrazovanje provodi se na sveučilištima i njihovim sastavnicama (fakultetima, akademijama, odjelima), veleučilištima i visokim školama kroz sveučilišne i stručne studijske programe.
dio je jedinstvenoga obrazovnog sustava Republike Hrvatske te obuhvaća procese učenja odraslih osoba namijenjene obrazovanju za bolju zapošljivost te osobnom razvoju pojedinca.
Obrazovanje odraslih može se odvijati kao formalno, neformalno, informalno i/ili samousmjereno učenje.
Pročitajte više o tome kako je organiziran sustav skrbi, odgoja i obrazovanja male i djece do predškolske dobi u Hrvatskoj.
Rani i predškolski odgoj čini početnu razinu odgojno-obrazovnog sustava i izuzev programa predškole - programa koji je kao obvezan namijenjen djeci u godini dana prije polaska u osnovnu školu - nije obvezan za svu djecu predškolske dobi.
Podijeljen je na dva odgojno-obrazovna ciklusa (jaslički i vrtićki):
u kojima djeca mogu biti uključena u poludnevni, cjelodnevni ili kraći program, a pojedini vrtići nude i posebne pedagoške programe, poput Montessori, Reggio ili Waldorf pedagoškog pristupa, te sportskih, dramskih skupina i sl.
Rani i predškolski odgoj i obrazovanje ostvaruje se programima odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi.
Rad dječjih vrtića regulira Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ali su osnivači predškolskih ustanova gradovi i općine te privatni osnivači te se iz tog razloga mogu razlikovati način i uvjeti (prioriteti unutar uvjeta) upisa, kao i cijena pojedinog vrtićkog programa.
Pohađanje vrtića nije obavezno, osim za djecu u godini prije polaska u školu.
Vrtići provode i program predškole koji je obavezan za svu djecu u godini prije polaska u osnovnu školu (za djecu koja ne pohađaju vrtić). Program je organiziran tako da može obuhvaćati od 250 do 550 sati godišnje, a u pravilu traje od listopada tekuće godine do lipnja iduće godine. Program predškole može se u iznimno organizirati na način da obuhvaća i manji broj sati godišnje. Program predškole je besplatan za sve roditelje čija su djeca u godini dana prije polaska u osnovnu školu uključena u taj program.
Saznajte koja je procedura upisa u vrtić u Hrvatskoj.
Djeci, raseljenim osobama iz Ukrajine, koja se, sukladno Direktivi Europske unije o privremenoj zaštiti, nalaze pod privremenom zaštitom, omogućava se pravo na odgoj i obrazovanje u odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj.
Upisi u vrtiće u Hrvatskoj obavljaju se najčešće od travnja do lipnja za narednu pedagošku godinu koja traje od rujna tekuće godine, do kraja kolovoza sljedeće godine.
Zahtjev za upis djeteta u dječji vrtić roditelji, udomitelji ili skrbnici (u daljnjem tekstu: roditelji) podnose nakon što vrtići (ili gradska uprava) objave natječaj za upis djece u sljedeću pedagošku godinu.
Popis vrtića u Hrvatskoj, uz mogućnost pretraživanja, možete naći na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja Pregled vrtića ili pojedinačno na stranicama gradova i općina, jer su vrtići u vlasništvu lokalne uprave (gradovi, općine) ili u privatnom vlasništvu.
Zahtjevu za upis djeteta u dječji vrtić potrebno je priložiti obrasce i dokumente čiji se popis, zajedno s uputama gdje ih pribaviti, objavljuje na web stranicama vrtića i na vratima dječjeg vrtića tijekom upisnog razdoblja, a zahtjev za upis u vrtić u nekim slučajevima je moguće je podnijeti i putem sustava e-građani.
Preduvjet za upis vašeg djeteta u dječji vrtić u Hrvatskoj je tzv. zelena karta / potvrda kojom se dokazuje status osobe pod međunarodnom i privremenom zaštitom.
Radi upisa djeteta u vrtić obratite se izravno najbližem dječjem vrtiću u mjestu gdje boravite ili potražite informacije u upravi grada ili općine gdje boravite, koji će vas obavijestiti o dokumentima koje je potrebno eventualno priložiti zahtjevu za upis.
Rezultati upisa objavljuju se najkasnije do kraja lipnja, a ako niste zadovoljni odlukom, na nju možete uložiti žalbu. Svaki vrtić propisuje rok i način ulaganja žalbe.
Ugovor o ostvarivanju programa sklapa se u kolovozu, najkasnije do 1. rujna.
Za djecu s teškoćama u razvoju, provodi se opservacija, najčešće do tri mjeseca radi uključivanja djeteta u odgovarajući program zbog dobrobiti i praćenja napretka djeteta.
Prednost pri upisu djece u dječje vrtiće, koji su u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili u državnom vlasništvu, imaju djeca:
Način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom.
Djeca koja zajedno sa svojim roditeljima ili starateljima imaju status osoba koje se nalaze pod privremenom zaštitom, upisuju se u dječje vrtiće najbliže boravištu djeteta, vodeći pritom računa o poštivanju Državnog pedagoškog standarda (veličina grupa, odnosno, broj djece po odgojitelju u grupi).
Mogućnost upisa djeteta u dječji vrtić tijekom trajanja pedagoške godine postoji ukoliko je vrtiću preostalo slobodnih mjesta.
Ekonomska cijena smještaja djeteta u redovite programe dječjeg vrtića u prosjeku iznosi između 199,08 EUR (1500 kn) i 331,81 EUR (2500 kuna) mjesečno. Visinu ekonomske cijene odlučuje osnivač dječjeg vrtića.
