Pretraga

Čak i ako ste u Hrvatsku došli prije nekoliko mjeseci, bez dugoročnog plana i očekivanja da ćete se dulje vrijeme trebati zadržati ovdje, okolnosti su takve da će vaš boravak u Hrvatskoj možda potrajati još neko vrijeme. To znači da, ako niste do sad, trebate organizirati život za sebe i djecu na način koji je održiv na duže vrijeme.

Ovom web stranicom, koja je prije svega namijenjena roditeljima i skrbnicima dojenčadi, male djece i djece predškolske dobi želimo vam pomoći informacijama kako to učiniti:

• kako osigurati skrb svih dijelova sustava koja vam kao raseljenoj, izbjegloj osobi pripada
• kako brinuti o svome zdravlju i koje su vam usluge zdravstvenog sustava dostupne
• kako brinuti o zdravlju djece i kako im pomoći da zdravo odrastaju u uvjetima visokog stresa
• kako uključiti djecu u sustav odgoja i obrazovanja Hrvatske

Iako je stranica sadržajno dijelom usmjerena na majke i druge ženske osobe koje skrbe o djeci, sadržaji koji se tiču vaših prava, načina na koje ta prava možete ostvariti, načina na koji osigurati skrb o djeci i kako djeci pomoći da, univerzalni su i primjenjivi za sve odrasle osobe koje skrbe o djeci.

Web stranica je nastala u okviru projekta koji zajedno provode udruga Roditelji u akciji i Ured UNICEF-a za Hrvatsku s ciljem pružanja informacija i podrške roditeljima i skrbnicima dojenčadi, male djece i djece koji su iz bilo kojeg razloga bili prisiljeni otići iz zemlje trajnog prebivališta.

Osoba koja je imala stalno boravište u Ukrajini te nakon 24. veljače 2022. napustila zemlju u bijegu od rata, može imati pravo na privremenu zaštitu u bilo kojoj zemlji EU-a. U skladu s Direktivom o privremenoj zaštiti, pravo na privremenu zaštitu uključuje brojna prava.

Kao osoba pod privremenom zaštitom imate pravo na:

• boravak
• pristup stanovanju
• socijalnu pomoć
• zdravstvenu skrb
• zakonsko skrbništvo i siguran smještaj djece i adolescenata bez pratnje
• osnovno i srednje obrazovanje za djecu i adolescente
• pristup tržištu rada
• spajanje obitelji
• slobodu vjeroispovijesti
• informacije o pravima i obvezama
• preseljenje u drugu zemlju EU-a prije izdavanja boravišne dozvole (uz obavještavanje policijske postaje u kojoj ste prijavili adresu stanovanja)
• slobodno kretanje u drugim zemljama EU-a (osim one u kojoj se boravi) tijekom 90 dana unutar razdoblja od 180 dana nakon izdavanja boravišne dozvole u državi članici domaćinu

Kao osoba pod privremenom zaštitom imate obavezu:

• poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
• surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske i centrima za smještaj te postupati po njihovim pravilima, mjerama i uputama
• podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta
• po potrebi podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
• javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene

Dolaskom u Hrvatsku potrebno je napraviti neke predradnje kako biste vi i vaša obitelj bili evidentirani u hrvatskom sustavu i na temelju toga mogli ostvariti različita prava. Sve navedeno potrebno je kako biste napravili temelj na kojemu ćete organizirati život za sebe i djecu na način koji je održiv na duže vrijeme.

Ukoliko ste raseljena osoba iz Ukrajine i tražite privremenu zaštitu, u Republiku Hrvatsku možete ući preko bilo kojega graničnog prijelaza. Na ulasku u Hrvatsku, graničnoj kontroli se izjasnite kao raseljena osoba kojoj je potrebna privremena zaštita. Granična policija će vam tom prilikom dati letke s osnovnim informacijama.

Ako s vama u Hrvatsku ulaze maloljetne osobe, granična policija će prilikom obavljanja granične kontrole tražiti da pojasnite svoj srodnički odnosno drugi odnos s maloljetnom osobom. Kako bi se ubrzalo obavljanje kontrole, dobro je da sa sobom imate dokumentaciju s kojom možete pojasniti svoj odnos s maloljetnom osobom. Ako se na graničnom prijelazu nalazi maloljetna osoba bez pratnje, u obavljanje granične kontrole uključit će se socijalna služba.

Ako imate osiguran smještaj u Hrvatskoj kod prijatelja, rodbine ili slično – bit će vam omogućen nastavak putovanja na tu lokaciju. Ako nemate organiziran smještaj u Hrvatskoj bit ćete upućeni u organizirani smještaj u prihvatne centre.

Boravak u prihvatnim centrima je kratkotrajan, u pravilu do 48 sati, nakon čega će vam biti ponuđen trajniji smještaj. U prihvatnim centrima će vas dočekati djelatnici Civilne zaštite, policije i Hrvatskoga Crvenog križa. Hrvatski Crveni križ će vas putem obrasca upisati u evidenciju kako biste ostvarili pravo na psihosocijalnu podršku, humanitarnu pomoć i zbog potreba Službe traženja

Imate pravo na privremenu zaštitu kao oblik brze humanitarne pomoći. Sljedeći koraci su:

• zatražiti status privremene zaštite (1),
• kako biste dobili Iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom (2)
• s kojom ćete moći ostvariti različita prava na socijalnu (3) i zdravstvenu skrb (4) u Hrvatskoj.

Više informacija o kretanju unutar EU i ostvarenju prava u drugim zemljama članicama EU, možete naći ovdje.

Privremena zaštita je mehanizam EU za hitne slučajeve koji se aktivira u iznimnim situacijama kada se očekuje masovni priljev osoba s nekog područja, a s ciljem pružanja neposredne i kolektivne zaštite raseljenim osobama i smanjivanja pritiska na nacionalne sustave azila u zemljama EU.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske, pravo na privremenu zaštitu imaju sljedeće osobe:

• državljani Ukrajine i članovi obitelji* koji su boravili u Ukrajini na dan 24. veljače 2022. godine
• osobe bez državljanstva i državljani treće zemlje, koji su u Ukrajini uživali međunarodnu ili istovjetnu nacionalnu zaštitu na dan 24. veljače 2022. godine i članovi njihovih obitelji koji su u Ukrajini imali odobren boravak na dan 24. veljače 2022. godine
• državljani treće zemlje koji su u Ukrajini imali važeći stalni boravak na dan 24. veljače 2022. godine sukladno ukrajinskim propisima i koji se ne mogu vratiti u svoju zemlju ili regiju podrijetla u sigurnim i trajnim uvjetima i raseljeni državljani Ukrajine i članovi njihovih obitelji koji su neposredno prije 24. veljače 2022. godine pobjegli iz Ukrajine zbog sigurnosne situacije te se zbog oružanog sukoba ne mogu vratiti u Ukrajinu.

*Kao član obitelji smatra se bračni ili izvanbračni drug, maloljetno dijete, bez obzira na to je li rođeno u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici ili je posvojeno te ostali bliski rođaci koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu u trenutku kada su nastale okolnosti povezane s raseljavanjem osoba iz Ukrajine, a koji su u to vrijeme bili potpuno ili uglavnom ovisni o tim osobama.

Pravo na privremenu zaštitu imaju životni partner/neformalni životni partner državljanina Ukrajine ili osobe koje su u Ukrajini uživale međunarodnu ili istovjetnu nacionalnu zaštitu. Ovdje možete pročitati koja sve prava imate kao korisnik privremene zaštite (Ukrajinski ovdje)

Kako podnijeti zahtjev za privremenom zaštitom

Zahtjev za privremenom zaštitom podnosi se u najbližoj policijskoj upravi ili postaji nadležnoj prema mjestu smještaja. Zahtjev trebate ispuniti na propisanom obrascu koji se nalazi ovdje: (ENG, UA) ili ga možete podnijeti i online putem aplikacije – Croatia4Ukraine.

Ubrzo nakon odobrenja zahtjeva, na istom će vam mjestu biti izdana Iskaznica stranca pod privremenom zaštitom. Ako ste zahtjev podnijeli online putem, povratno će vas kontaktirati djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova.

VAŽNO! Prijava u evidencije Hrvatskog Crvenog križa NE SMATRA se podnošenjem Zahtjeva za privremenom zaštitom. Privremena zaštita je u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, a reguliraju je službenici za međunarodnu zaštitu!

Ukoliko ste smješteni u objektima Kolektivnog smještaja, ne trebate ići u policijsku postaju ili policijsku upravu već Zahtjev za privremenom zaštitom možete podnijeti u tim objektima kod službenika MUP-a, odnosno službenika policijskih uprava/postaja. U Prihvatnim centrima se ne podnosi zahtjev jer se radi o kraćim boravcima do 48 sati.

Privremena zaštita se odobrava do 4. ožujka 2023. godine. Ako razlozi za odobravanje privremene zaštite potraju, privremena zaštita će se automatski produžiti dva puta za 6 mjeseci, odnosno do 4. ožujka 2024.

Ako razlozi potraju i duže, Komisija može predložiti Vijeću EU da produlji privremenu zaštitu za još jednu godinu (tj. do 4. ožujka 2025.)

Iskaznica stranca pod privremenom zaštitom dvojezičan je dokument (na hrvatskom i engleskom jeziku) te se smatra dozvolom boravka u Republici Hrvatskoj i potvrđuje status stranca pod privremenom zaštitom.

Iskaznicu izdaje policijska uprava, odnosno policijska postaja nadležna prema mjestu boravišta stranca, ili službenici Ministarstva unutarnjih poslova odnosno policijskih uprava ili postaja u objektima Kolektivnog smještaja. Za izradu iskaznice trebate priložiti dvije fotografije u boji, veličine 3 x 3,5 cm.

Uz osobne dokumente koje posjedujete iz Ukrajine (ako ste ih ponijeli sa sobom), ovo je vaš najvažniji dokument u Hrvatskoj. Jako je važno da ovu iskaznicu uvijek imate sa sobom jer na temelju te iskaznice ostvarujete sva svoja prava.

Ako promijenite adresu stanovanja u Hrvatskoj, dužni ste u roku od 2 dana od promjene boravišta prijaviti/odjaviti adresu stanovanja te ishoditi novu Iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom.

Zahtjev za prijavu/odjavu boravišta stranca pod privremenom zaštitom (Obrazac 11) podnosi se policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta.

Ako slučajno izgubite iskaznicu ili vam je ukradu, slučaj trebate odmah prijaviti policijskoj upravi/policijskoj postaji prema mjestu događaja ili mjestu na kojemu ste utvrdili da je iskaznica izgubljena ili ukradena.

Dodatne informacije vezane uz postupak privremene zaštite i izdavanje Iskaznice stranca pod privremenom zaštitom možete dobiti na e-mail: privremena.zastita@mup.hr

S iskaznicom stranca pod privremenom zaštitom, možete se:

• Prijaviti u Hrvatski zavod za zapošljavanje radi zapošljavanja – najbrži način za pronalazak posla je da se javite u područni ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prema mjestu gdje ste smješteni
• Izabrati liječnika - kao osoba pod privremenom zaštitom, imate prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja - odabrati i primiti usluge obiteljskog liječnika, stomatologa, pedijatra i ginekologa.
• Uključiti dijete u obrazovni sustav (predškolski, osnovnoškolski ili srednjoškolski) - za djecu je važno da budu uključena u kolektiv svojih vršnjaka pa iskoristite mogućnost da ih uključite u odgovarajuću predškolsku ustanovu, osnovnu ili srednju školu, ako je to moguće
• Koristiti prava iz sustava socijalne skrbi koja vam pripadaju.

Kao osoba pod privremenom u Hrvatskoj imate određena prava iz sustava socijalne skrbi kao i pravo na socijalne usluge. Ta prava obuhvaćaju pravo na:

• prvu socijalnu uslugu
• savjetovanje
• psihosocijalno savjetovanje
• smještaj (ukoliko ispunjavate uvjete sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi (djeca bez pratnje, djeca s teškoćama, starije osobe, osobe s invaliditetom...)
• jednokratnu naknadu za samca do 2.500,00 kn i za obitelj do 3.500,00 kuna.

Kome se obratiti?

Za sve informacije o vašim pravima i načinu na koji ih možete ostvariti, obratite se predstavnicima centra za socijalnu skrb u Prihvatnom centru ili zajedničkom smještaju, a ako imate organizirani vlastiti smještaj obratite se centru za socijalnu skrb na području gdje ste smješteni.

Zahtjev za jednokratnu naknadu možete podnijeti dežurnom socijalnom radniku u Prihvatnom i Kolektivnom smještaju kojeg obilaze mobilni timovi. Ukoliko se nalazite u privatnom pojedinačnom smještaju, zahtjev možete podnijeti u Centrima za socijalnu skrb i podružnicama u Hrvatskoj.

Ova se pomoć isplaćuje jednokratno u novcu i služi za podmirenje izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti.

Socijalne usluge sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi

Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti namijenjene prepoznavanju, sprječavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihova života u zajednici. Socijalne usluge mogu se pružati tijekom duljeg razdoblja ili privremeno, ovisno o potrebama korisnika.

Kao osoba pod privremenom zaštitom, imate pravo na

• prvu socijalnu uslugu koja obuhvaća informiranje korisnika o socijalnim uslugama i pružateljima usluga
• pomoć korisniku pri utvrđivanju njegovih potreba
• osiguranje smještaja, ako ispunjavate uvjete sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi (djeca bez pratnje, djeca s teškoćama, starije osobe, osobe s invaliditetom)

Dodatne informacije možete dobiti na:

kontakt telefon: 385 99 399 7317
e-pošta: ukrajina@mrosp.hr
https://hrvatskazaukrajinu.gov.hr/
https://czssds.hr/images/images2/letak-ukrajina-14032022.pdf 

Temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti stranaca, ako ste osoba pod privremenom zaštitom ostvarujete pravo na zdravstvenu zaštitu u zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao i njegovi članovi obitelji.

To znači da, kao osoba pod privremenom zaštitom, predočenjem Iskaznice stranca pod privremenom zaštitom imate pravo na osnovnu zdravstvenu skrb koja uključuje:

• primarnu zdravstvenu zaštitu, a u to spada: liječenje akutnih stanja i kroničnih bolesti kod liječnika obiteljske medicine, pedijatrijska skrb, ginekološka skrb i stomatološke usluge
• specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu
• bolničku zdravstvenu zaštitu
• pravo na cijepljenje, testiranje i liječenje protiv bolesti COVID-19 i drugih zarazmnih bolesti
• pravo na cijepljenje protiv drugih zaraznih bolesti
• pravo na lijekove koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
• pravo na dentalna pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom dentalnih pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
• pravo na ortopedska i druga pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom ortopedskih i drugih pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Vaša su djeca u potpunosti izjednačena u pravima s hrvatskom djecom te im je dostupna zdravstvena zaštita i skrb u punom opsegu.

Kod ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu najvažnije je da uvijek uz sebe imate Iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom.

Za slučaj hitnih stanja potrebno je nazvati broj 194 ili 112 ili obratiti se zdravstvenim djelatnicima na hitnom prijemu najbliže bolnice.

Ako se privremeno zaposlite u RH

Ako se kao osoba pod privremenom zaštitom zaposlite u Republici Hrvatskoj kod hrvatskog poslodavca ili u slučaju ulaska u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja po nekoj drugoj osnovi, na vas se primjenjuju odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na isti način i pod istim uvjetima kao i za sve ostale osiguranike.

U tom slučaju, osim prava na zdravstvenu zaštitu, imate pravo i na novčane naknade i mogućnost sklapanja police dopunskog zdravstvenog osiguranja, a ako nemate dopunsko zdravstveno osiguranje, osobno snosite sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite.

U slučaju da vam kao osobi pod privremenom zaštitom prestane radni odnos u Republici Hrvatskoj, ne možete biti zdravstveno osigurani kao nezaposlena osoba, nego ponovno stječete status stranca pod privremenom zaštitom i ostvarujete sva prava na zdravstvenu zaštitu.

Ako ste bolesni i trebate lijekove

Za manje teškoće obratite se najbližem liječniku u domu zdravlja ili odabranom liječniku opće ili obiteljske medicine koji će vas pregledati i dati vam recept za podizanje lijeka kojeg preuzimate u ljekarnama.

Za osobe sa statusom privremene zaštite iz Ukrajine lijek ćete moći podići i na privatni recept za lijekove s osnovne i dopunske liste lijekova.

Iako postoje brojni lijekovi koji se mogu direktno kupiti u ljekarnama, za brojne vrste lijekova, te za sve antibiotike, potreban vam je recept uz koji ćete lijekove moći kupiti u ljekarni. Kao osoba pod privremenom zaštitom, oslobođeni ste plaćanja sudjelovanja (10,00 kn) i u slučaju lijeka s dopunske liste oslobođeni ste plaćanja doplate lijeka.

Osobe pod privremenom zaštitom, imaju pravo na rad bez ishođivanja posebnih dozvola za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Za rad je potrebna isključivo iskaznica stranca pod privremenom zaštitom.

Kako naći posao?

Posao možete potražiti sami preko neke od Facebook grupa koja pruža pomoć i podršku osobama raseljenima iz Ukrajine. U tim grupama možete i ponuditi svoje usluge u poslovima za koje ste kvalificirani i znate ih raditi.

Ako nemate dogovoren posao ili ga ne želite tražiti na opisani način, trebate kontaktirati Hrvatski zavod za zapošljavanje, te dati svoje osnovne osobne podatke (ime i prezime, datum rođenja, iskaznicu stranca pod privremenom zaštitom, OIB, dokaz o završenom obrazovanju, ukoliko ga imate).

Nakon upisa u evidenciju nezaposlenih bit će Vam dodijeljen savjetnik koji će vam pružati podršku kako biste se uključili na hrvatsko tržište rada. Pomoći će vam prilikom izrade životopisa i pripreme za razgovore za posao, a moći ćete sudjelovati u radionicama za pripremu u traženju posla na ukrajinskom ili engleskom jeziku.

Kako Hrvatski zavod za zapošljavanje može pomoći u traženju posla?