Roditelji su obvezni platiti dio ekonomske cijene dječjeg vrtića koja u većini gradova i općina ne premašuje 106,18 EUR (800 kuna), a ovisi i o dodatnim programima koji se nude u vrtićima i možda se dodatno naplaćuju.
Prilikom upisa djeteta u vrtić, moguće je odabrati
Saznajte koja je procedura upisa djeteta u osnovnu školu u Hrvatskoj.
Djeca u Hrvatskoj, koja do 1. travnja tekuće godine navrše šest godina, školski su obveznici, što znači da ih roditelji trebaju prijaviti za upis u osnovnu školu, a onda pristupiti provjeri spremnosti upisa u prvi razred osnovne škole.
Radi upisa djeteta u osnovnu školu (u Hrvatskoj od 1. do 8. razreda) obratite se izravno u vama najbližu osnovnu školu. Djelatnici stručne službe škole razgovarat će s vama, utvrditi u koji se razred dijete treba uključiti, ako u Hrvatskoj nastavlja osnovno školovanje, te vam objasniti proceduru upisa, ako se dijete prvi put upisuje u školu.
Ukoliko raspolažete ispravama o ranijem obrazovanju (imate svjedodžbe prethodnih razreda), svakako ih ponesite na razgovor u školu, ali čak i ako nemate nikakve isprave kojima se dokazuje djetetovo dosadašnje obrazovanje, to nije prepreka za upis.
Djeca se najčešće upisuju u školu najbližu prema mjestu stanovanja, ali je moguće upisati dijete i u neku drugu školu, uz dozvolu ravnatelja škole koju želite odabrati. Ako se odobri vaš zahtjev za upisom u školu kojoj ne pripadate po mjestu stanovanja, vi ste dužni obavijestiti školu koja vam je najbliža da je dijete neće pohađati.
Postoje neke iznimke od ove procedure. One uključuju situacije kad dijete zbog određenih poteškoća i stanja treba posebno obrazovanje u ustanovi u kojoj se obrazuju djeca s teškoćama u razvoju, kad želite dijete upisati u školu kojoj je osnivač vjerska zajednica ili dijete želite upisati u privatnu školu.
Također, neka hrvatska mjesta imaju samo jednu osnovnu školu pa se sva djeca upisuju automatski u nju.
Proces upisa djeteta u školu započinje davanjem zahtjeva za upis tajništvu škole, a detalje o upisnom postupku možete pronaći na mrežnim stranicama pojedine škole.
Prije upisa djeteta u školu treba provjeriti znanje, vještine, motoriku i druge parametre koji će utvrditi je li dijete spremno za školske obveze koje ga očekuju. Dijete će proći pregled na kojem će stručno povjerenstvo utvrditi njegovo psihofizičko stanje i roditeljima dati potvrdu o spremnosti djeteta za školu. Stručno povjerenstvo sastoji se od liječnika školske medicine, školskog pedagoga/psihologa/edukacijskog rehabilitatora i učitelja razredne nastave.
Dijete će prije upisa u školu pregledati liječnik školske medicine koji daje svoje mišljenje o spremnosti djeteta za polazak u školu, a u školi će školski psiholog i/ili pedagog kroz jedan susret utvrditi spremnost djeteta za upis u prvi razred.
Procjena spremnosti vrši se u osnovnoj školi kojoj dijete pripada prema adresi prebivališta, a liječnički pregled najčešće u ambulanti liječnika školske medicine koji je zadužen za osnovnu školu kojoj dijete pripada. Za oba susreta dobit ćete termine, a ako im ne možete pristupiti u predviđeno vrijeme, dužni ste o tome obavijestiti školu i liječnika i dogovoriti drugi termin.
U slučaju da dijete ima određenih teškoća pa mu je potrebna pomoć asistenta ili drugi oblik školovanja, roditelji trebaju pribaviti dokumentaciju nadležnih ustanova u kojima je dijete bilo obuhvaćeno procjenom, zdravstvenim, rehabilitacijskim ili drugim postupkom u predškolskoj dobi i/ili nalaz i mišljenje jedinstvenog tijela vještačenja. Tu dokumentaciju roditelji odnose u školu te se na toj osnovi ostvaruju prava.
Postoje okolnosti pod kojima se i za nešto mlađe dijete možete tražiti prijevremeni upis, te odgoditi polazak u školu djeteta koje je obveznik upisa, ako dijete ima većih zdravstvenih teškoća ili zbog nekih drugih okolnosti, ali tu odluku ne donose roditelji samostalno, već uz procjenu stručnjaka. O svemu se možete raspitati tijekom inicijalnog razgovora u školi ili u uredu za školstvo u mjestu/općini u kojoj trenutno boravite, a često se informacije i potrebni obrasci mogu naći na mrežnim stranicama škole ili ureda za školstvo pojedinih županija.
U Hrvatskoj škole osnivaju lokalne uprave, općine i gradovi pa dio prava i mogućnosti unutar pojedinih škola, ovisi o odlukama donesenim na lokalnoj razini. Iako je samo osnovno školovanje besplatno, općine i gradovi diljem Hrvatske imaju različite programe sufinanciranja troškova prehrane i prijevoza, dok je na razini Hrvatske jedinstveno da su osnovnoškolski udžbenici besplatni, a roditelji sudjeluju u kupovini radnih materijala (radnih bilježnica, bilježnica, likovnih mapa i sl.).
Sve informacije o tome dostupne su u školama.
Kako olakšati djetetu prvi susret s jaslicama ili vrtićem
Odlazak u vrtić ili jaslice uglavnom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo traumatična situacija, kako za dijete tako i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji.
Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se njegov način življenja. Dijete upoznaje skupinu djece, uspostavlja socijalne kontakte, razvija komunikaciju s drugom djecom i odgojiteljima.
Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira iskazujući svoju tugu zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv. separacijsku anksioznost. Ona teško shvaćaju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima.
Za roditelje je najvažnije znati da je malo separacijske anksioznosti normalno. Takvo dječje ponašanje zapravo nam pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Odnosno, da su razvili kvalitetnu povezanost.
Način na koji će se dijete prilagođavati ovisi:
Teže se prilagođavaju novoj okolini:
Tri su osnovna tipa adaptacije:
Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).
Jedna od mogućih reakcija je tzv. regresija, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i sl.).
Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja socio - emocionalne odnose sa odgojiteljem.
Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.
Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu. Utješno je da u cijelom procesu adaptacije, ima načina na koje možete pomoći djetetu da se lakše prilagodi novoj situaciji.
Pomozite djetetu u prilagodbi na vrtić i olakšajte mu prve dane u novom kolektivu
Iako osoblje predškolske ustanove zna kako postupati s djecom kako bi im olakšalo prve dane i prilagodbu na boravak u ustanovi, postoje mnogi postupci kojima i vi možete pomoći djetetu da se prilagodi novom ritmu svakodnevice i prihvati odlazak u jaslice ili vrtić.
S prilagodbom možete započeti već i prije prvog dana odlaska vašeg djeteta u grupu te nastaviti u prvim danima i tjednima prilagodbe.
Budući na to da se nalazite i u situaciji da dijete polazi u vrtić na jeziku koji mu nije materinji (ako ga ne upisujete u vrtić ili igraonicu u kojoj odgojiteljice govore ukrajinski jezik), prvi korak u pripremi i olakšavanju prvih dana u vrtiću je upoznavanje s nekim osnovnim riječima i izrazima na hrvatskom jeziku koji će djetetu olakšati sporazumijevanje s osobljem vrtića i vršnjacima.
U pripremi možete koristiti i slikovni riječnik na ovoj poveznici, ili slične kartice poput ovih u nastavku (izvor: Istra pomaže):

U prilagodbi će pomoći i sljedeće:
Prvi se dani (ponekad i tjedni) prilagodbe na novonastalu situaciju mogu činiti jako teškima i traumatičnima za dijete, ali imajte povjerenja u proces prilagodbe. Ukoliko osjećate i uvidite da dijete ima dugotrajnijih problema s prilagodbom, uključite u njihovo rješavanje stručnu službu ustanove, oni su educirani pomoći vam u takvim situacijama. Vjerujte da ćete i vi dočekati da vaše dijete odlazi u jaslice ili vrtić s veseljem i iščekivanjem novih avantura koje doživljava sa svojim jaslićkim i vrtićkim prijateljima.
Sretno!
Koje su osnovne razlike između vrtića i škola u Ukrajini i Hrvatskoj saznajte kroz prezentaciju i webinar psihologinje Iskre Pejić
Tijekom 2022. Roda i ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su seriju webinara za roditelje i skrbnike djece iz Ukrajine, a jedan od njih je bio i webinar o vrtićima i školama, odnosno, sustavu odgoja i obrazovanja Ukrajine i Hrvatske, uz niz savjeta psihologinje Iskre Pejić, kako olakšati djeci polazak u vrtić ili školu u Hrvatskoj.
U webinaru nas predavačica vodi kroz vrste vrtića i vrtićkih programa, načinu organiziranja rada i financiranja vrtića.
Slično nas predavačica provodi kroz školski sustav opisujući način na koji je osnovna škola organizirana u Hrvatskoj te koji se predmeti uče u školama.
Ovdje možete pogledati snimku webinara (na ukrajinskom jeziku), a u nastavku možete pogledati ili preuzeti prezentaciju koja je pratila webinar (na hrvatskoj stranici je prezentacija na hrvatskom jeziku, a na ukrajinskoj, na ukrajinskom jeziku).
Saznajte na koje načine pomoći djetetu da se pripremi na veliku promjenu u životu - polazak u školu.
Polazak u školu predstavlja veliku promjenu za dijete i obitelj, a u okolnostima neplanirano dugog ostanka u novoj zemlji, može biti i izvor većeg stresa i briga kako će se dijete snaći.
Škole u Hrvatskoj pripremile su se za prihvat učenika iz Ukrajine na način da su organizirale pripremne satove hrvatskog jezika, nastavnici i pomoćni stručni kadar educirani su o razlikama školskog sustava u Ukrajini i Hrvatskoj i načinu kako pomoći djeci da se prilagode i uključe u nastavni proces na novom jeziku.
Jako puno u pripremi za polazak u školu možete napraviti i vi kao roditelj - psihičkom pripremom djeteta (i sebe) na nove okolnosti, pripremom školskog pribora i opreme, pripremom prostora u kojem će dijete dovršavati obaveze (domaću zadaću, učenje) te upoznavanjem djeteta sa samom školskom zgradom i puta od kuće do škole.
Samim upisom u školu znamo da je dijete dosegnulo određeni stupanj emocionalne i intelektualne zrelosti, ali kako je polazak u školu velika promjena, dijete ipak treba početi pripremati na period koji slijedi.
Jako je važno često pričati o školi, usput, u svakodnevnim razgovorima s djecom. Pritom, ton i način na koji pričate o školi, mogu djetetu pomoći da je vidi u pozitivnom svjetlu, veseli joj je i na kraju, rado prihvati odlazak u školu.
Evo nekih savjeta kako to činiti:
Osim što dijete treba ohrabriti i školu učiniti zanimljivim izazovom koji slijedi u djetetovu životu, roditeljski je zadatak i osigurati da je dijete spremno na veći stupanj samostalnosti nego što je dotad imalo. Npr. ako dijete još nije usvojilo vještine kao što su samostalno korištenje toaleta, svlačenje i oblačenje, vezanje cipela, samostalno uzimanje jela i pića, trebate se pobrinuti da ih svlada prije polaska u školu.