Pomoć Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sastoji se od sljedećih koraka:

• prijava u evidenciju nezaposlenih
• definiranje radnog potencijala i plana traženja posla i zajedničkog dogovora oko zanimanja za koja će savjetnik posredovati na tržištu rada
• uključivanje u radionice za aktivno traženje posla
• informiranje o radnim mjestima i mogućnostima rada u zanimanju u kojem osoba može i želi raditi
• financiranje obrazovanja za stjecanje kompetencija potrebnih na tržištu rada
• uključivanje u neku od mjera aktivne politike zapošljavanja.

Prema posljednjim informacijama sa stranice Hrvatska za Ukrajinu, da bi osobama raseljenima iz Ukrajine olakšao dobivanje svih važnih informacija, ali i osigurao dodatnu podršku, Hrvatski zavod za zapošljavanje je oformio timove stručnjaka koji su vam na raspolaganju u mjestima kolektivnog smještaja te im se možete obratiti s punim povjerenjem.

Prema naputku Europske komisije, svoj djeci koja iz Ukrajine dolaze u EU trebalo bi brzo i bez diskriminacije omogućiti da ostvare svoja prava, kao što su nužna psihološka pomoć, zdravstvena skrb i pristup obrazovanju.

Posebna pažnja mora se posvetiti djeci bez pratnje. Važno je da se registriraju odmah nakon dolaska, moraju dobiti potpunu i sigurnu potporu i što prije treba angažirati predstavnika službe za zaštitu djece. Prioritet mora biti traženje članova obitelji.

Sva djeca (tj. osobe mlađe od 18 godina) koja bježe od rata u Ukrajini imaju pravo na zaštitu u EU-u, a njihova prava uključuju:

• Pravo na registraciju pri ulasku u EU, a ako djeca ne putuju u pratnji roditelja ili drugih odraslih osoba odgovornih za njih, službenici graničnog nadzora registrirat će i identitet poznatih odraslih osoba koje ih prate tijekom putovanja ili ih čekaju, kao i odredišnu zemlje EU-a koju prijave
• Pravo na žurni pristup skrbi (uključujući stanovanje), zdravstvenoj skrbi (uključujući psihološku potporu) i obrazovanju
• Pravo izraziti svoje mišljenje i svoja stajališta o svim odlukama koje će se donijeti u vezi s njima (ako to dopuštaju dob i stupanj zrelosti).
• Djeca bez pratnje i djeca odvojena od obitelji imaju pravo i na imenovanje skrbnika što prije, koji će im biti roditeljski autoritet dok ih se ne spoji s njihovim roditeljima ili drugim članovima obitelji. Skrbnik može biti jedna od poznatih odraslih osoba s kojima je dijete putovalo ako nadležna tijela utvrde da je to u skladu s najboljim interesima djeteta. Ponekad skrbnik nije jedna od osoba koje će skrbiti o djeci, npr. u udomiteljskim obiteljima, prihvatnim centrima itd. Djeca imaju pravo zatražiti da ih se ne odvaja od poznatih odraslih osoba koje su sposobne preuzeti odgovornost za njih.
• Pravo na zdravstvenu skrb. Svoj djeci koja imaju status osoba pod privremenom zaštitom zajamčeno je pravo na zdravstvenu skrb u punom opsegu - ona su u svojim pravima izjednačena s djecom iz Hrvatske. O načinu na koji je organizirana zdravstvena skrb za djecu možete čitati u rubrikama Zdravstvena skrb za dojenčad (LINK) i Zdravstvena skrb za djecu (LINK).
• Pravo na obrazovanje. Djeca pod privremenom zaštitom imaju pravo upisati ili nastaviti osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani. O tome kako je odgojno obrazovni sustav organiziran u Hrvatskoj, uključujući i sustav ranog odgoja i obrazovanja (vrtić, predškola) možete pronaći više informacija u rubrici Odgojno obrazovni sustav Hrvatske.

„Stranac pod privremenom zaštitom ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu u zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao i njegovi članovi obitelji.“

U Hrvatskoj za žensko reproduktivno zdravlje skrbe ginekolozi koji spadaju u primarnu zdravstvenu zaštitu. To znači da pregled možete zakazati kod odabranog ginekologa kad god želite, bez uputnice drugog liječnika.

Primarna ginekološka skrb

Primarna ginekološka skrb je osigurana preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i ne plaća se dodatno, ali ako nemate dopunsko zdravstveno osiguranje morat ćete platiti dodatnu nadoplatu, participaciju, u iznosu od oko 2-5 EUR po posjetu.

Za svaku uplatu liječniku trebate dobiti račun kojega je dobro čuvati jer postoji najveći iznos participacije koji vam se smije mjesečno naplatiti, nakon kojeg više ne morate plaćati naknade za participaciju.

Ako imate dopunsko zdravstveno osiguranje koje plaćate mjesečno oko 10 eura i posjedujete narančastu zdravstvenu karticu, niste dužni plaćati participaciju radi posjeta liječniku.

Ako je potrebno, primarni ginekolog vas upućuje specijalistima u bolnicama i može naručiti laboratorijske pretrage. Također odobrava bolovanje i korištenje rodiljnog te roditeljskog dopusta.

Primarni ginekolog također može napisati recepte za lijekove koje možete podići u ljekarni. Trošak lijeka može biti u cijelosti pokriven preko HZZO-a ili je potrebno platiti participaciju.

Privatni ginekolog ne može obavljati ove poslove.

Privatna ginekološka skrb

Obično vas privatni ginekolog može primiti unutar nekoliko dana ako imate problem koji nije hitan i želite doći na pregled (iako to nije pravilo u manjim mjestima ili tijekom ljetnih ili zimskih praznika - raspitajte se), za razliku od ginekologa unutar zdravstvenog sustava kod kojih se ponekad čeka i tjedan-dva do termina pregleda.

Cijena privatnog ginekološkog pregleda uvelike varira, ali očekujte da ćete platiti pregled najmanje 60 EUR bez PAPA testa. Privatni ginekolozi vas ne mogu uputiti specijalistima ili poslati na laboratorijske pretrage koje su u sustavu državnog zdravstvenog osiguranja, niti mogu odobriti bolovanje – sve to morate učiniti kod primarnog ginekologa u sustavu državnog osiguranja. 

Što obuhvaća redoviti ginekološki pregled

Prilikom odlaska ginekologu ponesite medicinsku dokumentaciju od ranije ako je imate. 

Tijekom pregleda, ginekolog će vas ispitati o vašoj ginekološkoj anamnezi, provjeriti imate li problema ili simptoma koji su neuobičajeni, a zatim obaviti pregled grlića maternice. Tijekom pregleda liječnik uzima bris grlića maternice i šalje ga na testiranje.

PAPA test najčešći je razlog zašto žene posjećuju ginekologa radi rutinske skrbi. Preporuča se jednom godišnje napraviti PAPA test, ali po potrebi se može napraviti i češće. Neki liječnici u skladu s novim smjernicama rade PAPA test svake 2-3 godine.

U Hrvatskoj je uobičajeno da se nakon uzimanja brisa napravi i ultrazvuk rodnice. Možete zatražiti od liječnika da vam pošalje nalaze kada budu gotovi, ali općenito će vas nazvati samo ako je potrebno daljnje praćenje.

Ako želite znati rezultate, nazovite ih. Ako imate pristup portalu E-građani, vaši rezultati će biti dostupni tamo.

Kontracepcija

Hormonalnu kontracepciju kao i neke druge vrste kontracepcije (npr. spiralu), propisuje ili ugrađuje ginekolog. Ako koristite ili želite koristiti hormonalnu kontracepciju ili razmišljate o ugradnji spirale, posjetite svog ginekologa radi dogovora i dobivanja recepta.

Ako redovito uzimate kontracepciju, recept možete najčešće zatražiti telefonom ili e-poštom, ne morate zbog toga odlaziti ginekologu. Pitajte unaprijed ili nazovite medicinsku sestru da biste dobili više informacija.

Što napraviti u vanrednim situacijama i hitnim slučajevima pročitajte ovdje.

Nakon što vam je odobrena privremena boravišna dozvola imate pristup zdravstvenom sustavu, a kao zdravstveno osigurana osoba preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) možete slobodno odabrati primarne liječnike: liječnika opće/obiteljske medicine i liječnika dentalne medicine. Žene uz to imaju pravo na izbor ginekologa, a roditelji predškolske djece mlađe od sedam godina biraju i pedijatra. Liječnike birate u svom mjestu stanovanja ili u najbližem mjestu ako ga nema u mjestu stanovanja. 

Postupak izbora ginekologa

Svaka punoljetna ženska osoba u RH treba biti prijavljena kod primarnoga ginekologa. Iznimno i djevojke prije punoljetnosti mogu biti u timu primarnoga ginekologa. U tom slučaju prijavljuju se uz suglasnost i u pratnji roditelja ili staratelja. U dogovoru primarnoga ginekologa i roditelja/staratelja, na preglede maloljetnica smije dolaziti sama.

Ginekologa možete odabrati na temelju dobrih preporuka prijateljice ili obitelji u kojoj ste smješteni. Također, popis ginekologa možete pogledati poveznici. 

Na žalost, velik broj ginekologa ima previše pacijentica pa ćete možda morati kontaktirati više njih dok ne nađete nekoga koji vas može primiti. Ovisno o mjestu u kojem živite, ginekolog može biti dostupan samo nekoliko dana u tjednu. Ako u vašem mjestu nema ginekologa morat ćete putovati u drugi grad ili mjesto radi posjete ginekologu. 

Prijava kod odabranog ginekologa

Kada ste našli ginekologa ili ginekologinju koji vas može upisati kao svoju pacijenticu zatražite medicinsku sestru u ginekološkoj ambulanti da vam da tiskanicu Izjava o izboru/promjeni izabranog doktora kako bi je popunili. Izjavu o izboru ili promjeni izabranog doktora možete preuzeti putem interneta OVDJE.

U tiskanici upisujete jednu od četiri djelatnosti: opća/obiteljska medicina, dentalna zdravstvena zaštita, zdravstvena zaštita žena ili zdravstvena zaštita predškolske djece. Za ginekološku skrb upisujete zdravstvena zaštita žena. Drugi dio tiskanice popunjava vaš ginekolog i ovjerava svojim potpisom te pečatom ordinacije zdravstvene ustanove ili privatne prakse. Potpisanu Izjavu odabrani liječnik dostavlja  HZZO-u radi ovjere i unosa podataka u evidencije HZZO-a, međutim u praksi ima situacija u kojima to obavljaju i same osigurane osobe.

Ovjeru podataka iz izjave provodi HZZO prema sjedištu ordinacije novoizabranog doktora koji je tiskanicu izjave dostavio. Nakon ovjere podataka o izboru liječnika regionalni ured HZZO-a dostavlja jedan primjerak ovjerene izjave izabranom liječniku, a jedan primjerak dotadašnjem izabranom doktoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za izabranog doktora njezinog radnika. 

Rokovi 

Zdravstvenu zaštitu kod izabranog liječnika možete ostvariti najkasnije 10 dana od potpisivanja Izjave. Ako mijenjate liječnika vaš će vam stari liječnik najkasnije u roku od tri dana predati svu vašu zdravstvenu dokumentaciju.

Liječnika birate za razdoblje od najmanje godinu dana i možete ga promijeniti po isteku tog razdoblja. Ako ga ne želite mijenjati ne morate ništa raditi. 

Zakazivanje pregleda kod ginekologa

Primarnim liječnicima možete otići na pregled u radno vrijeme bez uputnice. Prilikom prijave provjerite s ginekologom kako se možete naručiti i uzmite kontakt liječnika. Neki radije komuniciraju s pacijenticama telefonom, drugi e-mailom. Za dogovor jednostavno nazovite ordinaciju tijekom radnog vremena, recite medicinskoj sestri što trebate i ona će vam zakazati termin ako je potrebno. Kod nekih liječnika nije se potrebno naručivati već možete samo doći i čekati svoj red. Ginekolog će vas na pregledu prvo pitati kada ste imali posljednju menstruaciju i/ili kada očekujete sljedeću, pa pripremite tu informaciju. Imajte na umu da neke ginekološke ordinacije određuju termine pregleda samo u određeno vrijeme (npr. prvi ili zadnji tjedan u mjesecu), te da ponekad morate zvati mnogo puta prije nego što se medicinska sestra javi.

Opseg poslova primarnog ginekologa

Kod primarnog ginekologa odlazite na redovite ginekološke preglede, kontrole radi određenih tegoba te radi praćenja trudnoće. On može izdati uputnicu za svaku pretragu koju trebate napraviti ili može izdati recepti za lijek koji vam treba te za kontracepciju. Ako zbog nečega trebate ići u bolnicu, npr. imali ste spontani pobačaj, želite prekinuti trudnoću ili se morate liječiti, primarni ginekolog je taj koji će vam izdavati uputnice i recepte prema uputi specijalista iz bolnice. 

Privatni ginekolozi

Uz primarnog ginekologa možete odabrati i privatnog ginekologa kojeg dodatno plaćate. U tom slučaju samo nazovite ili pošaljite e-mail odabranoj privatnoj ginekološkoj ordinaciji i dogovorite termin. Termin ćete morati platiti sami – raspitajte se o načinu plaćanja (gotovina, kartice ili oboje). Međutim, ako ćete morati ići dalje na neke pretrage koje morate obaviti u bolnici privatni ginekolog vam ne može dati uputnicu niti recept za lijekove. Zato, u svakom slučaju trebate biti prijavljeni i kod primarnog ginekologa.

U određenim zdravstvenim situacijama, trebat ćete hitan ginekološki pregled ili pregled unutar dan-dva od pojave simptoma. Tada je najbolje javiti se svome odabranom ginekologu (unutar njegova radnog vremena) ili u hitnu ambulantu koja se u većim gradovima nalazi u sklopu rodilišta ili je organizirana u sklopu domova zdravlja.

Hitan ginekološki pregled

Ako osjećate nelagodu ili bolove u zdjelici, bilo bi dobro da nazovete svog primarnog ginekologa i provjerite možete li dobiti termin u sljedećih nekoliko dana. Često će vas moći primiti ako im telefonom ili e-poštom objasnite u čemu je problem. Obratite pažnju da zovete u radno vrijeme svog ginekologa i budite uporni, nemojte odustati ako vam se na prvu nitko ne javi.

Ako neočekivano krvarite, obično ćete moći dobiti termin isti dan, a neki ginekolozi za takve slučajeve preporučuju dolazak u ambulantu unutar radnog vremena kad će vas primiti bez prethodne najave.

Kod težih ginekoloških tegoba i krvarenja, osobito ako se pojave van radnog vremena vašeg ginekologa, možete otići u hitnu ambulantu koja se u većim gradovima nalazi u sklopu rodilišta. 

Hitna pomoć kod ginekoloških problema

Ako imate problem koji je hitan i ne možete dobiti termin za pregled kod svog primarnog ginekologa u razumnom roku ili vam je ginekolog nedostupan iz bilo kojeg razloga, javite se u hitnu ambulantu u vašoj lokalnoj bolnici ili nazovite Hitnu pomoć telefonom na broj 194. 

Ako radi hitnog slučaja trebate lijekove, odjel hitne pomoći vam može dati prvu dozu, a u povijesti bolesti će dati uputu vašem primarnom liječniku za izdavanje recepta za lijekove. Nakon što obavite sve u hitnoj ambulanti svakako se javite svom primarnom ginekologu te mu odnesite povijest bolesti iz koje će on vidjeti uputu hitne službe i postupiti u skladu s njom.

Prenatalnu skrb u Hrvatskoj pružaju primarni ginekolozi i ona je u potpunosti pokrivena državnim sustavom zdravstvenog osiguranja. Prvi prenatalni pregled žene obično imaju između 8. i 12. tjedna trudnoće. Oko 12. tjedna trudnoće trudnica će od ginekologa dobiti trudničku knjižicu u kojoj se bilježe svi podaci o trudnoći. Niti jedan pregled kod primarnog ginekologa trudnica ne plaća. One trudnice koje odaberu privatnog ginekologa kod kojega će pratiti trudnoću u cijelosti same snose troškove svih pregleda. Cijene pregleda u trudnoći kod privatnog ginekologa se kreću od oko 80 eura naviše.

Trudnički pregled kod liječnika

Nazovite svog primarnog ginekologa kako biste dogovorili termin i obavezno recite medicinskoj sestri da ste trudni. Kada dođete u dogovoreni termin budite spremni da ćete možda morati dulje čekati na svoj red jer se kod primarnih ginekologa često dugo čeka. Svakako ponesite nešto za čitanje.

Na uobičajenom pregledu medicinska sestra će vas zamoliti da date uzorak urina koji će testirati na prisutnost bjelančevina, izmjerit će i zabilježiti vašu težinu i krvni tlak te će vas pitati za datum vaše posljednje menstruacije. Nakon toga slijedi pregled kod liječnika.

Tipičan posjet liječniku uključuje vaginalni pregled kako bi se provjerio vaš cerviks (ovi pregledi nisu potrebni i neki ih liječnici više ne rade), ultrazvučni pregled  te mjerenje i palpiranje trbuha u drugoj polovici trudnoće. Nakon pregleda slijedi razgovor o pitanjima koja možda imate pa ih pripremite unaprijed.

Standardna skrb za trudnice

Hrvatski perinatalni standardi definiraju broj prenatalnih pregleda, ultrazvuka i drugih pretraga koje tipična zdrava trudnica mora obaviti u trudnoći. Predviđena su dva termina tijekom prvog tromjesečja, tri tijekom drugog tromjesečja i četiri tijekom trećeg tromjesečja. Pregledi se obično rade otprilike svaka četiri tjedna do pred kraj trudnoće kada postaju češći.

Za zdrave trudnice predviđena su tri ultrazvuka; jedan između 10 i 14 tjedana trudnoće, drugi između 18 i 22. tjedna, a treći između 32 i 36 tjedana. Neki od ovih ultrazvuka bit će obavljeni u ordinaciji vašeg liječnika, a za neke vas liječnik može uputiti u lokalnu bolnicu (često zato što bolnica ima bolji ultrazvučni aparat).