Korisno je i više puta tijekom ljeta (u periodu prije početka nastave) prolaziti putem kojim će dijete u nekom trenutku ići samo od kuće do škole i natrag. Iako ćete možda moći odvojiti vrijeme svaki dan za praćenje djeteta do škole i dočekivanje ispred škole nakon nastave, dobro je da dijete bude upoznato s rutom kojom će prolaziti, ako postoje prometnice preko kojih će prelaziti, da uz vašu pomoć usvoji siguran način prelaženja prometnica.
Kao roditelj, i vi trebate donijeti neke praktične odluke.
Ako svi odrasli rade i u domaćinstvu nema nikoga od obitelji tko ostaje kod kuće s djetetom, sad je krajnje vrijeme za odluku, hoće li dijete ići u produženi boravak ili ćete pronaći osobu koja će se o njemu brinuti nakon škole. Ako ste se odlučili za rješenje da dijete ostaje samo kod kuće, pronađite odraslu osobu koja će moći uskočiti po potrebi i koja će prvih nekoliko tjedana pratiti dijete do škole i iz škole.
Kad odlučite o tome kako ćete organizirati vrijeme nakon nastave, a prije vašeg povratka s posla,. obavijestite dijete o promjenama koje ga čekaju, upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti dok se vi ne vratite s posla, osigurajte mu maksimalnu zaštitu u stanu ako ostaje samo (s povremenim nadzorom odrasle osobe), na vidljivo mjesto zapišite važne brojeve telefona, osigurajte osobe kojima se može obratiti u slučaju potrebe (npr. susjeda ili mama nekog školskog prijatelja) i slične stvari koje su važne za djetetovu sigurnost.
Većina osnovnih škola nudi za najmlađe školarce opciju produženog boravka u kojem djeca nakon nastave ostaju pod nadzorom učiteljice, dovrše školske obaveze, ručaju, poigraju se i u društvu vršnjaka dočekaju kraj radnog vremena roditelja. Raspitajte se i toj opciji!
Jako je važno i odrediti prostor koji će dijete koristiti za učenje i rješavanje zadaća. Najbolje je da to bude prostor u djetetovoj sob, ali ako to nije moguće, neka bude u nekoj zajedničkoj prostoriji gdje će u određeno doba dana dijete moći u miru učiti i pisati svoje zadaće. Doista je važno da to bude uvijek isto mjesto kako bi ga dijete doživjelo kao svoj prostor za rad.
Važno je i da na tom mjestu nema puno sadržaja koji bi mogli odvratiti njegovu pažnju pa tako, ako dijete taj prostor ima za kuhinjskim stolom, ugasite radio ili TV da ga ne ometaju dok obavlja svoje zadatke.
Odredite u svojem rasporedu vrijeme (15 min za početak) kad ćete s djetetom u tom prostoru crtati, bojati, čitati slikovnice, razgovarati i maštati, prebrojavati kamenčiće, igrati se plastelinom i tijestom i sl. Sve ove zabavne aktivnosti stvaraju dobre preduvjete za čitanje i pisanje. Tada nemojte učiti čitati i pisati (osim ako dijete nema jaku želju za tim) već uživajte i stvarajte atmosferu u kojoj se "radi" sa zadovoljstvom.
Jedan od veselijih zadataka svakog novog školarca je odabir školske torbe i ostalog školskog pribora. Preporučujemo da svakako u biranje školskog pribora uključite i dijete. Zajedno postavite parametre za izbor torbe, pernice, papuča, papira za umatanje i sl.
Vi odredite cijenu i kvalitetu koju želite, a dizajn, boju i slične stvari prepustite djetetu na izbor. Bude li se osjećalo uključenim kod izbora i izabere li ono što mu se sviđa, vjerojatnije je da će se o školskom priboru brinuti pažljivije.
Ako dijete nije bilo uključeno u programe u kojima bi naučilo nešto hrvatskog jezika, nužnog za snalaženje i sporazumijevanje, jedini dodatni “zadatak” kojim možete doprinijeti lakšoj prilagodbi djeteta na školu može biti upoznavanje djeteta s nekim osnovnim riječima i izrazima na hrvatskom jeziku koji će djetetu olakšati sporazumijevanje s osobljem škole i vršnjacima.
U pripremi možete koristiti i ovaj slikovni riječnik ili slične kartice poput ovih u nastavku.

Prvi dani škole posebni su trenuci u životu!
Organizirajte se tako da budete slobodni i posvetite vrijeme svom školarcu, da ga prvih dana odvodite u školu i dočekujete, upoznate njegove razredne kolege i roditelje. Pokažite mu svoj ponos i sreću što je krenuo u nove izazove.
U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu zdravstvene skrbi za djecu u Hrvatskoj.
Kako je u Hrvatskoj organizirana zdravstvena skrb o zdravoj i bolesnoj djeci, od rođenja do školske dobi, kako funkcionira rana intervencija i koje su opcije skrbi o djeci s poteškoćama u razvoju, saznajte prateći ovaj webinar.
U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine, Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu pružanja podrške djeci u okolnostima prisilnog preseljenja.
Koje su potrebe djeteta u izbjeglištvu, što i koliko reći djetetu određene dobi, kako to reći, kakvu podršku im pružiti kao roditelj, kako prepoznati zabrinjavajuće znakove ponašanja kod djeteta, te gdje potražiti pomoć, saznajte u webinaru Kako podržati djecu predškolske dobi u okolnostima prisilnog preseljenja saznajte u ovom webinaru.
U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu zdravstvene skrbi za žene u Hrvatskoj.