Ako se vaša trudnoća iz bilo kojeg razloga smatra visokorizičnom, dinamika pregleda bit će izmijenjena u skladu s vašim individualnim potrebama. Ako vam je potrebna uputnica za specijalistički pregled u bolnici u drugom gradu (npr. pregled kod specijalista za visokorizične trudnoće u državnoj bolnici), možete dobiti povrat putnih troškova ako putujete više od 50 km u oba smjera. Raspitajte se kod svog primarnog ginekologa za detalje i pobrinite se da vam dokumentacija bude ovjerena u bolnici.

Iako je skrb u trudnoći kod primarnog ginekologa besplatna za sve trudnice koje su osigurane jer je pokrivena iz državnog sustava zdravstvenog osiguranja, neki liječnici će pokušati naplatiti te preglede i to najčešće u gotovini. Naglasite im da imate zdravstveno osiguranje koje pokriva svu prenatalnu skrb. Ako nemate osiguranje preko HZZO-a, za sve uplate svakako uzmite račun s vašim imenom.

Neki liječnici općenito su manje skloni partnerski pristupati pacijenticama i govoriti im što da rade te od njih očekuju da ništa ne pitaju i da postupaju prema uputama. Međutim, ima mnogo brižnih liječnika koji su vrlo otvoreni za komunikaciju i koji pozivaju žene da aktivno sudjeluju u donošenju odluka o zdravstvenoj skrbi. U svakom slučaju inzistirajte tijekom svakog pregleda na tome da dobijete odgovore na sva vaša pitanja i da su sve vaše nedoumice otklonjene.

Dodatna podrška u trudnoći

Pred kraj trudnoće imate pravo na posjete patronažne sestre. Ako želite da vas patronažna sestra posjeti, zamolite svog primarnog ginekologa ili medicinsku sestru da vam da upute kako dogovoriti posjet. Patronažna sestra vam može pomoći s informacijama i pripremom za porod.

Oko termina poroda

Kada ste otprilike u 36. tjednu trudnoće, vaš odabrani ginekolog uputit će vas zbog daljnje skrbi u bolnicu u kojoj ste odlučili roditi. Prvi pregled u bolnici biti će u 37. tjednu trudnoće, a zatim će pregledi biti svakih tjedan dana do 40. tjedna trudnoće kada će vas liječnik naručivati češće, otprilike svaka dva dana. Neki liječnici će predložiti češće preglede i prije 40. tjedna. Tipičan pregled u bolnici uključuje vaginalni pregled za provjeru ušća maternice, amnioskopiju, tj. provjeru amnionske tekućine (za višerotke), CTG (bilježenje otkucaja djetetovog srca tijekom 20-30 minuta), ultrazvuk i / ili dodatna testiranja.

Neki od testova koji se nude u Hrvatskoj mogu se razlikovati od onih u vašoj matičnoj zemlji. Dobro se informirajte o prednosti i nedostacima svih pregleda i testova jer je važno da možete donijeti informiranu odluku.

Krvne pretrage

Na vašem prvom pregledu dobit ćete uputu za prvu krvnu pretragu. To uključuje standardni krvni test, određivanje krvne grupe kao i testove na neke spolno prenosive infekcije.

Probir za gestacijski dijabetes radi se između 20. i 28. tjedna trudnoće, kao ponovne krvne pretrage. Konačni test radi se nakon 30. tjedna trudnoće, te još jednom za žene koje imaju negativnu krvnu grupu.

Ako planirate roditi u bazenu za rađanje, svakako se raspitajte o eventualnim dodatnim pretragama urina i krvi koje biste mogli trebati pred kraj trudnoće.

Prenatalni tečajevi

Prenatalni tečajevi obično se održavaju u lokalnom Domu zdravlja, ali postoje i online tečajevi koje možete pohađati na hrvatskom jeziku poput tečajeva za roditelje udruge Roda. Ovi tečajevi su besplatni. Postoje i privatni tečajevi koje možete naći na internetu ili se održavaju u vašem gradu pa pogledajte što je dostupno u vašoj zajednici. Najbolje je početi tražiti tečaj pripreme za porod i dojenje oko 20. tjedna trudnoće kako biste bili sigurni da ćete pronaći tečaj koji se održava prije vašeg predviđenog termina porođaja.

Većina žena u Hrvatskoj rađa u državnim bolnicama koje se nalaze u svim većim i nekim manjim gradovima. Zagreb ima četiri javne bolnice i jedno privatno rodilište koje je ujedno i jedino privatno rodilište u Hrvatskoj. Ostali gradovi i mjesta imaju po jednu bolnicu, a popis svih rodilišta u Hrvatskoj možete pogledati OVDJE. U državnim bolnicama porođaj se ne plaća ako rodilja ima zdravstveno osiguranje. 
Osnovna cijena vaginalnog porođaja u privatnoj bolnici je 3.570 eura, a osnovna cijena carskog reza je 5.300 eura.  

Tko je sa mnom tijekom porođaja?

U Hrvatskoj ne postoji kontinuitet skrbi tijekom prenatalnog, porođajnog i postnatalnog razdoblja što znači da primalja ili liječnik kod kojeg idete na kontrole u trudnoći gotovo sigurno neće biti na vašem porođaju. Pri dolasku u rodilište odlazite u ambulantu na pregled gdje će vam dežurni liječnik ili liječnica napraviti vaginalni pregled, UZV i CTG. Nakon toga odlazite u predrađaonu gdje ćete biti s ostalim rodiljama sve dok se ne otvorite do kraja kada odlazite u rađaonsku sobu ili boks. Tamo će vas povremeno obići primalja i liječnik ili liječnica. Oni će se mijenjati ako porođaj dulje traje jer osoblje u bolnicama radi u smjenama.

Bolnice imaju različita pravila što se tiče pratnje na porođaju po vašem izboru koja može doći s vama i biti u rađaoni. U predrađaoni pratnja ne može biti s vama. U pravilu bolnice dopuštaju samo jednu osobu u pratnji, a mnoge bolnice traže da vaša pratnja ispunjava određene uvjete. Raspitajte se o detaljima u bolnici u kojoj planirate roditi. Ako trebate ili imate prevoditelja, svakako to naglasite kada dođete u bolnicu.

Osim vašeg partnera ili prijateljice, uz vas tijekom porođaja može biti doula, žena koja je podrška rodilji tijekom porođaja. Pratnja doula sve je češća u hrvatskim rodilištima. Više informacija i uslugama koje pružaju doule možete pronaći na internetu. Doule uglavnom naplaćuju svoje usluge, a cijena se razlikuje ovisno o paketu usluga koji odaberete. Cijene se kreću od oko 500 eura naviše.   

Kako odabrati bolnicu?

Glavni kriterij za odabir bolnice je vaš zemljopisni položaj. Međutim, neke žene biraju za porođaj  bolnicu koja je izvan njihovog prebivališta jer neka druga bolnica bolje odgovara njihovim potrebama. Ako imate zdravstveno osiguranje, možete roditi u bilo kojoj državnoj bolnici koju odaberete, no pravo na putne troškove imate samo ako imate medicinsku indikaciju za porođaj u određenoj bolnici (npr. planirate porod u većoj kliničkoj bolnici udaljenoj više od 50 km od mjesta vašeg stanovanja jer se iz nekog razloga očekuje prijevremeni porod).

Sva rodilišta u Hrvatskoj imaju titulu Rodilište – prijatelj djeteta što znači da bi dijete trebalo biti s vama od rođenja bez odvajanja 24 sata za vrijeme cijelog boravka u rodilištu. Ovo je važno radi uspostave dojenja. Rodilje obično ostaju tri dana u rodilištu ako ne dođe do nekih komplikacija s majkom i / ili djetetom. Rodilje su smještene u sobama u kojima je najčešće više rodilja. U nekim rodilištima postoje apartmani koje možete dodatno platiti ako želite biti sami u sobi. O cijeni i raspoloživosti apartmana raspitajte se u rodilištu u koje planirate ići.

Pitanja koja trebate pitati u rodilištu

Ovo su neka od važnih pitanja koja trebate postaviti prilikom prikupljanja informacija o rodilištu i odabiru rodilišta u kojemu ćete roditi:

• Koje uvjete mora zadovoljiti moja pratnja kako bi prisustvovala porođaju
• Tko može biti u rađaoni / boksu sa mnom za vrijeme porođaja (vaginalni i carski rez)
• Koliko dugo pratnja može ostati uz mene?
• Može li dijete cijelo vrijeme biti uz mene?

Porođaj kod kuće

Vrlo mali broj žena rađa kod kuće, no hrvatski zdravstveni radnici i radnice ne dolaze na porođaj kod kuće. Također, zdravstveno osiguranje ne pokriva ovaj trošak tako da rodilje koje se odluče za porođaj kod kuće moraju sve same organizirati i pokriti trošak.  

Nakon što se vaše dijete rodi, trebate i imate pravo na dodatnu skrb i podršku prvih šest tjedana od poroda (i nakon toga, ako vam je potrebna).

Boravak u bolnici

Tipičan boravak u bolnici nakon porođaja u Hrvatskoj traje 2-3 dana u slučaju vaginalnog poroda, odnosno 5-7 dana nakon poroda carskim rezom. Duljina boravka ovisi o bolnici. Ako vam je potrebna dodatna zdrvstvena skrb, postoji mogućnost duljeg boravka u bolnici ili mogućnost ambulantnog liječenja. Odaberite ono što je najbolje za vas.

Posjeti patronažne sestre

Patronažne sestre posjećuju žene nakon poroda u Hrvatskoj obično unutar 24 - 48 sati od otpusta iz bolnice nakon porođaja. Mogućnost posjete patronažne sestre ovisi i o tome gdje živite i jeste li otpušteni iz bolnice tijekom vikenda. Općenito, patronažne sestre rade u domovima zdravlja, ali surađuju s bolnicama i javljaju se obitelji zbog dogovora oko posjete. Ako rađate u bolnici izvan mjesta prebivališta, možda ćete ih morati sami nazvati. Obratite se za pomoć ordinaciji primarnog ginekologa ili liječniku primarne obiteljske medicine ako trebate sami zakazati termin.

Patronažne sestre pomažu u dojenju, njezi i higijeni vašeg novorođenčeta, odgovaraju na sva pitanja koja imate o njezi novorođenčeta te pomažu majci savjetima u poslijeporođajnoj njezi. Obično dolaze svaka 2-3 dana tijekom prvog tjedna, a zatim rjeđe kako vaše dijete raste. Ako trebate njihovu podršku, možete ih zamoliti da dolaze češće jednako kao što ih možete zamoliti da ne dolaze ako ste već iskusni i nije vam potrebna njihova podrška. Posjete patronažne sestre u cijelosti su pokrivene iz zdravstvenog osiguranja ako ga imate.

Patronažna sestra može pomoći u većini pitanja, ali za određena pitanja možete se obratiti i svom primarnom ginekologu. U slučaju da ste zbog nečega jako zabrinuti ili vam je potrebna hitna pomoć, potražite hitnu ginekološku pomoć posjetom hitnoj pomoći.

Prvi pregled nakon porođaja

U Hrvatskoj se preporuča majkama obaviti prvi ginekološki pregled šest tjedana nakon porođaja kod svog primarnog ginekologa. Zakažite termin najmanje tri tjedna unaprijed. Na prvom pregledu obično se radi ultrazvuk, opći pregled, a to je i prilika da pitate sve u vezi vašeg poslijeporođajnog zdravlja i kontracepcije.

Podrška mentalnom zdravlju

Potreba za podrškom mentalnom zdravlju u trudnoći i u razdoblju poslije porođaja je normalna. Međutim, dobru podršku mentalnom zdravlju nije lako dobiti u Hrvatskoj, osobito putem državnog sustava zdravstvenog osiguranja. Pitajte svoju patronažnu sestru ili primarnog ginekologa o mogućnostima u vašoj zajednici, ali znajte da će se mnoge od ovih usluga nuditi samo privatno ili će ih u okviru nekog programa nuditi nevladine organizacije.

Djeca koja imaju status osobe pod privremenom zaštitom, imaju pravo na punu zdravstvenu skrb u Hrvatskoj, u jednakom opsegu kao i djeca iz Hrvatske. Zdravstvena skrb za dojenčad obuhvaća sljedeće zdravstvene usluge:

• porod u rodilištu
• skrb patronažne sestre nakon dolaska iz rodilišta
• skrb primarnog pedijatra (obično u Domu zdravlja) - do polaska u školu redoviti preventivni pregledi i cijepljenje liječenje u slučaju bolesti

Skrb u rodilištu

U Hrvatskoj se većina djece rađa u nekom od rodilišta. Osim u Gradu Zagrebu gdje ih ima četiri (i jedno privatno), u ostalim, većim gradovima Hrvatske postoji po jedno rodilište.

U Hrvatskoj možete izabrati rodilište u kojem želite roditi, ali se žene najčešće odlučuju za ono najbliže mjestu na kojem žive.

Sva rodilišta u Hrvatskoj su Rodilišta - prijatelji djece što znači da vam je nakon poroda, ako je sve u redu s djetetom i s vama, osiguran kontakt koža-na-kožu s djetetom unutar prvih sat vremena od poroda (zlatni sat), dijete se ne odvaja od vas tijekom boravka u rodilištu, a osoblje bolnice pomoći će vam uspostaviti dojenje.

Za vrijeme boravka u rodilištu (obično 2-3 dana za vaginalni porod ili više, ako je porod dovršen carskim rezom), dijete će pregledati pedijatar, a dijete će nakon “zlatnog sata” primiti injekciju vitamina K, te prije izlaska iz bolnice, prva cjepiva koja su propisana Kalendarom cijepljenja.

Ako dijete ima ikakvih zdravstvenih poteškoća ili stanja koja iziskuju neonatološku skrb, ono će biti smješteno na odjel neonatologije na kojemu će mu biti pružena sva zdravstvena skrb koju treba. U ovisnosti o rodilištu/bolnici u kojoj se nalazite i kapacitetima ustanove, te očekivanom trajanju liječenja, moguće je da ćete moći ostati uz dijete za vrijeme trajanja liječenja.

Patronažna skrb

Patronažna sestrinska skrb je preventivna, zdravstveno – socijalna i edukativna djelatnost koja se odvija u obitelji i zajednici uz sudjelovanje i suradnju korisnika. Provodi se u svrhu promicanja i očuvanja zdravlja pojedinca, obitelji i zajednice.

Ova je vrsta skrbi specifična jer patronažne sestre svoj posao obavljaju u domu korisnika te skrbe o svima na terenu koji imaju potrebu. Patronažne sestre velik dio radnog vremena posjećuju posjetama novorođenčadi i njihovim majkama:

• prate oporavak majki i napredak djece
• pomažu pri uspostavi dojenja
• educiraju majke koje ne doje o pravilnom hranjenju adaptiranim mlijekom
• educiraju o održavanju higijene, njezi pupka, sigurnosti, nošenju sa svakodnevnim izazovima s djecom

Patronažne posjete korisnicima organiziraju se prijavom bilo kojeg stručnog suradnika, poziva obitelji, susjeda, prijatelja ili samog korisnika. Ako trebate skrb patronažne sestre, javite se u dom zdravlja koji vam je po mjestu stanovanja najbliži.

Primarni pedijatar

Primarni pedijatar je liječnik koji brine o djeci od rođenja do minimalno školske dobi. U hrvatskom zdravstvenom sustavu imate pravo odabrati liječnika pedijatra i to već tijekom trudnoće ili odmah nakon rođenja djeteta.

Dijete pedijatru prijavljujete odmah nakon što ste dijete prijavili u Maticu rođenih i tada dogovarate prvi pregled zdravog djeteta koji se obavlja kad dijete ima mjesec dana. Na prvom pregledu, ako je sve u redu, pedijatar će cijepiti dijete i dogovoriti daljnje termine posjeta te procjepljivanje prema Kalendaru cjepiva koji je važeći u Hrvatskoj.

Primarni pedijatar je liječnik koji brine o djeci od rođenja do minimalno školske dobi, jednako za zdravu (preventivni pregledi i cijepljenja) i bolesnu djecu (liječenje po potrebi).

Svaki pedijatar ima dio radnog vremena rezerviran za preglede zdrave djece i vrijeme za preglede i liječenje bolesne djece. Zato je važno da imate dogovoren termin i da dođete na vrijeme.

Prvi pedijatrijski pregled događa se obično mjesec dana nakon rođenja djeteta, kod pedijatra kojeg ste odabrali nakon rođenja djeteta. Tijekom prvog posjeta pedijatru, ali i većinu sljedećih pregleda zdravog djeteta, provode se sljedeće procedure:

• mjerenje mase, dužine, opsega glavice
• pregled napretka djeteta
• prikupljanje informacija o tome kako se dijete hrani, ima li problema
• odgovaranje na vaša pitanja o razvoju djeteta i problemima ako ih ima
• propisivanje vitamina koje ćete preuzeti u ljekarni
• cijepljenje ako je vrijeme za novu dozu

Kad se pripremate u prvi posjet pedijatru, dobro bi bilo:

• zapisati ranije što želite pitati pedijatra
• ponijeti sa sobom otpusno pismo iz rodilišta i knjižicu cijepljenja
• ponijeti sa sobom dvije tetra (platnene) pelene jer se dijete na njima presvlači i stavlja na vagu
• ako je moguće, doći u pratnji osobe koja govori hrvatski ili engleski jezik (najaviti koji jezik pričate vi ili osoba u pratnji)
• ako dijete bude gladno tijekom čekanja, slobodno podojiti dijete u čekaonici
• ako dijete nije dojeno, ponijeti pripremljen obrok mliječne formule

Na pregledu ćete odmah dobiti termin za sljedeći pregled zdravog djeteta, a pregledi su najčešće povezani s ritmom docjepljivanja djeteta. Ako postoji potreba za pregledom djeteta ranije od prvog pregleda ili između dva dogovorena termina, može se otići i tada, uz prethodnu telefonsku najavu.

Prilikom upoznavanja s pedijatrom, ne propustite saznati:

• tko mu je zamjena kada je na godišnjem odmoru ili odsutan
• u kojem dijelu radnog vremena doći sa bolesnim djetetom
• postoji li i gdje je dežurna pedijatrijska ambulanta u domu zdravlja u subotu i nedjelju ili, gdje se javiti za pomoć van radnog vremena
• kojoj bolnici dijete pripada u slučaju da je ozbiljno bolesno i da pedijatar ne radi
• na koji način možete kontaktirati pedijatrijsku ambulantu za hitna, ali sva ostala pitanja i dogovore (telefon/ mail)

Odabir pedijatra

Iako imate pravo odabrati pedijatra kojeg želite za svoje dijete, situacija u Hrvatskoj je takva da u mnogim gradovima postoji manjak pedijatara u odnosu na broj djece. Zbog toga neki pedijatri imaju velik broj djece na svojoj skrbi i ne primaju nove pacijente i nekad nećete uspjeti upisati dijete kod željenog pedijatra. Raspitajte se u lokalnom domu zdravlja o pedijatrima koji primaju nove pacijente.

Kada je dijete bolesno, važno je znati kome se obratiti za pomoć, pregled i liječenje, ali i procijeniti hitnost stanja.

U slučaju kada se radi o životno ugrožavajućem stanju dojenčeta potrebno je zvati HITNU POMOĆ na telefon 112 ili 194. Brzom će sporazumijevanju pomoći ako znate engleski ili neki drugi svjetski jezik ili ako osoba koja zna hrvatski ili engleski, nazove umjesto vas.

Kada je dojenče bolesno i treba pregled pedijatra, nije potrebno prethodno se najavljivati na pregled, ali ćete telefonskim pozivom i dogovaranjem termina (za isti dan) izbjeći dugotrajno čekanje i gužvu. U procjeni hitnoće pomoći će da imate spremne informacije o:

• općem stanju djeteta
• simptomima bolesti
• trajanju simptoma

Na temelju ovih informacija, stručna osoba će moći procijeniti koliko je hitan termin pregleda i uputiti vas kako da skrbite o djetetu do pregleda. Pedijatar će vas nakon pregleda uputiti kako da skrbite o djetetu, propisati lijekove i druge terapije ako je potrebno i dogovoriti termin kontrolnog pregleda.

Kada je potrebno, uputit će vas dalje na pregled kod nekog drugog specijaliste (alergologa, gastroenterologa, kirurga), za što će izdati uputnicu. Kad imate uputnicu za specijalistički pregled, možete zamoliti pedijatra da vas on naruči na pregled putem informatičkog sustava ili to možete učiniti sami e-mailom ili telefonski.

Djeca nešto kraće čekaju na termine specijalističkih pregleda, ali je uobičajeno, ako se ne radi o hitnim stanjima, čekanje od nekoliko mjeseci. Specijalistički se pregledi mogu obaviti i u privatnoj praksi, ali tada se plaćaju.

Kad je potrebno, pedijatar može vaše dijete uputiti i na bolničko liječenje. Kod hitnih stanja ili kad vaš pedijatar nije dostupan, možete se s djetetom uputiti direktno na hitni prijem nadležne bolnice gdje će dijete dobiti svu potrebnu zdravstvenu skrb.

Budući da pedijatri brinu i o zdravoj djeci, jako je važno da poštujete dogovoreni termin pregleda i ne dolazite u vrijeme kad pedijatar prima zdravu djecu.

Ako vaše dijete uz druge simptome razvije i bilo kakvu vrstu osipa, nemojte ga uvoditi u prostor u kojem se nalaze i druga bolesna djeca, već o osipu obavijestite medicinsku sestru koja će vas smjestiti u sobu za izolaciju (osipi su često simptom zaraznih dječjih bolesti pa da se spriječi širenje među ostalim pacijentima).

U Hrvatskoj se djeca cijepe prema kalendaru cijepljenja koji je definiran kroz program obveznog cijepljenja u Hrvatskoj. Program obveznog cijepljenja za pojeinu godinu ili period donosi ministar zdravstva na prijedlog Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Program se donosi za razdoblje od tri godine, a po potrebi može se izmijeniti ili dopuniti prije isteka tri godine.

Trenutno važeći kalendar cijepljenja djece u Hrvatskoj

Cijepljenje je dostupno i besplatno svima. Djeca prvo cjepivo dobivaju u rodilištu ili, ako je iz nekog razloga odgođeno, prilikom prvog posjeta pedijatru. Sva daljnja cijepljenja u dojenačkoj dobi odvijaju se u pedijatrijskoj ambulanti.

Ako ste prekinuli cijepiti dijete zbog odlaska iz Ukrajine, a želite nastaviti s cijepljenjem, dogovorite se s pedijatrom oko plana nastavka cijepljenja. Pomoći će ako imate sa sobom evidenciju cjepiva koje je dijete do sad primilo.

Od trenutka rođenja, dojenče se pregledava i tijekom boravka u rodilištu , ali i u prvim mjesecima života na sistematskim pregledima, kako bi se utvrdilo koliko dobro se prilagođava na život izvan maternice, uočile porođajne traume i prirođene greške u razvoju te pratio rast i razvoj dojenčeta i primjenjivale različite mjere prevencije bolesti. 

Dob u kojem treba dojenče pregledati određeno je Planom i programom mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstveno osiguranja 2020. – 2022. a prema tome planu i programu mjera dijete se pregledava u dobi od jednog, dva, četiri, šest, devet i 12 mjeseci (te potom s 18 mjeseci, tri godine i pet godina). 

Pregledi novorođenčeta u rodilištu

Prvi pregled novorođenčeta se obavlja neposredno nakon rođenja. Tada se djetetovo stanje ocjenjuje ocjenom Apgar - ocjenjuje se boja kože, učestalost disanja i otkucaja srca, napetost mišića i reakcija na podražaj. Apgar se ocjenjuje i u 5. minuti, a po potrebi i svakih sljedećih 5 minuta. Ova ocjena govori samo o prilagodbi djeteta na izvanmaternične uvjete života, a ne govori o kasnijem psihomotoričkom razvoju.

Nakon ocjene po Apgarovoj skali, dijete se stavlja u kontakt kožom na kožu, a kasnije se važe, te se mjeri njegova dužina i opseg glave. Novorođenče prima vitamin K i kapi za oči za prevenciju novorođenačkog konjunktivitisa.

U većini rodilišta, do izlaska iz rodilišta obavlja se pedijatrijski pregled u prisutnosti majke. Tako majka ima priliku uvjeriti se u zdravstveno stanje djeteta i pitati pedijatra sve što je zanima.

U prvim danima po porodu radi se i testiranje na fenilketonuriju, hipotireozu i oštećenje sluha, te na razvojnu displaziju kuka. Provjerava se razvoj i funkcioniranje očiju, srca i pluća, kralježnica i stopala.

Ako još u rodilištu nisu utvrđena nikakva odstupanja od očekivanog razvoja niti ikakvi rizični čimbenici, pregledi zdravog djeteta nastavljaju se kod odabranog pedijatra na sistematskim pregledima.

Dojenčad koja ima odstupanja u zdravlju i očekivanom rastu i razvoju, upućuje se dalje na specijalističke pretrage i intervencije.

Sistematski pregledi u dojenačkoj dobi

Sistematski pregledi u dojenačkoj dobi odvijaju se u drugom, četvrtom, šestom, devetom i dvanaestom mjescu života. Tijekom prve godine života rast i razvoj djeteta su najintenzivniji te se u tom razdoblju pažljivo prati rast i razvoj djeteta, kako bi se bilo kakva odstupanja uočila na vrijeme.

Tijekom sistematskog pregleda dojenčeta i male djece bilježe se brojni podaci, u ovisnosti o dobi djeteta kad se pregled provodi:

• tjelesni rast
• uhranjenost
• način prehrane: dojenje ili nadomjesci za majčino mlijeko
• psihomotorni razvoj
• vid
• sluh
• govor
• oralno zdravlje
• procijepljenost
• provedba profilakse rahitisa (vitamin D) i anemije (željezo).

Svi se podaci bilježe u e-karton djeteta, a rast se bilježi i u tablicama rasta prema kojima se prate odstupanja djeteta od očekivanog rasta i prati li dijete svoj vlastiti ritam rasta (svoju krivulju).

Nakon prve godine, slijede dva sistematska pregleda do liječničkog pregleda pri upisu u osnovnu školu, a zatim se praćenje rasta i razvoja djeteta prati u ambulanti školske medicine.

Razbolijevanje je neizbježni dio života i vjerojatno je da će vaše dojenče prije ili kasnije “pokupiti” neku od bolesti koje uobičajeno kolaju među ukućanima i u vašem okruženju.

Ako ste novi roditelj možda ćete biti više zabrinuti stanjem svoga djeteta i željeti češće provjeriti stanje djeteta s pedijatrom. S druge strane, u obiteljima koje imaju i stariju djecu koja su dio kolektiva (vrtića ili škole), gotovo je nemoguće izbjeći da se dojenče ne zarazi od starije djece. 

U oba slučaja, otežavajuća je okolnost što vam dijete ne može reći kako se osjeća ili što ga boli i možete se osloniti samo na vlastiti osjećaj i simptome koje vidite i čujete. U odlučivanju o načinu skrbi za dijete i za vaš unutarnji mir, pomoći će vam poznavanje najčešćih simptoma koji pokazuju da je vrijeme za odlazak pedijatru. Također, kad ste zabrinuti, nemojte se ustručavati nazvati pedijatra i posavjetovati se s njime.

Najčešći simptom koji ukazuje na bolest djeteta je povišena tjelesna temperatura ili vrućica.

Povišena temperatura ili vrućica kod dojenčeta

Vrućica je povišenje tjelesne temperature iznad 38,0 °C (mjereno pod pazuhom). Povišena temperatura je korisna jer pomaže imunološkom sustavu u borbi protiv infekcije. Iako je vrućica najčešći razlog dolaska djeteta liječniku i vrlo čest razlog zabrinutosti roditelja jer djeca češće od odraslih imaju vrućicu i ona je češće viših vrijednosti, kod njene pojave ne treba odmah žuriti pedijatru, osim kada se radi o dojenčetu mlađem od 3 mjeseca. 

Dojenče mlađe od 3 mjeseca i vrućica

Ako je vaše dojenče mlađe od 3 mjeseca i ima vrućicu, radi se o situaciji koja zahtijeva savjet pedijatra i bez odgode ga nazovite i dogovorite pregled. Ako vaš pedijatar ne radi, nazovite dežurnog pedijatra ili se za pomoć obratite odjelu pedijatrije najbliže bolnice.*
Pomoć pedijatra odmah potražite i ako je, uz vrućicu, dojenče letargično i ne odgovara na podražaje, ima osip, pokazuje znakove dehidracije (suha sluznica, plač bez suza, velika uspavanost, koža se prilikom blagog štipanja ne vraća u prvobitni položaj), ili ima febrilne konvulzije (epizode u kojim se trese i izgleda nesvjesno).

Dojenče starije od 3 mjeseca i vrućica

Za nešto starije dojenče koje nema drugih simptoma, vrućicu možete skidati nekom od uobičajenih fizikalnih metoda (pogodne su i za novorođenče, ali nikako kao zamjena za pedijatrijski pregled):

• vlaženje djeteta mokrom krpom ili spužvom
• kupanje u mlakoj vodi
• boravak u zagrijanoj i prozračenoj prostoriji
• odijevanje djeteta u prozračnu i laganu odjeću
• djelomično razodijevanje djeteta i pokrivanje laganim prekrivačem
   

Vrućica se snižava i lijekovima za skidanje temperature, antipireticima. Djetetu prvi put dajte lijek za skidanje temperature u dogovoru s pedijatrom i prateći njegove upute o doziranju. Važno je djetetu dati točno određenu dozu lijeka jer manja doza od one propisane nema smisla i neće imati očekivani učinak.

Ako se vrućica viša od 38 stupnjeva zadržava dulje od 3 dana, ili ona prelazi 40 °C, a dijete se ponaša neuobičajeno, teško se budi, nemirno je ili djeluje zbunjeno - odmah se javite pedijatru, bez obzira na dob djeteta.

Ostali zabrinjavajući simptomi kod dojenčadi

Neki od simptoma kod kojih treba odmah zatražiti pomoć pedijatra bez obzira na dob djeteta su sljedeći:

• dijete ubrzano i/ili otežano diše nakon snižavanja temperature
• obilno krvarenje, krvarenje koje nije moguće zaustaviti ili sitno-točkasta krvarenja na koži i sluznicama koja ne blijede na pritisak
• angioedem – oteklina usnica i/ili uški i/ili očnih kapaka, otežano gutanje
• gubitak svijesti ili treskavica uz dojam da dijete nije pri sebi (svjesno)
• dugotrajan neutješan plač, drugačiji od plača djeteta inače, uznemirujuć
• vrućica u djeteta koje ima kroničnu bolest (npr. srčanu grešku, plućnu bolest, malignu bolest)

Svaka situacija s djetetom, koja možda nije nabrojana ovdje, ali u vama izaziva izrazitu nelagodu, nemir i osjećaj da nešto nije u redu, razlog je da se s pedijatrom konzultirate barem telefonom. Vjerujte svojem roditeljskom osjećaju!

* U Zagrebu postoji više bolnica kojima se možete javiti za pomoć i s obzirom na ostale simptome, možete se javiti liječniku na više različitih mjesta. U drugim gradovima u kojima postoji jedna bolnica, javite se na objedinjeni hitni prijem bolnice (koji ima dežurnog pedijatra) ili na odjel pedijatrije. U mjestima koja nemaju bolnicu, za savjet se javite telefonski najbližoj bolnici ili dežurnoj službi doma zdravlja.

Odlazak u bolnicu (hospitalizacija) stresan je događaj i za dijete i za roditelje. On predstavlja promjenu svakodnevnog načina života, praćen je neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od poznate sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja, zbog brojnih ograničenja, promjena navika te nepoznate okoline i događaja.

Ako se u sve ove nepoznanice uključi i činjenica da se nalazite u stranoj zemlji, koja vam nije u potpunosti poznata, stres je još veći i razumljivo je da ćete htjeti iskoristiti mogućnost boravka uz dijete tijekom bolničkog liječenja. Međutim, opcija ostanka uz dijete nije uvijek moguća u hrvatskim bolnicama, a pravo djeteta da bude hospitalizirano u pratnji odrasle osobe od povjerenja, nije garantirano zakonom nego Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i (često) ovisi o smještajnim kapacitetima bolnice i odlučnosti roditelja da se izbore za djetetovo pravo na neodvajanje.
U svakom slučaju, korisno je znati koja su vaša prava predviđena Pravilnikom.

 
Cjelodnevni smještaj uz hospitalizirano dijete

Prema pravilniku koji uređuje prava djeteta na bolničkom liječenju, pravo na 24-satni smještaj uz dijete koje se nalazi na bolničkom liječenju, ovisno o odgovarajućim smještajnim kapacitetima ugovorne bolničke ustanove u kojoj se dijete liječi, na prijedlog izabranog doktora djeteta odnosno odjelnog doktora ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi, može koristiti osigurana osoba:

1. Jedan od roditelja ili skrbnik djeteta mlađeg od tri godine.
2. Jedan od roditelja ili skrbnik djeteta s težim smetnjama u razvoju, bez obzira na dob djeteta, ali pod uvjetom da roditelj ili skrbnik djeteta odnosno dijete o utvrđenim težim smetnjama u razvoju posjeduje odgovarajuće rješenje nadležnog tijela odnosno nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja u skladu sa posebnim propisima.
3. Jedan od roditelja ili skrbnik djeteta mlađeg od 18 godina, oboljelog od maligne ili druge bolesti koja neposredno ugrožava život, koje se nalazi na bolničkom liječenju u ugovornoj bolničkoj zdravstvenoj ustanovi za liječenje djece oboljele od malignih ili drugih bolesti koje neposredno ugrožavaju život (klinički bolnički centar, klinička bolnica, klinika).
4. Jedan od roditelja ili skrbnik djeteta za vrijeme bolničke medicinske rehabilitacije djeteta u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju.
    

Kako se ostvaruje pravo na cjelodnevni smještaj iz točaka 1. do 3.?

Pravo se ostvaruje na osnovi uputnice za bolničko liječenje na kojoj izabrani doktor djeteta, odnosno doktor ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi, obvezno pod rubrikom „Molim, traži se ___“ upisuje tekst: „cjelodnevni smještaj roditelja/skrbnika“.

Je li cjelodnevni smještaj roditelja/skrbnika besplatan?

Osigurana osoba koja ostvaruje pravo na smještaj nije obvezna sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite, a osiguranik koji u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju može ostvariti pravo na naknadu plaće, za vrijeme tog smještaja ima pravo na naknadu plaće na ime privremene spriječenosti za rad zbog njege djeteta.

Što ako u bolnici tvrde da nema mjesta za boravak roditelja?

Osim boravka uz dijete u bolesničkim sobama u kojima ima više kreveta i ponekad istovremeno boravi više djece i njihovih roditelja, bolnica vam može ponuditi i odvojeni smještaj u bolničkim apartmanima (ako ima slobodnih). Bolnički apartmani se koriste uz nadoplatu.

U slučajevima kada je, prema obrazloženju osoblja bolnice, nemoguće ostvariti pravo na smještaj uz dijete zbog “nedostatnih kapaciteta”, roditelju ne preostaje druga opcija nego inzistirati da se unutar bolnice pronađe rješenje za ostanak uz dijete. Iskustvo je roditelja da će se rješenje pronaći onda kad pokažete odlučnost da nećete ostaviti dijete samo nego inzistirate da vam se osigura ostanak uz dijete, makar na običnoj stolici, i ne date se otjerati od djeteta.

Dnevni smještaj uz hospitalizirano dijete

Kada nije moguće ili ne možete organizirati cjelodnevni (24-satni) boravak uz dijete koje se liječi u bolnici, pravo na dnevni smještaj uz dijete (ne uključuje noćenje) možete koristiti (jedna osigurana osoba - jedan od roditelja ili skrbnik) u slučaju:

• djeteta mlađeg od sedam godina života ili 
• djeteta s težim smetnjama u razvoju, bez obzira na dob

Je li dnevni smještaj uz dijete besplatan?

Osigurana osoba koja ostvaruje pravo na smještaj nije obvezna sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite, a osiguranik koji u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju može ostvariti pravo na naknadu plaće, za vrijeme tog smještaja ima pravo na naknadu plaće na ime privremene spriječenosti za rad zbog njege djeteta.