Što sve spada u primarnu zdravstvenu skrb za žene, kako odabrati ginekologa, što ulazi u opseg rada primarnog ginekologa, koliko su dostupne usluge skrbi o reproduktivnom zdravlju, saznajte u ovom webinaru.
U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu razlika u (ranom) odgojno obrazovnom sustavu Ukrajine i Hrvatske.
Koje su sličnosti i razlike između sustava predškolskog i školskog obrazovanja u Ukrajini i Hrvatskoj te kako pomoći djetetu da se prilagodi novom jezičnom okruženju, obrazovnom i obrazovnom sustavu, možete saznati na ovom webinaru.
Ako je vaše dijete već upisano u hrvatski vrtić ili školu, ili ga tek planirate upisati, ako vas zanima kako je organiziran sustav predškolskog i osnovnog srednjeg obrazovanja u Hrvatskoj, pogledajte snimku ovog webinara o razlikama između sustava Ukrajine i Hrvatske.
Ako vas zanima barem jedno od navedenih pitanja, saznajte više na seminaru na temu "Kako funkcionira sustav socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj?"
Seminar je organiziran u okviru rada Med-info Centar - informativni i savjetodavni centar za roditelje, skrbnike i djecu raseljene iz Ukrajine
Za pitanja smo dostupni putem (od ponedjeljka do petka, 9-16h):
E-maila: medinfocentar.croatia@medecinsdumonde.be
Info telefon: +385 (0) 95 8833 772
Facebook: Med-Info Centar
---
Rad MED-Info Centra podržan je od strane UNICEF Hrvatska.
Médecins du Monde - MdM Croatia Mission
Ako vas zanima barem jedno od navedenih pitanja, saznajte više na seminaru na temu „Kako funkcionira zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj iz perspektive pacijenta“.
Seminar je organiziran u okviru rada: Med-info Centar - informativni i savjetodavni centar za roditelje, skrbnike i djecu raseljene iz Ukrajine
Za pitanja smo dostupni putem (od ponedjeljka do petka, 9-16h):
E-maila: medinfocentar.croatia@medecinsdumonde.be
Info telefon: +385 (0) 95 8833 772
Facebook: Med-Info Centar
---
Rad MED-Info Centra podržan je od strane UNICEF Hrvatska.
Médecins du Monde - MdM Croatia Mission
U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu jačanja emocionlane stabilnosti (otpornosti) djece i odraslih.
Što je otpornost, kako se jača, kako se stječe, kako i kojim načinom ponašanja i reagiranjem na nedaće možemo razvijati otpornost, kako kod djeteta jačati otpornost na nedaće i time zaštititi mentalno zdravlje djeteta saznajte u webinaru Jačanje emocionalne stabilnosti odraslih i djece.
U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu zaštite djece od seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.
Kao roditelji, imamo snažan poriv zaštititi djecu od svega ružnoga i štetnoga, ali naša je uloga i u tome da djecu naučimo kako da prepoznaju opasne situacije i potraže pomoć roditelja. Na ovom webinaru naučit ćete kako educirati djecu da čuvaju svoj tjelesni integritet i granice, ali i informirati se kako prepoznati kod djeteta ponašanja koja ukazuju na postojanje seksualnog uznemiravanja / zlostavljanja.
Prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, imate pravo odabrati liječnika opće prakse ili obiteljske medicine, stomatologa i ginekologa. Liječnici se najčešće odabiru prema mjestu stanovanja i blizini doma zdravlja (dom zdravlja koem po mjestu stanovanja pripadate).
Prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, imate pravo odabrati liječnika opće prakse ili obiteljske medicine, stomatologa i ginekologa. Liječnici se najčešće odabiru prema mjestu stanovanja i blizini doma zdravlja (dom zdravlja koem po mjestu stanovanja pripadate).
Na ovoj poveznici možete pronaći domove zdravlja prema gradovima u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj postoji nekoliko vrsta bolnica - klinički bolnički centri, kliničke bolnice i opće bolnice, te drugih vrsta bolničkih ustanova, u kojima možete dobiti neku od zdravstvenih usluga.
U Hrvatskoj postoji nekoliko vrsta bolnica - klinički bolnički centri, kliničke bolnice i opće bolnice, te drugih vrsta bolničkih ustanova, u kojima možete dobiti neku od zdravstvenih usluga.
Klinički bolnički centar je najveći tip bolničke ustanove u Republici Hrvatskoj koji ujedinjuje sve dijagnostičke metode, pretrage i terapijske zahvate. U Hrvatskoj postoji pet kliničkih bolničkih centara - dva u Zagrebu, te po jedan u Rijeci, Splitu i Osijeku.
Klinička bolnica je manja od kliničkog bolničkog centra, a veća i bolje opremljena od opće bolnice. U Hrvatskoj postoje tri kliničke bolnice, koje se nalaze u Zagrebu.
Opća bolnica je tip zdravstvene ustanove osposobljen za pružanje opće zdravstvene njege. Manja je i slabije opremljena od kliničkog bolničkog centra i kliničke bolnice ali veća i s više medicinskih djelatnosti i usluga od uže specijaliziranih klinika i specijalnih bolnica.
Nakon ovih ustanova, slijede klinike i specijalne bolnice koje su specijalizirane za liječenje pojedinih vrsta bolesti.
Sve kontakte bolnica u Hrvatskoj možete pronaći ovdje.
Prava iz socijalne skrbi koja vam pripadaju kao osobama pod privremenom zaštitom ostvarujete prijavom u najbližem centru za socijalnu skrb.
Prava iz socijalne skrbi koja vam pripadaju kao osobama pod privremenom zaštitom ostvarujete prijavom u najbližem centru za socijalnu skrb.