Je li roditeljsko pravo na dnevni smještaj uz dijete zajamčeno?

Pravo na smještaj (cjelodnevni ili dnevni) uz dijete se, na žalost, još uvijek ostvaruje na prijedlog izabranog doktora djeteta odnosno odjelnog doktora ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi,  “ovisno o odgovarajućim smještajnim kapacitetima ugovorne bolničke ustanove'' pa samim time navedena je odluka opet prepuštena zdravstvenim djelatnicima, praksama i dobroj volji zaposlenika zdravstvene ustanove. 

Pravo na novčane naknade roditelja djeteta koje se liječi u bolnici

Novčane naknade koje se mogu koristiti u slučaju njege bolesnog djeteta propisane su Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Pravo roditelja u slučaju hospitalizacije djeteta:

1. Pravo na naknadu plaće tijekom privremene spriječenosti za rad radi njege osigurane osobe – djeteta zaposlenog ili samozaposlenog roditelja

Roditelj ili skrbnik koji je ostvario pravo na cjelodnevni ili dnevni smještaj ne mora sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite, a u skladu sa zakonom ima pravo na otvaranje bolovanja radi njege djeteta i naknadu plaće.

2. Pravo na naknadu za troškove smještaja jednom od roditelja ili osobi koja skrbi o djetetu za vrijeme bolničkog liječenja djeteta

U slučaju da ugovorna bolnička zdravstvena ustanova nema smještajnih kapaciteta za osiguranje cjelodnevnog smještaja uz dijete, roditelj ili skrbnik djeteta po danu bolničkog liječenja ostvaruje pravo na naknadu za troškove smještaja u iznosu od 6% proračunske osnovice utvrđene Zakonom o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za tekuću godinu pod uvjetom da je mjesto prebivališta odnosno boravišta roditelja ili osobe koja srbi o djetetu udaljeno 30 i više kilometara od mjesta sjedišta ugovorne bolničke zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi.

3. Pravo na naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja

Djeca do 18. godine života pravo na naknadu za troškove prijevoza imaju neovisno o udaljenosti, koja inače mora biti 50 i više kilometara između mjesta prebivališta odnosno boravišta i mjesta gdje su upućena radi korištenja zdravstvene zaštite. Uvjet je da su upućena radi korištenja zdravstvene zaštite u drugo mjesto i da je u pitanju najbliža zdravstvena ustanova odnosno najbliži zdravstveni radnik privatne prakse koji mogu pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu jer odgovarajuću zdravstvenu zaštitu sukladno svom zdravstvenom stanju ne mogu ostvariti kod bližeg ugovornog subjekta HZZO-a s ugovorenom djelatnošću za tu vrstu zdravstvene zaštite. Također, pravo na naknadu za troškova prijevoza ima i osoba određena za pratitelja osigurane osobe – djeteta.

Navedeno se odnosi i na djecu koja su starija od 18 godina života, ali su potpuno i trajno nesposobna za samostalan život i rad te su obvezno zdravstveno osigurana kao članovi obitelji osiguranika.

Rano djetinjstvo je najkritičnije razdoblje u životu čovjeka jer se tada stvaraju temelji za cjelokupni budući razvoj. Znanstvena istraživanja potvrđuju tezu da je u djece kod kojih postoji određena sumnja za razvojno kašnjenje od iznimne važnosti započeti s programom edukacijsko-rehabilitacijskih intervencija te savjetovanja roditelja koje skupnim imenom nazivamo rana intervencija.

Rana intervencija je socijalna usluga koja obuhvaća stručnu poticajnu pomoć djeci i stručnu i savjetodavnu pomoć njihovim roditeljima kod nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće djeteta.

Usluga rane intervencije se pruža djetetu kod kojeg je u ranoj dobi utvrđeno odstupanje u razvoju, razvojni rizik ili razvojne poteškoće, u pravilu do navršene treće godine života, a najdulje do navršene sedme godine života djeteta i njegovim roditeljima ili skrbnicima radi uključivanja djeteta u širu socijalnu mrežu, ako se takva usluga ne osigurava u okviru zdravstvene djelatnosti.

Rana intervencija nije liječenje koje suvremena medicina vrlo učinkovito osigurava bolesnom djetetu, već različiti vidovi podrške obitelji i djetetovom razvoju u ranoj i predškolskoj dobi koje ono treba da bi iskoristilo svoje razvojne potencijale i pripremilo se za daljnje školovanje i život u zajednici.

Rana intervencija je uvijek timska, a roditelji su dio tima. Tim se uvijek oblikuje prema potrebama konkretnog slučaja, a idealno je da djeluje na načelima transdisciplinarnosti.

Rana intervencija može uključivati sljedeće postupke:

• Poticanje motoričkog razvoja dojenčadi
• Baby handling (smišljeno bavljenje djecom u aktivnostima nošenja, spavanja, oblačenja, hranjenja i igranja)
• Stimulacija razvoja fine motorike, spoznaje, percepcije kroz edukacijsko- rehabilitacijski rad
• Stimulacija razvoja rane komunikacije i govora kroz logopedske tretmane
• Program senzorne integracije
• Poticanje emocionalnog razvoja (kroz praćenje od strane psihologa)

Kako do usluge rane intervencije?

Uslugu rane intervencije pružaju centri socijalne skrbi, centri za pružanje usluga u zajednici, udruge, i sl. organizacije koje pružaju socijalne usluge.

Nakon prethodno pribavljenog mišljenja liječnika specijalista neonatologa ili pedijatra, a iznimno liječnika druge odgovarajuće specijalizacije, centar za socijalnu skrb traži ocjenu pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge te rješenjem priznaje pravo na pružanje usluge. Adrese i telefonske brojeve centara za socijalnu skrb možete pronaći ovdje.

Tko ima pravo na ranu intervenciju?

U ranu intervenciju uključuju se djeca kod koje su rizici uočeni odmah pri rođenju, prijevremeno rođena djeca (najrizičnija za nastanak daljnjih teškoća), djeca s intrauterinim zastojem rasta, djeca s perinatalnim oštećenjem mozga.

Djeca s teškoćama u razvoju su ona koja zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih ili intelektualnih teškoća trebaju dodatnu potporu za učenje i razvoj kako bi ostvarila najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost.

Uključuju se i djeca s teškoćama u razvoju koje se mogu razvijati postupno ili naknadno: motoričkim teškoćama, višestrukim teškoćama, kroničnim bolestima, genetičkim sindromima, jezično-govornim teškoćama, poremećajem u ponašanju, intelektualnim teškoćama, poremećajima iz autističnog spektra, oštećenjem sluha i vida.

U novije se vrijeme uvodi praksa da već pedijatar u rodilištu roditelje uputi u neki program rane intervencije, ali ako to nije bio slučaj kod vašeg djeteta, a sumnjate da ima neke od teškoća ili da je u riziku, važno je da se javite djetetovom pedijatru i podijelite s njime svoje sumnje, a onda će on dalje pokrenuti postupak dijagnosticiranja rizika i/ili teškoća.

Tko provodi ranu intervenciju?

Ranu intervenciju u djetinjstvu provode stručnjaci različitih profesija iz biomedicinskog, odgojno-obrazovnog i društvenog područja znanosti: liječnici, psiholozi, pedagozi, edukacijski rehabilitatori, logopedi, socijalni radnici, odgojitelji, radni terapeuti, medicinske sestre, specijalisti rane intervencije, itd.

I sasvim mala djeca mogu biti pogođena stresom, ne samo u okolnostima koje su očekivano visoko stresne nego i u svakodnevnom životu. Najčešći uzroci stresa kod dojenčadi povezani su s potrebama dojenčeta koje nisu zadovoljene, pretjeranom stimulacijom koja dolazi iz okruženja, nekim zdravstvenim stanjima i tegobama, a na dojenče može utjecati i emocionalno stanje majke, odnosno, osobe koja primarno skrbi o dojenčetu.

Neprepoznavanje stresa kod dojenčeta i neodgovaranje na njega kako bi se djetetu pomoglo, može dovesti do narušavanja djetetova zdravlja, osjećaja sigurnosti, a neki znanstvenici ukazuju i na to da kontinuirana izloženost dojenčeta visokim razinama stresa može negativno utjecati na razvoj mozga i imunološki sustav djeteta.

Zbog toga je važno razumjeti izvore stresa kod dojenčadi, načine na koji dojenčad pokazuje stres, te kako pomoći.

Izvori stresa kod dojenčadi

Iako brojne okolnosti i stanja mogu izazvati stres kod dojenčeta, važno je znati da kratkotrajna izloženost stresu i stresnim situacijama nije jednako štetna po dijete, koliko i kontinuirana ili ponavljajuća izloženost.

1. Prenatalni stres

Ako je trudna majka kontinuirano pod visokim stresom, dulji period vremena, to može utjecati na dijete koje nosi, ali i na samu trudnoću, uzrokujući probleme, od prijevremenog poroda, niže porođajne težine djeteta, do niza zdravstvenih problema novorođenčeta.
S druge strane, kratkotrajna, povremena izloženost stresnim situacijama nema utjecaja na plod.

2. Nezadovoljene potrebe dojenčeta

Osnovne potrebe novoročenčeta ili dojenčeta za hranom, njegom, zaštitom i privrženošću zadovoljavaju majka i ostale osobe koje brinu o djetetu. Ako te osnovne potrebe ostanu nezadovoljene, to može rezultirati razvijanjem toksičnog stresa koji će imati dugotrajan negativni utjecaj na dijete.

U visokostresnoj situaciji ratne agresije, spašavanja života ili bježanja od ratnih stradavanja, vrlo je lako izgubiti iz fokusa neku od potreba dojenčeta. Zbog toga je izuzetno važno da se pobrinete za sebe i zaštitite čim prije svoje emocionalno i psihičko zdravlje, kako biste se mogli usredotočiti na dijete i imati emocionalnog kapaciteta prepoznati djetetove potrebe. Nekim majkama upravo fokus na dijete i djetetove potrebe, čim je osigurano da su fizički udaljeni od neposredne opasnosti, pomaže da se njihova razina stresa smanji.

3. Frustracija kao dio procesa rasta i razvoja

Brojni razvojni procesi koji se intenzivno odvijaju tijekom prve godine života, uzrokuju stres kod dojenčeta. Za dojenče, okruženje se kontinuirano mijenja, ono postaje svjesnije okruženja i podražaja koji dolaze do njega i sve te senzacije mogu biti preplavljujuće za dijete.

Tijekom rasta i sazrijevanja, neke od promjena mogu izazvati nelagodu i bol pa je i to izvor stresa kod dojenčadi.

4. Burno iskazivanje emocija odraslih, vikanje i svađe

Kontinuirano povišeni tonovi, ponajprije u obliku svađe, prepiranje i vikanje štetni su za dojenče i uzrokuju kod njega visoku razinu stresa.

Kod ovakvog okruženja, ne radi se samo o činjenici da pretjerani podražaji koji dolaze iz okruženja mogu biti preplavljujući za dijete, već i o mehanizmu usklađivanja djetetovog emocionalnog stanja s majčinim (ili druge osobe koja je primarni skrbnik djeteta).
Već u najranijoj dobi, dojenče pokušava pronaći smisao o svemu što čuje i vidi u okruženju, a većinu okruženja isprva doživljava prateći i promatrajući rekacije roditelja, prije svega onog koji najviše brine o djetetu (a najčešće je to majka).

Kad roditelji doživljavaju situacije visokog stresa, dojenče isto apsorbira i doživljava dio tog stresa. ono vidi izraze lica majke, čuje ton glasa - tugu, ljutnju, očaj, sreću - i reagira usklađujući se s majčinim emotivnim stanjem.
Zato je izrazito važno da budete svjesni svog mentalnog stanja i da za sebe pronađete zdrave načine nošenja sa stresom kao i da o temama koje kod vas uzrokuju visoku uznemirenost i stres, ne razgovarate pred djetetom, a kako biste minimizirali utjecaj vašeg stresa na dijete.

Svi roditelji doživljavaju različite stresne situacije povremeno. Važno je upamtiti da kontinuirano prisutan stres i strah mogu negativno utjecati na dijete.
Povezivanje s djetetom i briga o sebi tijekom izuzetno stresnih perioda važni su i za vas i za dijete.

Kako dojenčad pokazuje stres

Iako mnogi odrasli plač doživljavaju kao pokazatelj stresa, nisu u pravu. Plač je normalna reakcija djeteta na niz situacija i podražaja, način na koji dijete komunicira dio svojih potreba i reagira na nelagodu. Zbog toga je teško prepoznati kad je plač dio normalnog obrasca ponašanja dojenčeta, a kad je simptom stresa.

U tome mogu pomoći i neki drugi znakovi koji upućuju na to da je dojenlče u stresu:

1. Dojenče ne jede, odbija jesti i sisati na dojci, ili odbija bočicu (promijenilo je dosadašnji obrazac hranjenja)
2. Dojenče iznenada ima problema sa stolicom (proljev ili zatvor)
3. Dojenče ima problema sa spavanjem (promijenilo je dosadašnji obrazac/naviku spavanja)
4. Dojenče plače dulje nego uobičajeno, neutješno je, plač može biti drugačiji od uobičajenog (kod plača, osobito neutješnog, dugotrajnog, koji sliči vrisku, jako je važno otkloniti i sumnju da dijete nešto boli)
5. Dojenče ne reagira uobičajeno na okolinu, kao da je isključilo emocije, mirno je, ali do nereagiranja na okruženje

Kako pomoći dojenčetu u stresu

U pomaganju dojenčetu u stresu prvo morate pomoći sebi. Ako nije moguće ukloniti izvore stresa, svakako isprobajte različite metode smanjenja stresa i nošenja sa stresom, a ako i dalje osjećate da teško držite pod kontrolom svoje emocije i reakcije, potražite pomoć i za sebe.

Djetetu u ovoj dobi najviše znači kontakt s bliskim osobama, budite uz njega i pružite mu osjećaj sigurnosti. To znači da trebate povesti računa o sljedećem:

1. Pružite puno fizičkog kontakta

Njegujući dodir štiti dojenče od negativnog utjecaja stresa jer dodir potiče oslobađanje hormona oksitocina (hormona ljubavi) kao i supstance koje djeluju kao prirodni lijekovi protiv bolova. Oni imaju smirujući učinak i smanjuju razine kortizola u organizmu dojenčeta. Ovaj učinak rezultira i manjim iscrpljivanjem organizma i stvaranjem dugoročne otpornosti na stres kod djeteta.

Iako fizički dodir ima ljekovito djelovanje na dijete, pratite znakove koje vam daje vaše dijete jer neku djecu nježan dodir ili ljuljuškanje mogu više razdražiti i ona preferiraju čvršće držanje i žustrije kretnje, neka trebaju i dodatnu interakciju s osobom koja ih dodiruje, nosi i sl. pa će pomoći da razgovarate s djetetom dok ga dodirujete ili nosite, ili mu pjevušite.

Većina djece ipak voli kad ih odrasla osoba nosi i kreće se. Kad se krećete zajedno s djetetom, pomažete mu da se oslobodi stresa. Fizički pokreti (koje nošeno dijete radi s vama) rasterećuju od fizičke napetosti, snižavaju razine kortizola, hormona stresa i podižu razinu endorfina i oksitocina.

Ako ste u mogućnosti nabaviti nosiljku kojom ćete priviknuti dijete uz svoje tijelo i osloboditi si ruke (da možete nastaviti sa svakodnevnim poslovima ili se baviti i starijim djetetom), svakako ispprobajte nošenje - uz ritam vašeg disanja i otkucaja srca, uz poznati miris i glas, lako ćete umiriti dijete i učiniti da se osjeća sigurno i zaštićeno.

2. Nemojte podcijeniti sposobnost dojenčeta da “pročita” i zrcali emocije

Kad ste rastreseni, uznemireni ili depresivni, možda mislite da vaše malo dijete ne primjećuje vaša raspoloženja, ali istraživanja kažu drugačije.

Čak i sasvim malo dijete, dojenče, primjećuje neresponzivnost majke ili drudge odrasle osobe koja primarno brine o njemu. Sa 6 mjeseci starosti, dijete je sposobno uočiti razliku između veselog i ljutitog govora tijela. Može prepoznati znakove emocionalnih stanja odraslih osoba, a stres bliske odrasle osobe uzrokuje stres i kod djeteta.

Vaše emocionalno stanje važno je i za djetetovo zdravlje, ne samo vaše, neka vam to bude motivacija više da brinete dobro i o sebi.

3. Osigurajte vrijeme za uspavljivanje navečer

Većina djece treba pomoć roditelja da utone u san, a što su načini na koji pomažete djetetu zaspati nježniji i usklađeniji s podržavajućim odnosom kakav imate tijekom dana, to će djetetu biti lakše otpustiti stres, opustiti se i zaspati.

U opuštenom prepuštanju snu svakako pomaže fizička blizina roditelja tijekom noći (spavanje djeteta u prostoriji u kojoj spavaju i roditelji, krevet uz krevet, sa spuštenom stranicom dječjeg krevetića na strani prema roditelju ili, sigurno zajedničko spavanje). Fizička blizina noću pomaže dojenčetu u regulaciji reakcija na stres koji je doživjelo tijekom dana. Ali fizička blizina nije cijela priča.

Jedan od važnih “sastojaka” koji pomaže dojenčetu je emocionalna dostupnost prije spavanja - svakodnevno korištenje umirujućih, opuštajućih, tihih rutina koje pomažu dojenčetu opustiti se pred spavanje i lakše utonuti u san, te spremno i promptno odgovaranje na djetetov plač i uznemirenost.
Promatrajući normalne noćne rutine obitelji s dojenčadi,znanstvenici su otkrili da majke koje su ocijenjene kao visoko "emocionalno dostupne" imaju veću vjerojatnost da će imati dojenčad s niskom noćnom razinom kortizola. 
Osim toga, vjerojatnije je da će te dojenčad razviti normalne, zdrave obrasce hormonalnih promjena tijekom 24-satnog dana (Philbrook et al 2014.). Pokazalo se i da emocionalna dostupnost u vrijeme spavanja pomaže dojenčadi da dulje spava tijekom noći (Philbrook i Teti 2016; Jian i Teti 2016). Zvuči kao dobitak za cijelu obitelj!

Na kraju, važno je ponoviti - briga o dojenčetu često je izazovna i intenzivna i u sasvim mirnim i uobičajenim okolnostima. U okolnostima raseljavanja i dugog boravka u starnoj zemlji uslijed ratnih stradavanja, nužno je da se odrasla osoba koja skrbi o dojenčetu (i djeci općenito) brine za svoje potrebe i koristi alate za snižavanje vlastitog stresa. Jedino će tako imati kapaciteta kontinuirano brinuti o dojenčetu (i starijoj djeci) na podržavajuć način.

Nakon što je autosjedalica vašeg dojenčeta pravilno postavljena u automobil i dijete ispravno postavljeno i vezano u nju, valja posvetiti i malo pažnje načinu na koji se autosjedalica koristi u uvjetima niskih i visokih temperatura zraka.

Korištenje autosjedalice tijekom hladnih dana

U zimskim mjesecima, kad su temperature niske i odijevamo deblje jakne, važno je znati da dijete ne smijete vezati u autosjedalicu u jakni. Prije vezivanja djeteta u autosjedalicu, potrebno je skinuti skafander ili deblju jaknu jer takva odjeća onemogućava pravilno zatezanje pojaseva i dijete bi se moglo izvući iz pojasa. Isto tako, zbog velike količine zraka u debeloj zimskoj odjeći, tijekom kočenja ili sudara zrak se istiskuje i može doći do izlijetanja djeteta izvan autosjedalice.

Dijete obucite u više slojeva tanje odjeće. Zatim dijete pravilno vežite bez jakne i po potrebi dodatno utoplite dijete jaknom ili dekom PREKO zavezanih pojaseva. Naravno, kapu, rukavice, debele čarape ili čizmice slobodno ostavite na djetetu.

Korištenje autosjedalice tijekom vrućih ljetnih dana

Iako niti u jednom dijelu godine nije u redu ostaviti dijete samo u automobilu, bez nadzora odrasle osobe, opasnost je značajno veća tijekom toplijih dana. Djetetovo tijelo se zagrijava 3-5 puta brže od tijela odrasle osobe i zato su djeca podložnija toplotnom udaru koji može imati niz neželjenih posljedica. Zrak u automobilu se također brzo zagrijava i već za 10ak minuta može biti na opasnim razinama za dojenče. Djelomično otvoreni prozori ne usporavaju dovoljno podizanje temperature zraka unutar automobila stoga obavezno uvijek izvadite dijete iz automobila kad i vi izlazite i ne ostavljajte dijete samo u automobilu niti na 5 minuta.

Ako autosjedalica ostaje u automobilu, ljeti je prekrijte plahtom kako biste je zaštitili od zagrijavanja. Naime, na suncu se materijali autosjedalice, a osobito metalna kopča, mogu drastično zagrijati i ozlijediti dijete ako ga stavljate u prezagrijanu autosjedalicu. 

U Hrvatskoj, autosjedalica je jedina zakonski obvezna oprema za dijete i to od njegove prve vožnje. Za dojenčad se koristi isključivo autosjedalica koja se postavlja u smjeru suprotnom od smjera vožnje koja pruža jedinstvenu i neophodnu zaštitu u potpunosti podupirući bebinu glavu, vrat i kralježnicu.

Osim te karakteristike autosjedalice, za sigurnost djeteta u vožnji važno je da je autosjedalica pravilno pričvršćena u automobilu, a dijete pravilno vezano u autosjedalici.

Kako odabrati autosjedalicu za dojenče

Prije odluke o kupnji ili korištenju rabljene autosjedalice, potrebno je provjeriti nekoliko stavki:

• Autosjedalica ima naljepnicu s važećim atestom (R44/04 ili R129)
• Autosjedalica ima naljepnicu sa slikovnim uputama kako se pričvršćuje u automobil
• Autosjedalica ima sve originalne dijelove
• Autosjedalica je u roku upotrebe (na plastičnom dijelu utisnut je datum proizvodnje, a rok trajanja piše u uputama)
• Autosjedalica je isprobana u automobilu i moguće ju je pravilno pričvrstiti
• Autosjedalica nije sudjelovala u sudaru.

Samo ispravna autosjedalica, važećeg roka trajanja i koja nije sudjelovala u sudaru (ako posuđujete ili dobivate rabljenu autosjedalicu na korištenje), pravilno će zaštititi vaše dijete.
Ako niste sigurni u ispravnost, udruga Roda vam može pomoći u svim točkama, osim provjeriti je li autosjedalica bila u sudaru - to je informacija koju trebate dobiti od bivših vlasnika. Rodu možete kontaktirati mailom.

Pravilno postavljena autosjedalica za dojenče

Dojenče se prevozi isključivo u smjeru suprotnom od smjera vožnje, a autosjedalica se učvršćuje u automobil na način kako je propisao proizvođač autosjedalice. Neka osnovna pravila su uvijek jednaka:

• Autosjedalica za dojenče mora se postaviti pod kutem od 45°u odnosu na tlo. Nagib se može povisti do najviše 60°nakon što dijete navrši 6 mjeseci odnosno ima punu kontrolu glave i vrata. Naime, ovaj kut je nužan kako dijete ne bi izletilo iz autosjedalice prilikom sudara, a opet je dijete dovoljno polegnuto da mu glava ne pada na prsa i da si ne zatvori dišne puteve.
• Učvršćivanje autosjedalice može biti s dva sustava ovisno o automobilu i autosjedalici – sigurnosnim pojasom u 3 točke ili Isofix sustavom
  • Pojas u 3 točke prolazi preko plavih oznaka na autosjedalici koji je čvrsto zategnut tako da se ne miče više od 2 cm kad ju povučemo lijevo-desno na mjestu gdje prolazi bedreni pojas automobila ili
  • Isofix sustav je ukopčan u kuke između naslona i sjedala stražnje klupe te je ispravno ukopčana gornja sidrena kuka (top tether) ili potporna noga, a sve oznake na njima su zelene boje
• Ručka autosjedalice namještena je u položaj za vožnju prema uputama proizvođača.

Dojenče pravilno vezano u autosjedalici

Pri stavljanju dojenčeta u autosjedalicu mora se paziti da je djetetova stražnjica u najdubljem dijelu autosjedalice. 

Potom polegnemo dijete u autosjedalicu tako da su cijela leđa poduprta naslonom, a glava je u ravnini s leđima. 

Trake pojaseva autosjedalice ne smiju biti presavinute niti na jednom njihovom dijelu te moraju biti provučene kroz utore u razini djetetovih ramena ili malo ispod njih, a na njih se ništa ne smije postavljati osim originalnih jastučića.

Kad se trake spoje u jednu točku i ukopčaju u kopču među nogama, moraju se zategnuti tako da između pojasa i djetetove ključne kosti stane samo jedan prst odnosno ne možete uštipnuti pojas po dužini.

Kad je dojenče preraslo autosjedalicu

Djetetove noge koje prelaze rub autosjedalice ili dodiruju naslon stražnje klupe nisu znak prerastanja autosjedalice niti znače opasnost ili nalagodu za dijete.

Umjesto toga obratite pažnju na kilograme i centimetre koji su naznačeni na autosjedalici.

Dijete je preraslo autosjedalicu ako:

• Ima više kilograma od ograničenja naznačenog na autosjedalici i(li)
• Ima više centimetara od ograničenja naznačenog na autosjedalici i(li)
• Pojasevi autosjedalice izlaze iz utora prenisko u odnosu na razinu ramena.

Ako je dojenče preraslo autosjedalicu u smjeru suprotnom od smjera vožnje, a nema barem minimalne uvjete za prebacivanje u smjer vožnje, potrebno je pronaći veću autosjedalicu koja podržava suprotan smjer vožnje.

Sva tri minimalna uvjeta za smjer vožnje koje dijete mora ispuniti su: 10 kg, 15 mjeseci i samostalno hodanje. S obzirom na to da je to tek minimum uvjeta, preporučujemo da se dijete nastaviti voziti u smjeru suprotnom od smjera vožnje što duže, naravno u prikladnoj autosjedalici. 

Prirodno je da roditelji pred djetetom prikrivaju istinu o ratu ili nastoje umanjiti ratne strahote kako bi zaštitili dijete od stresa i straha. Međutim, takva strategija suočavanja s problemom se ne preporuča jer se time djetetu ne daje prostor za postavljanje pitanja, traženje objašnjenja i podrške. 

Razgovor s roditeljem pomaže djetetu da bolje razumije događaje oko sebe, međuljudske odnose, ali i da nauči izražavati i imenovati osjećaje i unutarnje doživljaje te razvijati odnose s drugima. Kroz razgovor dijete čuje i ono što je izgovoreno, ali osjeti i način na koji je što izgovoreno, čime ga možete dodatno umiriti i utješiti.

Razgovor o teškim temama donosi razumijevanje

Iznimno je važno djetetu ne skrivati istinu jer dijete može doznati istinu o ratu na različite načine. Možda će načuti vaš razgovor s drugim odraslim osobama i osjetiti zabrinutost u glasu ili će čuti dio istine od druge djece, preko društvenih mreža ili vijesti. Tada se stvarnost može učiniti još strašnija jer dijete ne razumije sve što čuje i vidi, a zasigurno osjeća nesigurnost i strah bliskih odraslih osoba.

Zato je razgovor o ratnim zbivanjima važan jer će djetetu pomoći da bolje razumije situaciju u kojoj se nalazite što će u određenoj mjeri smanjiti strah. 

Normalizirajte osjećaje koje dijete ima

Zbog svega što se događa, što čuje i vidi, dijete može osjećati strah, zbunjenost, zabrinutost ili ljutnju.  Potrebno je određeno vrijeme kako bi dijete samo prepoznalo ono što osjeća i prihvati te emocije. Zato djetetu trebamo poslati jasnu poruku da je sasvim normalno osjećati se tužno, uplašeno ili ljuto.

Nemojte na djeteteovu zabrinutost i strahove reagirati umanjujući strah i govoreći mu da se smiri ili da ne pretjeruje u svojoj reakciji. Ono što dijete osjeća je autentično. Pokažite mu da je ono što osjeća normalno i pomozite mu da imenuje emocije. Već sam razgovor i vaše razumijevanje umirit će ga i utješiti.  

Smjernice za razgovor s djetetom

Prije razgovora s djetetom dobro je znati što ćete mu i kako reći pa možete unaprijed razmisliti o sadržaju koji mu planirate prenijeti te o načinu na koji ćete razgovarati. 

Razgovor je važno prilagoditi dobi djeteta. Ratna zbivanja su teške teme i može nam se činiti nezamislivo s malim djetetom razgovarati o tome. Međutim, ta zbivanja duboko utječu na naše živote i dijete to neminovno primjećuje i osjeća i želi razumjeti i znati što se događa. Zato je važno s djetetom razgovarati na način i rječnikom koji dijete razumije uzimajući u obzir dob djeteta. 

Također, morate biti svjesni toga da djetetu možda nećete moći sami pomoći jer mu je preteško. Ako je potrebno zatražit ćete pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje djece.

Dijete u dobi od jedne do tri godine

U ovoj dobi dijete shvaća i osjeća da se nešto događa, ali ne razumije što se i zašto događa. Dijete može češće plakati i tražiti vašu blizinu. Može imati problema sa spavanjem i s toaletnim navikama, ponašati se poput bebe i tražiti da ga hranite. Može imati napade bijesa, udaranja, iritabilnosti, protivljenja ili povlačenja, ali ne može objasniti svoje osjećaje. Također, može strahovati od odvajanja te postati uplašeno kada je roditelj izvan vidokruga.

Djetetu ćete pomoći ako ste smireni i  uspostavite rutine koje će mu dati osjećaj predvidivosti i time sigurnosti. Ako dijete još uvijek ne razgovara i ne postavlja pitanja, pričajte o svakodnevici na pozitivan, optimističan način, dajući djetetu time poruku kako ste vi kao obitelj na sigurnom. 

Djeca predškolske dobi

U ovoj dobi, djeca često ljutnju pokazuju napadajući roditelja ili se pak povlače u sebe te postaju depresivna. U toj dobi mašta i zbilja se isprepliću, a dijete shvaća da je važno zaštititi obitelj.

Dijete može biti tjeskobno, imati nalete bijesa i agresije, ponašati se kao kad je mlađe dobi. Također, može imati strah od odlaska na spavanje, od samoće, nemirne snove pa čak i noćne more. Ako dijete nerado radi ono u čemu je ranije uživalo, porazgovarajte s njim, nemojte čekati da se ono vama prvo obrati s pitanjem. 

Neka djeca će sama započeti razgovor i postavljat će puno pitanja dok će druga djeca naoko pokazati manjak interesa. I jednoj i drugoj djeci treba reći istinu o ratu i porazgovarati s njima. Ako dijete postavlja pitanja lakše je započeti razgovor jer to možete učiniti tako da mu odgovorite na pitanje, a zatim ga pitate kako se ono osjeća u vezi s tim, je li mu jasno ono što ste mu objasnili. Zatim mu možete objasniti što se događa i nastaviti razgovor koliko god to djetetu treba. 

Ako dijete ne postavlja pitanja pokušajte djetetove emocije “ispipati” pitanjima i saznati želi li pričati, što zna, kako se osjeća. Tada započnite razgovor o ratnim zbivanjima. 

Ako vidite da je dijete nešto načulo i nešto zna, započnite razgovor i objasnite mu što ga zanima. 

Djeca od odraslih na prvom mjestu trebaju osjećaj zaštite i sigurnosti, a to je ono što im mi kao roditelji možemo pružiti, koliko god to bilo teško u situacijama u kojima se i sami osjećamo nezaštićeno i nesigurno. 

Što je strah?

Strah je jedna od primarnih emocija, uz radost, tugu, sram, ljutnju i ljubav. Javlja vrlo rano i ima jaku motivacijsku snagu. Strah je emocija koja kod djece, kao i kod odraslih, pobuđuje obrambeno ponašanje, a mogu ga izazvati neki vanjski faktori, kao što su teške životne situacije poput rata i izbjeglištva, ali i unutarnji kada razmišljamo o nečemu što nas plaši. Bez obzira na izvor našeg straha, jednom kada ga osjetimo, naše cijelo tijelo se pokreće kako bi se obranilo i tako nas zaštitilo. 

Razvojni strahovi

U normalnim životnim okolnostima strahovi su sastavi dio života svakog djeteta i pojavljuju se te nestaju kako se dijete razvija i prelazi iz jedne razvojne faze u drugu. To su tzv. razvojni strahovi koju su  karakteristični za određenu dob djeteta. Strah od odvajanja je strah koji se pojavljuje u ranoj djetetovoj dobi i izražen je do otprilike druge godine djetetova života, a manifestira se plakanjem kada se dijete odvoji od poznatih osoba. Ovaj strah prati i strah od nepoznatih osoba, a povezan je s oprezom koji dijete osjeća prema ljudima koje ne poznaje. 

U dobi od tri i četiri godine dijete je već progovorilo i upija sadržaje kroz slikovnice, animirane filmove, ali i putem interneta. Dijete ima razvijenu maštu i može razlikovati pozitivne od negativnih likova pa se lako prestraši zlih vještica, čarobnjaka i sličnih nestvarnih likova. Ovaj strah od likova iz mašte nastavlja se i dalje u dobi od pet i šest godina, a pojavljuje se i strah od nekih stvarnih događaja poput nesreća, tjelesnih ozljeda, mraka, bolesti. 

Ovakvi razvojni strahovi zahtijevaju roditeljsku pažnju, razumijevanje, strpljenje i prihvaćanje djetetovih strahova te uglavnom ne zahtijevaju stručnu pomoć.

Znakovi straha kod djeteta

Kod manjeg djeteta strah se lako može uočiti jer se dijete opire, plače, negoduje. Nešto starijeg djeteta, predškolske dobi ili nižih razreda osnovne škole, strah se očituje kroz napetost, zabrinutost i zatvaranje u sebe. Dijete može pokazati strah i kroz tjelesne reakcije kao što je trbobolja, glavobolja, lupanje srca, znojenje, tikovi. 

Međutim, neka djeca neće pokazivati znakove straha što ne znači da se ne boje. Zato je dobro otvoreno popričati s djetetom ne skrivajući svoje emocije. 

Ako primjetite da se dijete boji pokušajte otkriti razlog straha. 

Smjernice za razgovor s djetetom o strahu i brigama

Važno je da roditelji otvoreno razgovaraju s djetetom o svim emocijama pa tako i o njegovim strahovima te mu dopuste slobodno izražavanje svoje osjećaja na različite načine, riječima, crtežom, kroz igru.

 Za početak, važno je da roditelji prihvate djetetov strah i ne umanjuju ga jer za dijete je njegov strah vrlo ozbiljan i uznemirujuć. Umanjujući djetetov strah riskiramo da se dijete još više povuče u sebe i zatvori, a to ne vodi rješenju problema koje strah izaziva.  

Ako dijete ne govori samo, a vidite da se boji, potaknite ga na razgovor. Odaberite neki smireniji trenutak u danu, kada niste u žurbi i kada niste napeti zbog svih vijesti koje ste čuli. Na primjer, možete s djetetom gledati film, čitati ili se igrati i spontano započeti razgovor o tome kako se osjeća. Doznajte kako se osjeća, što je čulo od onoga što ga je uznemirilo i kod njega potaknulo strah, što misli o tome.  

Djetetova pitanja u vama mogu izazvati nemir jer vam se može činiti da su brige prevelike za dijete. „Hoćemo li svi umrijeti u ratu“ ili „Znači li to da više nikada nećemo vidjeti svoj grad i prijatelje?“ su pitanja koja niti jednog roditelja ne mogu ostaviti ravnodušnima. Umirite dijete, zagrlite ga, recite mu da razumijete njegovu zabrinutost i pitajte ga što je točno čulo, zašto tako misli. Postavljajte podpitanja, pokušajte doznati što više detalja jer je važno da dijete kroz razgovor umanji svoju brigu i strah. Kada vam objasni zašto je tako prestrašeno i uznemireno, lakše ćete mu moći pomoći i utješiti ga. Tako će dijete ujedno dobiti poruku da se strahovi mogu ublažiti i savladati te da se briga može podijeliti. 