Kontakte centara za socijalnu skrb i svih ostalih pružatelja socijalnih usluga potražite ovdje.
Matični uredi su institucije koje vode državne matice - evidencija o osobnim stanjima građana u koje se upisuju činjenice rođenja, sklapanja braka i smrti i drugi podaci o tim činjenicama utvrđeni zakonom.
Matični uredi su institucije koje vode državne matice - evidencija o osobnim stanjima građana u koje se upisuju činjenice rođenja, sklapanja braka i smrti i drugi podaci o tim činjenicama utvrđeni zakonom.
Na ovoj poveznici možete pronaći kontakt podatke matičnih ureda u Hrvatskoj.
Kada iz bilo kojeg razloga trebate sud, obraćate se onome koji je nadležan za vaše mjesto boravka, osim u slučaju ako postupate prema pozivu, kada je naznačeno kojem sudu se trebate javiti.
Kada iz bilo kojeg razloga trebate sud, obraćate se onome koji je nadležan za vaše mjesto boravka, osim u slučaju ako postupate prema pozivu, kada je naznačeno kojem sudu se trebate javiti.
Sve kontakt podatke pronađite ovdje.
Pronađite na jednom mjestu kontakte institucija nužne za snalaženje prilikom ulaska u Hrvatsku.
Pronađite na jednom mjestu kontakte institucija nužne za snalaženje prilikom ulaska u Hrvatsku. Kliknite na ovaj link.
Hrvatski pravni centar objavio je letke na više jezika s kontakt podacima besplatne pravne pomoći za osobe raseljene iz Ukrajine na koje se osobe mogu javiti ako imaju ikakvih pitanja vezanih uz svoj status i ostvarivanje svojih prava u Hrvatskoj.
Hrvatski pravni centar koji pruža pravne informacije o sustavu privremene zaštite te o pravima i obvezama osobama raseljenih iz Ukrajine koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske zbog rata u svojoj zemlji, izradio je letak s kontakt podacima na koje se osobe mogu javiti ako imaju ikakvih pitanja vezanih uz svoj status i ostvarivanje svojih prava u Hrvatskoj..
Kontakt podaci Hrvatskog pravnog centra i UNHCR Help stranice dostupni su na letcima na ukrajinskom, ruskom, engleskom i hrvatskom jeziku. Letci su izrađeni u suradnji s UNHCR-om.
Saznajte koje informacije i usluge možete dobiti u One Stop Shopu.
Grad Zagreb i UNHCR otvorili su u rujnu 2024. Centar dobrodošlice za izbjeglice i migrante - One Stop Shop, centralno mjesto za informiranje izbjeglica i migranata, koji je smješten u samom centru grada, u Petrinjskoj ulici 31, nedaleko od zgrade Policijske uprave.
Ovo je prvi takav centar u Hrvatskoj gdje svi stranci mogu dobiti informacije o administrativnim procedurama potrebnim za ostvarenje različitih prava u Hrvatskoj, te pomoć u integraciji u društvo. Jedna od informacija koju mo\ete dobiti je i gdje pohađati tečajeve hrvatskog jezika.
Radno vrijeme centra
ponedjeljkom, srijedom i petkom od 8 do 16 sati,
utorkom i četvrtkom od 10 do 18 sati
Ponedjeljkom od 10 do 12 sati, na raspolaganju su vam volonteri Pravne klinike preko kojih možete saznati opće pravne informacije.
One stop shop možete kontaktirati telefonom i mailom
Telefon: +38517001974
Mobitel: 091 1622129
E-mail: integracija.stranaca@zagreb.hr
Kao što je naglasila Anna Rich, predstavnica UNHCR-a u Hrvatskoj, točne i pravovremene informacije čine presudnu razliku u životima pojedinaca i obitelji koji se često suočavaju s izazovima dok se prilagođavaju novoj sredini u kojoj iznova grade svoje živote.
Ovakvi projekti su korak bliže ostvarivanju cilja da izbjeglice i migranti mogu na jednom mjestu dobiti sve važne informacije za njihovo uključivanje u zajednicu.
Preuzmite plakat Hrvatskog pravnog centra s kontakt podacima
Kako bi vam pomogao u snalaženju, Hrvatski pravni centar je kreirao plakat s kontaktima putem kojih možete zatražiti i dobiti pravnu pomoć.
Na hrvatskom: https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2022/08/plakat_hrv.pdf
Na arapskom: https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2022/08/plakat_arapski.pdf
Na farsiju: https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2022/08/plakat_farsi.pdf
Na engleskom: https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2022/08/plakat_engleski.pdf
HPC je objavio informativni audio materijal namijenjen djeci bez pratnje
Hrvatski pravni centar izradio je informativni materijal za djecu bez pratnje koji je poslan svim zavodima za socijalni rad, odgojnim domovima, domovima za djecu te svim drugima koji rade s djecom bez pratnje u Hrvatskoj.
Namjera je da se pri prvom kontaktu s djetetom bez pratnje pusti audio snimka, na jeziku koji to dijete razumije. Tako bi se djetetu bez pratnje odmah nakon dolaska u Hrvatsku pružile osnovne informacije, čime bi se olakšao i rad osobama zaduženim za rad s djecom bez pratnje kao i boravak djeci bez pratnje u Hrvatskoj.
Ispod možete naći informativni materijal za djecu bez pratnje izrađen u audio formatu na:
Tekst materijala na hrvatskom jeziku možete preuzeti ovdje.
HPC je pripremio video i tekstualne materijale o pravima osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita
Povodom Dana izbjeglica 2020., Hrvatski pravni centar (HPC) pripremio je devet instruktivnih video materijala pod nazivom “I ti imaš pravo na…” u kojima su pravnice i pravnici HPC-a izložili određena prava zajamčena osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita i načine ostvarivanja tog prava u praksi.