Iako ste i vi jako uznemireni i prestrašeni pokušajte ne dijeliti pretjerano svoje strahove i zabrinutosti s djetetom. Govorite smireno koliko je to moguće, pazite na rječnik i pazite na govor tijela. Nemojte koristiti „teške“ riječi kojima opisujete ratna stradanja. 

Pokušajte uvjeriti dijete da je na sigurnom i objasnite mu da mnogo ljudi na svijetu pokušava zaustaviti sukobe i da mnogi ljudi žele mir. 

Kada razgovarate s djetetom, izbjegavajte etiketiranje cijelog naroda, istaknite da su za rat krivi pojedinci, a da većina ljudi želi mirno rješenje. Pokušajte ne poticati predrasude koliko god to može biti teško. 

Pokušajte djetetovu pažnju usmjeriti na pozitivne priče poput obitelji koje su primile izbjegle obitelji, hitne službe koje pomažu na terenu, pozive na mir i zaustavljanje sukoba.

Naglasite djetetu da vas uvijek može pitati o stvarima koje ga brinu, da ste uvijek spremni na razgovor i s vremena na vrijeme provjerite kako se dijete osjeća. Prošećite s djetetom, potaknite ga na neku tjelesnu aktivnost jer će mu to umanjiti strah i napetost. Dajte djetetu neki topli napitak, lezite s njim, zagrlite ga, ispričajte neku priču sa sretnim završetkom, pokažite mu da postoji nada u bolju budućnost. 

Pitajte dijete što možete učiniti da se manje boji, ostavite upaljeno svjetlo noću, budite uz njega dok ne zaspe. 

Obratite pažnju na to što umiruje dijete i koristite te metode svaki puta kada vidite da dijete obuzima strah. 

Ako se osjećate tjeskobno i prestrašeno razgovarajte s članovima vaše obitelji, prijateljima ili osobom od povjerenja te pokušajte pratiti vijesti neprestano. Odredite vrijeme kada ćete se informirati i kada god je to moguće odvojite vrijeme za vrijeme koje ćete kvalitetno provesti s djetetom, u igri, rekreaciji i nekoj aktivnosti koja vas opušta.

Ako je dijete dulje vrijeme u strahu, teško ga možete umiriti, potišteno je, doživljava napadaje panike, osjećaja se bespomoćnim svakako potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Isto vrijedi i za vas. 

Kada sukobi i ratovi postanu glavne vijesti i nešto o čemu odrasli na dnevnoj bazi razgovaraju, to može kod djeteta uzrokovati osjećaj straha i zabrinutosti, bez obzira boravi li u zemlji gdje se sukob odvija ili je negdje na sigurnom. Činjenica da je dijete na sigurnom ne umanjuje njegove strahove niti brigu, pogotovo ako ih vidi na licima svojih roditelja. 

To ne znači da roditelji trebaju skrivati svoje brige i stres, naprotiv, iskrenost (prilagođena dobi djeteta) i razgovor su jedini pravi put. Ono što dijete u tom trenutku treba je sigurne, tople, brižne i podržavajuće roditelje ili druge odrasle osobe, koji će ne samo biti uz njega, nego će ga naučiti i važnu lekciju u životu – nošenje sa stresom.

1. Verbalna podrška i fizičko smirivanje

U situacijama pojačanog stresa fizički dodir je od iznimne važnosti. Također, ako je moguće i ako dijete to traži, omogućite mu sigurno spavanje uz vas ili drugu blisku odraslu osobu. Umirite dijete i riječima i nastojte ne razmišljati pesimistično koliko je to moguće. Prirodno je imati negativne misli i strahove u takvom trenutku, no treba imati na umu da prvo morate pomoći sebi kako bi mogli pomoći svom djetetu. Probajte biti smireni koliko možete i vodite razgovore u skladu s dobi vašeg djeteta. 

2. Uspostava rutine

Rutina je za dijete posebno važna u situaciji koja je prilično neizvjesna, mijenja se iz dana u dan i ne možemo sa sigurnošću predvidjeti kako će se odvijati u budućnosti i koliko će dugo trajati. Iako rutina na koju je dijete naviklo prije rata ili napuštanja doma nije moguća, može se uvesti „nova“ rutina. Bitno je da se ponavlja i da dijete zna što može očekivati i kakav je dnevni raspored. Preporučuje se smirujuća rutina prije spavanja, poput čitanja priče, zagrljaja i maženja, toplog čaja.

Ako je vaše dijete već prije počelo voditi brigu o sebi primjerenu svojoj dobi, poput pranja zuba, samostalnog oblačenja, pospremanja kreveta, nježno, ali odlučno inzistirajte da se i u ovom području vrati rutina. 

3. Izražavanje osjećaja kroz igru

Igra je dječji kanal za izražavanje i prihvaćanje emocija. Kada dijete iznese neki svoj neugodni osjećaj ili kada je vidljivo da ga obuzima, važno je potaknuti ga da o tome govori, da taj osjećaj nacrta ili na neki drugi način iskaže što ga muči.

Potičite igre ili aktivnosti kojima se dijete ima priliku osloboditi neugodne emocije ili vježbati samoregulaciju. Primjerice, ako je to osjećaj ljutnje, djetetu se mogu ponuditi igre u kojima će imati priliku izbaciti višak energije iz tijela (npr. bacanje lopte, udaranje u jastuk, intenzivno trčanje, skok u dalj i sl.).

Ako igra ponekad poprima agresivan karakter (igra s mačevima, pištoljima, ubojica, napadača i sl.) to je normalna reakcija djeteta na stres. Fizički aktivno igranje u obliku grublje igre kod djeteta potiče motorički i kognitivni razvoj, ali i emocionalni i socijalni. Kroz grublju igru dijete stječe važno iskustvo osobne snage i samopouzdanja te uči regulirati osjećaje ljutnje i agresivnosti. Ona pomaže izbaciti nakupljene emocije ljutnje, zamjeranja, straha i pomaže da se dijete lakše nosi sa stresom.

4. Poticanje fizičke aktivnosti, zdrave prehrane i dovoljno sna

Fizička aktivnost ima višestruke koristi za dijete, pomaže mu u motoričkom, socijalnom, kognitivnom i emocionalnom razvoju. Svaki oblik tjelesne aktivnosti ima pozitivan učinak na djetetovo raspoloženje i pojačat će pozitivne i smanjiti negativne emocije. 

Prehrana djeteta također može utjecati na odmor odnosno uzrokovati umor i iscrpljenost što direktno dovodi do povećanja stresa. Djeca ne smiju ići u krevet gladna i trebaju imati raznovrsnu i zdravu prehranu.

Zdrav san ljekovit je i pomaže, između ostalog, u normaliziranju razina hormona stresa pa je jako važno osigurati neometano vrijeme za spavanje. Poboljšanju sna svakako pomaže fizička aktivnost i zdrava i ujednačena prehrana, a preporučuje se izbjegavanje korištenja elektroničkih uređaja (mobiteli, televizija, računalo, tableti) najmanje sat vremena prije odlaska u krevet. Ako vaše dijete ima problema sa spavanjem, treba paziti da posljednji sadržaj koji dijete gleda na ekranima nije previše stimulirajući ili uznemirujući jer će to isto tako utjecati na kvalitetu sna.   

5. Normalizacija osjećaja zabrinutosti i anksioznosti

Razumljivo je i normalno osjećati nelagodu, tjeskobu i zabrinutost u trenucima kada proživljavate ratna zbivanja. Pokažite emocije pred djetetom, imenujte ih i objasnite. Prihvatite i uvažite emocije kod sebe i kod djeteta jer su one uvijek autentične.

Pokrenite kod sebe i svoje djece ponašanja koja vam pomažu umanjiti stres. Uključite sebe i obitelj u aktivnosti koje pomažu da poboljšate svoje raspoloženje.

Naše raspoloženje je dugotrajno i predvidljivo emocionalno stanje. To je unutarnji, prožimajući doživljaj osjećaja, a promjene raspoloženja su uobičajena pojava u svim razdobljima tijekom života. 

Ovisno o životnim okolnostima, a ponekad i bez njih, raspoloženje se mijenja od normalnog, povišenog do sniženog. Zdrava osoba doživljava različite oscilacije raspoloženja, ali ima svijest o njegovoj kontroli.

Ponekad osjećaj tuge ili sniženog raspoloženja zna trajati dulje vrijeme, bez obzira postoji li neki razlog ili ne i tada se može govoriti o depresiji.

Depresija

Kada se radi o depresivnom poremećaju, ne radi se o stanju malo većeg neraspoloženja, već je to stanje značajne promjene raspoloženja pod čijim utjecajem se mijenja sveukupno razmišljanje, opažanje, tjelesno stanje, ponašanje i socijalno funkcioniranje osobe. 

Kada doživimo neki stresni događaj, a rat i gubitak doma su zasigurno neki od najstresnijih događaja koje možemo doživjeti tijekom života, osjećamo tugu. To je prirodna emocionalna reakcija na takav stresni događaj koja obično traje neko određeno vrijeme.

Depresija nije samo loše raspoloženje i povremena potištenost, već ozbiljan psihički poremećaj. Ukoliko se NE liječi, depresija može dovesti do ozbiljnih problema u obitelji, školi, s vršnjacima, zlouporabe/ovisnosti o alkoholu i drogama, pa čak i do tragičnih događaja kao što su nasilje ili samoubojstvo.

Znakovi depresije

Danas je depresija sve učestalije emocionalno stanje kod djece i mladih i zato je iznimno važno obratiti pažnju na znakove depresije i poduzeti određene korake kako bi pomogli djetetu.

Ovo su znakovi koji mogu ukazivati na depresiju i ako većinu njih primjećujete kod djeteta dulje od dva tjedna bilo bi dobro da potražite stručnu pomoć.

Depresivno dijete izgleda žalosno, bezvoljno, govori monotonim glasom, usporenih je pokreta, usamljeno i povučeno. Depresivno dijete često je razdražljivo, ima simptome tjeskobe, straha i nelagode, dosade. 

Depresija kod djece je često prikrivena tjelesnim smetnjama kao što su bol u trbuhu i/ili glavobolje za koje ne postoje tjelesni uzroci. Raspoloženje djeteta se može privremeno poboljšati sudjelovanjem u zabavnim aktivnostima, iako se dijete u njih upušta rjeđe od djece koja nisu depresivna. Depresivno dijete je pretjerano samokritično i lako se uplaši da će i druge osobe prema njemu pokazati jednak stupanj strogosti i kritičnosti. 

Iako je suicid u ovoj dobnoj grupi vrlo rijetka pojava, čak su rijetki i pokušaji suicida, depresivna djeca često imaju želju za smrću i to i kažu kada ih pitate.

Što možete učiniti da pomognete depresivnom djetetu?

• Ohrabrite dijete da se otvori i da porazgovara s vama o tome što ga muči.
• Provodite više vremena s djetetom nego obično jer vas dijete treba više nego prije pojave znakova depresije.
• Pokažite djetetu da je prihvaćeno, vrijedno i da brinete o njemu. To možete brojnim malim znakovima pažnje i pohvalama kada god vidite da ga možete pohvaliti za nešto.
• Budite puni razumijevanja jer vaše dijete ne čini ništa namjerno kako bi se osjećalo loše. Pokušavajte najviše što možete biti strpljivi i puni razumijevanja.
• Potičite tjelesnu aktivnosti jer vježbanje može pomoći u liječenju depresije, stoga pokušajte pronaći načina da ove aktivnosti uključite u dnevni ritam vašeg djeteta. Jednostavna šetnja ili vožnja bicilom mogu biti korisni.
• Potičite druženje s drugom djecom jer povlačenje samo pogoršava depresiju. Ponudite se da izvedete vaše dijete vani i predložite im aktivnosti koje bi ih mogle zanimati kao što su sport, kino, likovne ili glazbene radionice, itd.
• Budite uključeni u liječenje. Pratite da li vaše dijete slijedi sve upute za liječenje i da li odlazi na terapiju. Posebno je važno da vaše dijete redovito uzima lijekove ako su mu prepisani. Pratite promjene u stanju vašeg djeteta i javite se njegovom liječniku ukoliko vam se činiti da se simptomi depresije pogošavaju.
• Pokušajte što više doznati i informirati se o depresiji jer što više znate bolje ćete moći pomoći djetetu.
• Zatražite pomoć za svoje dijete i sebe. Razgovarajte s obiteljskim liječnikom, dječjim i adolescentnim psihijatrom, razrednikom, školskim psihologom.

Put do potpunog oporavka može biti težak, stoga budite strpljivi. Veselite se malim uspjesima, ali budite svjesni da možete naići na prepreke. Najvažnije je da ne osuđujete sebe i ne uspoređujete svoju obitelj s drugima. 

Djeca u sustavu obveznoga zdravstvenog osiguranja Hrvatske uživaju posebnu zaštitu i to se odnosi i na djecu koja imaju status osobe pod privremenom zaštitom - ona imaju pravo na punu zdravstvenu skrb, u jednakom opsegu kao i djeca iz Hrvatske. 

Zdravstvenu skrb za djecu pružaju pedijatri, najčešće do školske dobi djeteta, a pedijatrijska skrb obuhvaća sljedeće zdravstvene usluge:

• Mjere promicanja zdravlja i prevencija bolesti
• Dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju
• Ostale mjere

Pedijatrija je grana medicine koja se bavi djetetom i njegovom obitelji. Cilj je ovakvog pristupa  unapređenje cjelokupnog  zdravlja djece i osiguranje zdravog odrastanja.

Mjere promicanja zdravlja i prevencija bolesti

Sistematski pregledi i cijepljenje

Osnovna mjera prevencije bolesti su sistematski pregledi zdrave djece. Nakon prve godine života, tijekom koje ima više takvih susreta s pedijatrom, broj pregleda se prorjeđuje i često su terminom povezani uz cijepljenje prema važećem kalendaru cijepljenja (linkati tekst).

Cilj sistematskih pregleda je sprječavanje bolesti rutinskim cijepljenjima i podučavanjem, rano otkrivanje i liječenje bolesti i usmjeravanje roditelja ka poboljšanju djetetovog emocionalnog i intelektualnog napretka. 

Preventivni posjeti stomatologu

Kad djetetu niknu zubi, trebalo bi početi i s preventivnim posjetima stomatologu kako bi se dijete navikavalo na preglede zuba, učilo važnosti održavanja higijene usne šupljine i riješilo bilo kakve nelagode povezane s posjetima stomatologu. 

Dijagnostika, liječenje i rehabilitacija

Osim “redovitih” liječničkih zadataka - dijagnosticiranja bolesti kod djeteta, upućivanja liječnicima specijalistima i propisivanja terapije, u okviru zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, djeca imaju pravo i na rehabilitaciju.

Djeca koja imaju odstupanja od očekivanog rasta i razvoja, imaju pravo na usluge specijalista i stručnjaka koji će im pomoći korigirati ta odstupanja, tzv. ranu intervenciju.

Sustav rane intervencije u djetinjstvu u Republici Hrvatskoj na žalost još nije uspostavljen, iako postoje brojne inicijative i pružatelji usluga u zdravstvenom, obrazovnom, socijalnom, nevladinom i privatnom sektoru, one nisu povezane međusobno i usluge se mogu ostvariti uz veliki trud i angažman roditelja. 

Pravo na zdravstvenu zaštitu djece obuhvaća pravo na primarnu zdravstvenu zaštitu (kod pedijatra ili liječnika obiteljske medicine), specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, bolničku zdravstvenu zaštitu, pravo na lijekove koji su utvrđeni osnovnom i dopunskom listom lijekova HZZO-a, dentalna pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom dentalnih pomagala HZZO-a, ortopedska i druga pomagala koja su utvrđena osnovnom i dodatnom listom ortopedskih i drugih pomagala HZZO-a.

Djeca nemaju obvezu sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite već HZZO osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za cjelokupnu zdravstvenu zaštitu djece do navršene 18. godine života, osim za lijekove s dopunske liste lijekova HZZO-a te za ortopedska i druga pomagala s dodatne liste ortopedskih i drugih pomagala HZZO-a.

Briga o zdravlju djeteta te održavanje osobne higijene, važan su dio skrbi o djetetu. Jedan važan dio brige o sebi je briga o zdravlju i higijeni usne šupljine, tj. zubiju.
Već od pojave prvog zubića važno je brinuti o higijeni usne šupljine, a važan i neizbježan dio brige o oralnom zdravlju predstavlja i odlazak stomatologu. Budući da je kod mnoge djece i odraslih odlazak stomatologu izvor stresa i straha, važno je naviknuti dijete na odlaske stomatologu prije nego se pojavi ikakav problem sa zubima.

Zubi se kod djece mogu rano početi kvariti, budući da mliječni zubi imaju slabije mineraliziranu caklinu pa su manje otporni na djelovanje bakterija. Vrlo je važno mliječne zube očuvati zdravima da svaki sljedeći zub, najprije mliječni, a potom i trajni, nikne u čistu usnu šupljinu u kojoj nema pokvarenih zuba. Ako se karijes pojavi, zub treba popraviti jer, osim što pokvareni mliječni zub može boljeti jednako kao i trajni, važno je zadržati taj zub budući da on čuva mjesto trajnom zubu. 

Kada prvi put posjetiti stomatologa

Prvi posjet djeteta stomatologu preporučuje se prije druge godine života djeteta, kada su zubi još zdravi, a nakon toga periodično, u dogovoru sa stomatologom. 
U tom posjetu i svakom sljedećem kontrolnom posjetu, dijete će se upoznati sa stomatologom i opremom u ordinaciji. Posjeti u kojima nema zahvata i popravaka na zubima umanjit će strah i olakšati kasnije posjete stomatologu. 
Jako je važno da roditelj unaprijed najavi stomatologu da dovodi dijete na upoznavanje.

Kako pripremiti dijete na posjet stomatologu

Najavite djetetu posjet i probajte opisati kako posjet izgleda, što dijete može očekivati. Ako je dijete dovoljno staro da se verbalno izrazi, dajte mu prostora da izrazi svoje misli i osjećaje i nemojte ga posramljivati ako osjeća tjeskobu ili strah.
Možete pronaći slikovnice (ili ilustracije na internetu) o posjetu stomatologu i zajedno s djetetom čitati i na taj način približiti djetetu temu. Možete se i igrati stomatologa i tako dočarati djetetu posjet.