Video materijale možete potražiti na YouTube stranici HPC-a.
Ovi korisni materijali dostupni su i u obliku brošure na hrvatskom, engleskom, arapskom i farsi jeziku i možete ih preuzeti u nastavku:
Hrvatski https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2021/02/Iako-si-izbjeglica-i-ti-imas-pravo.pdf
Engleski https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2021/02/Although-you-are-a-refugee-you-too-have-the-right-to-1.pdf
Arapski https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2021/05/Iako-si-izbjeglica-i-ti-imas-pravo_ARABIC.pdf
Farsi https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2021/05/Iako-si-izbjeglica-i-ti-imas-pravo-FARSI.pdf
Preuzmite kratku brošuru o pravnom savjetovanju za tražitelje međunarodne zaštite
Hrvatski pravni centar objavio je kratku brošuru u kojoj je jasno u formi pitanja i odgovora objašnjeno na koji način funkcionira pravno savjetovanje za tražitelje međunarodne zaštite u Hrvatskoj.
Hrvatski https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2022/08/brosura_hrv.pdf
Engleski https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2022/08/brosura_eng.pdf
Arapski https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2022/08/brosura_arapski.pdf
Farsi https://www.hpc.hr/wp-content/uploads/2022/08/brosura_farsi.pdf
HPC je objavio brošuru o pravu na rad na nekoliko jezika
Brošura „Pravo na rad“ sadrži ključne informacije i odgovore na brojna pitanja vezana uz zapošljavanje i radna prava tražitelja međunarodne zaštite, osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom i osoba pod privremenom zaštitom, uključujući i zaštitu tih prava.
Brošura je dostupna na više jezika.
Preuzmite na sljedećim poveznicama:
Hrvatski jezik HPC-Pravo na rad- hrvatski
Engleski jezik HPC-Pravo na rad- engleski
Ruski jezik HPC-Pravo na rad- ruski
Ukrajinski jezik HPC-Pravo na rad- ukrajinski
Francuski jezik HPC-Pravo na rad- francuski
Turski jezik HPC-Pravo na rad- turski
Farsi HPC-Pravo na rad- farsi
Brošuru je kreirao Hrvatski pravni centar, provedbeni partner UNHCR-a u Hrvatskoj i to u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje.
„Stranac pod privremenom zaštitom ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu u zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao i njegovi članovi obitelji.“
Radionica se održava u subotu, 24. svibnja 2025. godine u Zagrebu
Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave i Hrvatski zavod za socijalni rad, u suradnji s UNICEF-om, pozivaju sve zainteresirane na radionicu „Udomiteljstvo djece bez pratnje“ koja će se održati u subotu, 24. svibnja 2025. godine u 10:00 sati, u prostorijama Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave, Ulica sv. Mateja 70a, Zagreb.
Na radionici ćete saznati sve o tome kako postati udomitelji djetetu bez pratnje koje je, zbog rata, nasilja ili siromaštva, ostalo bez roditeljske skrbi i sigurnog doma. Bit će predstavljene mogućnosti dugoročnog i vikend-udomiteljstva, a kroz iskustva udomitelja i stručnu podršku dobit ćete odgovore na sva pitanja i dileme. Svi sudionici imat će priliku upoznati se s procesom prijave, pravima i podrškom koja im je dostupna, kao i s konkretnim načinima na koje mogu pomoći djeci bez pratnje.
Djeca bez pratnje najranjivija su skupina među djecom. Iza njih su teška iskustva, a pred njima neizvjesnost. Odrasle osobe koje ih prihvate, mogu im pružiti sigurnost, toplinu i osjećaj pripadnosti koje svako dijete zaslužuje. Udomiteljstvo nije samo pružanje krova nad glavom – to je prilika da djetetu vratite osmijeh, nadu i vjeru u ljude.
Podrška djetetu bez pratnje može biti razlika između djetinjstva u neizvjesnosti i djetinjstva ispunjenog sigurnošću, osmijehom i nadom.
Prijavite se putem e-maila: udomiteljstvo-zagreb@hzsr.hr ili na 098 9382-760 i 098 1787 506.
Program radionice pogledajte ovdje.
Više informacija dostupno je u letku i brošuri.
Pridružite se radionici i saznajte kako možete zaustaviti osjećaj usamljenosti i izoliranosti u životu djeteta kojem je to najpotrebnije. Vaša podrška može im pružiti novi početak i sigurnu budućnost.
Kako kaže inspirativna poruka iz zajednice udomitelja:
“Svako dijete kojem pružite dom nosit će u srcu zahvalnost za sigurnost, ljubav i podršku koju ste mu pružili. Svatko može pružiti krov nad glavom, ali samo rijetki mogu zaustaviti osjećaj usamljenosti i izoliranosti.”
Udruga Roditelji u akciji - Roda u suradnji s Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj organizirala je webinar na temu Razlike između odgojno obrazovnog sustava Ukrajine i Hrvatske, a predavačica je bila Iskra Pejić, psihologinja i psihoterapeutkinja.
Cilj webinara bio je pomoći zainteresiranim stručnjakinjama i stručnjacima koji rade na prilagodbi i boravku unutar predškolskog i školskog sustava djece iz Ukrajine, kako bi oni kvalitetnije pružili pomoć i podršku djeci i njihovim roditeljima i skrbnicima.
U ovom se webinaru moglo čuti koje su sličnosti i razlike predškolskog i osnovnoškolskog sustava Ukrajine i Hrvatske te kako pomoći djetetu da se prilagodi novom jeziku i odgojno obrazovnom sustavu.
Snimku webinara možete pogledati ovdje ili na Rodinom YouTube kanalu.
U situacijama poput razornih prirodnih nepogoda ili ratnih sukoba, ljudi i organizacije na krizom nepogođenim područjima žele pomoći i doprinijeti ublažavanju tragedije onima koji su tom krizom pogođeni. Tako je bilo i nedavno, u situaciji neočekivanih ratnih sukoba na području Ukrajine - pojedinci, organizacije civilnoga društva, humanitarne organizacije, državne institucije i one lokalne samouprave, vrlo su se brzo organizirale u prikupljanju i dostavljanju pomoći u Ukrajinu, te organizirajući prihvat i pomoć izbjeglicama u Hrvatskoj.
U organiziranju i prikupljanju konkretne pomoći, područje prehrane dojenčadi i male djece regulirano je posebnim Međunarodnim smjernicama koje propisuju način na koji se hrana za dojenčad i malu djecu smije dijeliti. I Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske pristupilo je pripremi nacionalnog dokumenta u skladu s Međunarodnim smjernicama, čija izrada je u završnoj fazi.
Zbog toga je udruga Roditelji u akciji - Roda u suradnji s Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj, a u okviru projekta Odrastanje – pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine, organizirala webinar na temu Prehrana dojenčadi i male djece u kriznim situacijama kako bi sve stručnjakinje i stručnjake koji u svome radupomažu dojenčadi i maloj djeci i njihovim roditeljima ili skrbnicima, upoznale sa sadržajem smjernica i važnošću koje imaju u zaštiti zdravlja dojenčadi i male djece.
Snimku webinara možete pogledati ovdje ili na Rodinom YouTube kanalu.
Radionice HURID-a i UNICEF-a jačaju stručnjake u prepoznavanju i podršci djeci rane i predškolske dobi u riziku ili s teškoćama te njihovim obiteljima, uključujući migrante i izbjeglice.
U okviru projekta Osiguravanje kulturološki osjetljivih usluga rane intervencije u djetinjstvu djeci i obiteljima migranata, Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID) i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organiziraju ciklus radionica uživo s ciljem unapređenja vještina i znanja za prepoznavanje i podršku djeci rane i predškolske dobi u riziku, s kašnjenjima u razvoju ili teškoćama u razvoju i njihovim skrbnicima iz različitih sredina, uključujući migrante, tražitelje azila i ukrajinske izbjeglice.
Pozvani su svi stručnjaci iz Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu i svi lokalni pružatelji usluga obiteljima djece rane i predškolske dobi (djelatnici dječjih vrtića, zdravstvenih ustanova, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Hrvatskog Crvenog križa, privatni pružatelji usluga, itd.) da se pridruže:
2. listopada 2025. (četvrtak) od 10:00 do 13:15 sati
u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41
Teme radionica su sljedeće:
Edukacija će biti prijavljena za bodovanje strukovnim komorama (HKSR, HPK, HLK, HKER, HKZR, HKMS,
itd.).
Obavezna je prijava putem sljedeće poveznice: https://forms.gle/LzfEMM698yezKhAD9
Tijekom zadnjih godina svjedočili smo nizu kriznih situacija, od poplave u Gunji, migrantsko-izbjegličkog vala tijekom kojeg je i velik broj dojenčadi i male djece u vrlo kratkom roku prošao kroz našu zemlju, do potresa i pandemije bolešću COVID-19. Rat u Ukrajini dodatno je učvrstio stavove stručnjaka koji se angažiraju u kriznim situacijama da je potrebno učiniti dostupnima i jasnijima protokole za prihranu djece tijekom kriza.
U suradnji s Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj, udruga Roditelji u akciji - Roda je prevela i pripremila niz konkretnih hodograma koji pomažu zdravstvenim radnicima, ali i drugim stručnjacima koji djeluju u organizaciji pomoći i na terenu, poput Hrvatskog Crvenog križa, Civilne zaštite i humanitarnih i drugih organizacija, da učinkovitije uspostave sustav podrške prehrani male djece.
Snimku webinara možete pogledati ovdje ili na Rodinom YouTube kanalu.
HPC je objavio informativni audio materijal namijenjen djeci bez pratnje
Hrvatski pravni centar izradio je informativni materijal za djecu bez pratnje koji je poslan svim zavodima za socijalni rad, odgojnim domovima, domovima za djecu te svim drugima koji rade s djecom bez pratnje u Hrvatskoj.
Namjera je da se pri prvom kontaktu s djetetom bez pratnje pusti audio snimka, na jeziku koji to dijete razumije. Tako bi se djetetu bez pratnje odmah nakon dolaska u Hrvatsku pružile osnovne informacije, čime bi se olakšao i rad osobama zaduženim za rad s djecom bez pratnje kao i boravak djeci bez pratnje u Hrvatskoj.
Ispod možete naći informativni materijal za djecu bez pratnje izrađen u audio formatu na:
Tekst materijala na hrvatskom jeziku možete preuzeti ovdje.
Pogledajte protokole za osiguranje optimalne prehrane dojenčadi i male djece tijekom kriznih situacija
Ured UNICEF-a u Hrvatskoj je, u suradnji s udrugom Roditelji u akciji - Roda kao implementacijskim partnerom u projektu Odrastanje – pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine, preveo i pripremio seriju infografika „Prehrana dojenčadi u kriznim situacijama“ izrađenih od strane IFE Core Group za nacionalna zdravstvena tijela, donositelje zdravstvenih i prehrambenih politika, strukovne udruge, međunarodne i humanitarne organizacije, civilnu zaštitu, potencijalne donatore, medije i druga tijela i osobe koja rade na pripravnosti i odgovoru na krizne situacije, kako bi učinkovitije uspostavili sustav podrške prehrani male djece
0