Ako se i sami bojite ili vam je nelagodno prilikom stomatoloških pregleda, nemojte o tome lagati djetetu, objasnite da ni vama nije ugodno ići na preglede i popravke zuba, ali da je to važan dio brige o vlastitom zdravlju. Izostavite priče o vlastitim bolnim iskustvima prilikom popravljanja zuba.

Kao dio pripreme za posjete stomatologu, možete povesti dijete sa sobom kad vi idete na pregled ili neki manji zahvat (u dogovoru sa stomatologom). Učinite to više puta ako je potrebno pa će dijete u jednom trenutku samo poželjeti sjesti u zubarski stolac i stomatologu pokazati zubiće. 

Kako pripremiti dijete na stomatološki zahvat

Ako je dijete prvi put kod stomatologa zbog pokvarenog zuba koji je potrebno popraviti, dijete je potrebno pripremiti na zahvat koji će možda biti bolan.
Tada nemojte djetetu lagati govoreći da popravak neće boljeti ili da “to nije ništa”.  Budite iskreni prema djetetu oko toga što može očekivati prilikom zahvata i probajte u razgovoru prepoznati djetetove strahove i odgovorite na njih. Djeci je jako važna predvidljivost. Zato može pomoći da djetetu primjerenim rječnikom objasnite što će se događati prilikom popravka zuba, gdje će vi biti za vrijeme dok je dijete u ordinaciji, što će raditi poslije pregleda i slično. Time će umiriti dijete i umanjiti osjećaj straha.

Čak i ako inače ne prakticirate nagrađivati suradnju djeteta, kad je u pitanju suradnja sa stomatologom prilikom zahvata, možda ipak dogovorite neku nagradu koju će dijete dobiti za uspješnu suradnju sa stomatologom.

Važno je upamtiti!
Redoviti preventivni pregledi tijekom kojih će se dijete upoznati sa stomatologom i drugim osobljem, ambulantom i opremom, doprinijet će da se dijete ugodnije osjeća kod stomatologa i da osjeća dovoljno povjerenja kako bi uspješno surađivalo sa stomatologom kad bude potrebno popravljati zub.

Kad je vaše dijete nešto starije, već dobro poznajete njegove uobičajene, normalne obrasce ponašanja. Lako ćete prepoznati uobičajene bolesti, dijete jasnije komunicira što ga boli i kako se osjeća, a već i znate na koje načine olakšati djetetu većinu tegoba koje nosi neka bolest.

Stoga se možete osjećati slobodniji i dio bolesti tretirati kod kuće, uz kućne “lijekove” poput mlake kupke, čaja, juhe, kapi za nos i melema koji olakšava disanje, a u kućnoj ljekarni vjerojatno imate i lijekove kojima možete olakšati stanje djeteta (lijek za snižavanje temperature, sirup protiv kašlja i sl.).

Prilikom pojave uobičajenih simptoma bolesti (najčešće viroza) kod djece, obratite više pažnje na dijete u sljedećim satima, osigurajte mu dodatni odmor, pobrinite se da dijete unosi dovoljno tekućine i olakšajte mu nelagodu na način kako to inače činite (uz pomoć lijekova, kupke, biljnih čajeva, eteričnih ulja i sl.).

Promatranjem djeteta moći ćete uočiti koliko su intenzivni simptomi, da li ih dijete teže podnosi nego inače, “skače” li djetetu temperatura neobično visoko ili se uopće ne da spustiti uz pomoć uobičajenih metoda koje koristite. Dobro je znati kako inače dijete reagira na bolesti i usporediti sadašnje stanje djeteta s onim prethodnim koje je prošlo, te ako je odstupanje značajno, potražite savjet. Također ćete moći lakše odlučiti kada je vrijeme da nazovete djetetovog liječnika i posavjetujete se o daljnjim koracima u liječenju ili kad trebate hitan medicinski savjet dežurne pedijatrijske službe ili hitne pomoći.

Neki od simptoma zbog kojih biste se trebali hitno javiti djetetovom liječniku

Vrućica

Kod stanja koja nisu opasna, dijete najčešće “živne” nakon što mu tjelesnu temeperaturu spustite. Takvo ponašanje donekle pokazuje da najčešće nije riječ o životno ugrožavajućoj infekciji.

Visoka vrućica popraćena tresavicom (drhtavicom), pojava osipa, poremećaji svijesti (pospanost, teško razbuđivanje), klonulost, neuobičajena mirnoća, otežano ili ubrzano disanje, gušeći učestali kašalj, uzastopno povraćanje i/ili potpuno odbijanje tekućine ukazuju na to da je dijete teško bolesno i treba bez odgode zatražiti liječničku pomoć.

Subglotični laringitis – pseudokrup

Subglotični laringitis je skup simptoma najčešće uzrokovan virusnom infekcijom sluznice područja glasnica i dušnika. Obavezan simptom je promuklost uz struganje prilikom udaha, dok je izdah najčešće tih i normalan. Kod disanja se tijekom udaha čuje specifično “struganje” ili “režanje”, češće prilikom kašljanja ili plakanja, a ponekad i kad je dijete mirno. Zvuk nalikuje lavežu psa.
Dijete je obično nemirno i ustrašeno zbog nedostatka zraka.

Pseudokrup je bolest djece u dobi od tri mjeseca do šest godina života i tipično se javlja noću. Češći je kod dječaka nego kod djevojčica. Najčešće se javlja u jesen i proljeće. Plač djeteta je dobar znak. Dijete koje plače može disati. Izvođenje djeteta na svjež i hladan zrak pomaže kao i inhalacija u zaparenoj kupaoni. Ovaj znak poboljšanja ukazuje da se vjerojatno ne radi o teškoj bolesti, no uvijek je bolje pogotovo prvi puta i kod febrilnog djeteta pomoć pedijatra, kako bi se isključila ozbiljna bolest.

Kada treba neodložno zatražiti liječničku pomoć?

Zatražite liječničku pomoć odmah u sljedećim slučajevima:

• kada je otežano disanje vidljivo u mirovanju
• kada dijete „lovi“ zrak (podignuta brada, otvorena usta, raširene nosnice, izraženo korištenje mišićja vrata, prsišta i trbuha pri disanju)
• kada je jako nemirno i pokušava pronaći položaj u kojem bi mu bilo lakše disati
• kada ne plače i odbija proizvesti bilo kakav zvuk
• kada je dijete blijedo ili plavkaste boje kože
• kada se žali na jaku grlobolju (odbija progutati gutljaj tekućine, bolno „tuli”)
• kada ne može držati glavu pognutu naprijed na prsa
• kada uz prethodno navedene simptome ima vrućicu (preko 38,5°C),
• ako ostane bez svijesti
• ako dijete izgleda vrlo bolesno bez obzira na stupanj poteškoća disanja
• ako ste kao roditelj jako prestrašeni.

Ako vašim vozilom možete stići do liječnika za 15 minuta posjednite dijete na stražnje sjedalo, sjedite pokraj njega i umirujte ga tepanjem i pjevušenjem. Omogućite ulaz svježeg zraka u kabinu vozila. Ako nemate mogućnost prijevoza pozovite stanicu za hitnu medicinsku pomoć.

Proljev

Nazovite stanicu za hitnu medicinsku pomoć neodgodivo ako dijete leži nepomično ili je preslabo da bi stajalo.

Nazovite svog liječnika ili se javite u dežurnu hitnu službu neodgodivo ako:

• vaše dijete izgleda teško bolesno,
• ima izražene znakove dehidracije  jer slabo pije i ima vrlo suha usta i jezik),
• ima krv u stolici,
• ima vrućicu iznad 40°C,
• ima bolove u trbuhu dulje od 2 sata,
• povrati više od 3 puta u razmaku od jednoga sata,
• je dijete imalo više od 8 stolica u proteklih 8 sati,
• ima jak proljev koji bi mogao biti uzrokovan uzimanjem lijekova (npr. antibiotika).

Ako dijete nema simptome koji iziskuju hitnu liječničku pomoć, osigurajte mu dovoljno tekućine i lagane hrane. Ne zaboravite oralnu rehidracijsku sol koju je dobro imati kod kuće kao prašak i ponuditi djetetu kome prijeti dehidracija, a prirediti ju onako kao piše u uputama i djetetu ju nuditi ovisno o njegovu osjećaju žeđi. Uz to nuditi i drugu tekućinu koju dijete voli, osim gaziranih i sličnih pića. Ako ne želi jesti, nemojte ga siliti. Ako još uvijek dojite dijete, ponudite mu da siše.

Teške alergijske reakcije

Alergijska reakcija se očituje urtikarijom (crvenilom kože, svrbežom), katkada otokom lica, jezika, nenadanom pojavom promuklosti, otežanim disanjem i, u najtežim slučajevima, gubitkom svijesti. Potrebno je bez odgode pozvati hitnu medicinsku pomoć i slijediti njihove upute.

Padovi i udarci u glavu

U slučaju udarca u glavu ako dijete bude čak i na kratko ošamućeno, bez svijesti ili povrati potrebno je bez odgode javiti se u dežurnu hitnu službu bolnice ili nazvati stanicu za hitnu medicinsku pomoć i slijediti upute. Ako je dijete neposredno nakon pada zaplakalo i bilo uplašeno, te je tražilo utjehu i brzo se umirilo nakon pružene ljubavi, te je bilo dobro u sljedećih par sati i nije povratilo, vjerojatno se radi o bezopasnom padu.

Glavobolja

Iznenadna jaka glavobolja, posebice ako je popraćena mučninom ili povraćanjem, smetnjama vida ili poremećajem svijesti, zahtjeva neodložno javljanje stanici za hitnu medicinsku pomoć.

Otvorene ozljede, krvarenja

Ako je ozljeda na većoj površini ili jako duboka i/ili ne možete zaustaviti krvarenje, nalazi se na glavi, blizu ili na oku, nastala je uslijed otvorenog prijeloma i sl. obavezno potražite hitnu medicinsku pomoć.

Iako je vaše dijete preraslo „jaje“, preporučljivo je i dalje voziti dijete u autosjedalici montiranoj u smjeru suprotnom od smjera vožnje, ako je moguće,  sve do četvrte godine. 
Za sigurnost djeteta u vožnji važno je da je autosjedalica primjerena dobi i psihomotoričkom razvoju djeteta te je pravilno pričvršćena u automobilu, a dijete pravilno vezano u autosjedalici. Zato nikako nemojte prevoziti dijete u smjeru vožnje ako ima ispod 10 kg, 15 mjeseci i samostalno ne hoda. 

Kako odabrati autosjedalicu za dijete

Prije odluke o kupnji ili korištenju rabljene autosjedalice, potrebno je provjeriti nekoliko stavki:

• Autosjedalica ima naljepnicu s važećim atestom (R44/04 ili R129)
• Autosjedalica ima naljepnicu sa slikovnim uputama kako se pričvršćuje u automobil
• Autosjedalica ima sve originalne dijelove
• Autosjedalica je u roku upotrebe (na plastičnom dijelu utisnut je datum proizvodnje, a rok trajanja piše u uputama)
• Autosjedalica je isprobana u automobilu i moguće ju je pravilno pričvrstiti
• Autosjedalica nije sudjelovala u sudaru.

Samo ispravna autosjedalica, važećeg roka trajanja i koja nije sudjelovala u sudaru (ako posuđujete ili dobivate rabljenu autosjedalicu na korištenje), pravilno će zaštititi vaše dijete.

Pravilno postavljena autosjedalica 

Djeca iznad 15 mjeseci smiju se prevoziti i u smjeru suprotnom smjeru od vožnje i u smjeru vožnje. Jako je važno da je autosjedalica pravilno pričvršćena - na način kako je propisao proizvođač autosjedalice.

Osnovna pravila su uvijek jednaka:

• Autosjedalica je postavljena u smjeru u skladu s uputama proizvođača
• Učvršćivanje autosjedalice može biti s dva sustava ovisno o automobilu i autosjedalici – sigurnosnim pojasom u 3 točke ili Isofix sustavom
  • Pojas u 3 točke prolazi preko plavih oznaka (smjer suprotan od smjera vožnje) ili preko crvenih oznaka na autosjedalici (smjer vožnje) koji je čvrsto zategnut tako da se ne miče više od 2 cm kad ju povučemo lijevo-desno na mjestu gdje prolazi bedreni pojas automobila ili
  • Isofix sustav je ukopčan u kuke između naslona i sjedala stražnje klupe te je ispravno ukopčana gornja sidrena kuka (top tether) ili potporna noga, a sve oznake na njima su zelene boje

Manji broj autosjedalica za ovaj uzrast djece zahtijeva pričvršćivanje s oba sustava – i pojasom automobila i Isofixom. Uglavnom je to nužno za one autosjedalice koje podržavaju vezivanje vlastitim pojasevima do 25 kg djeteta. Svakako provjerite u uputama svoje autosjedalice. 

Pravilno vezano dijete

Pri posjedanju djeteta u autosjedalicu pazite  da je djetetova stražnjica u najdubljem dijelu autosjedalice. 

Trake pojaseva autosjedalice ne smiju biti presavinute niti na jednom njihovom dijelu te moraju biti provučene kroz utore u razini djetetovih ramena ili malo ispod njih ako se radi o autosjedalici u smjeru suprotnom od smjera vožnje odnosno u razini djetetovih ramena ili malo iznad njih ako se radi o autosjedalici u smjeru vožnje, a na njih se ništa ne smije postavljati osim originalnih jastučića.

Kad se trake spoje u jednu točku i ukopčaju u kopču među nogama, moraju se zategnuti tako da između pojasa i djetetove ključne kosti stane samo jedan prst odnosno ne možete uštipnuti pojas po dužini.

Pripazite da je naslon za glavu namješten najniže do sredine ušiju.

Tijekom hladnih i vrućih mjeseci, vrijede ista pravila postupanja kao i za dojenčad.

Prerastanje autosjedalice

Skvrčene noge ako je dijete u suprotnom smjeru od smjera vožnje ili glava koja malo izviruje iz naslona za glavu ako je dijete u smjeru vožnje nisu znakovi prerastanja ove kategorije autosjedalica. 

Umjesto toga obratite pažnju na kilograme i centimetre koji su naznačeni na autosjedalici.

Dijete je preraslo autosjedalicu ako:

• Ima više kilograma od ograničenja naznačenog na autosjedalici i(li)
• Ima više centimetara od ograničenja naznačenog na autosjedalici i(li)
• Pojasevi autosjedalice izlaze iz utora prenisko u odnosu na razinu ramena prema uputama proizvođača te se ne mogu više podignuti.

Ako je dijete preraslo svoju autosjedalicu po nekom od gore navedenih kriterija, obratite pažnju da dijete ima minimalno 4 godine i 15 kg prije nego ga prebacite u pomoćno postolje s naslonom. Ako nema, preporučujemo pronaći autosjedalicu s vlastitim pojasevima koji podržavaju veću kilažu ili visinu djeteta do tih minimalnih uvjeta za pomoćno postolje s naslonom. 

Ako niste sigurni u ispravnost ili način montiranja autosjedalice, udruga Roda vam može pomoći! Kontaktirajte nas mailom.

U Hrvatskoj, sistematski pregled djece i mladih provodi se u okviru primarne zdravstvene zaštite i pokriven je osnovnim zdravstvenim osiguranjem, roditelji ga ne plaćaju, ako se obavlja kod izabranog liječnika - pedijatra ili liječnika obiteljske medicine. Sistematski pregled djece i mladih provodi se s ciljem ranog otkrivanja bolesti te pripada u preventivnu medicinu. 

Svrha sistematskog pregleda je praćenje rasta i razvoja djeteta, prevencija razvoja bolesti i uočavanje rizika za pojavu bolesti, rano otkrivanje i liječenje bolesti. Na sistematskom pregledu djeteta roditelji mogu dobiti i savjete za poboljšanje djetetovog emocionalnog i intelektualnog napretka. 

Za djecu koja nemaju značajnijih zdravstvenih tegoba i koja rastu i razvijaju se na zadovoljavajući način, sistematski su pregledi najčešće povezani s kalendarom cijepljenja, tj. obavljaju se u drugoj, četvrtoj i šestoj godini života. 

Sastavni dio sistematskih pregleda čine sljedeći postupci (ovisi o dobi djeteta):

• mjerenje tjelesne visine i tjelesne mase, izračunavanje indeksa tjelesne mase (BMI)
• mjerenje arterijskog tlaka
• procjena vida, probir na daltonizam
• procjena sluha
• probir na skoliozu (zakrivljenost kralježnice, test pretklona)
• probir na gušavost (uvećana štitnjaču)
• procjena spolnog razvoja (po Tanneru)
• auskultacija srca i pluća
• procjena ponašanja, socijalizacije i prilagodbe (ako dijete ide u vrtić)
• procjena mentalnog zdravlja. 

Kada se uoče neka odstupanja od normalnog i očekivanog razvoja ili uoče neki zdravstveni problemi (npr. slabiji vid ili sluh), dijete se upućuje dalje na specijalističke preglede nakon kojih se utvrđuje način praćenja stanja, uključivanje rehabilitatora ili drugih stručnjaka i/ili izdavanje pomagala ako je potrebno.

Djeca koja boluju od kroničnih bolesti (npr. epilepsija, astma, cerebralna paraliza, psihoze…) bit će u većem doticaju s pedijatrom ili liječnikom obiteljske medicine te liječnicima specijalistima kao i sa drugim stručnjacima koji će brinuti o rastu i razvoju djeteta uz nošenje s kroničnom bolešću. 

U Republici Hrvatskoj sustav obrazovanja sastoji se od:

• ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja 
• osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja
• srednjoškolskog odgoja i obrazovanja
• visokog obrazovanja
• obrazovanja odraslih.

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Sustav obrazovanja u Republici Hrvatskoj započinje u predškolskim ustanovama, odnosno dječjim vrtićima i ustanovama u kojima se provode predškolski programi.
U dječjim vrtićima djeca su uključena u poludnevni, cjelodnevni ili kraći program.

Iako sustav može obuhvatiti djecu od navršenih šest mjeseci života pa sve do njegova polaska u školu, mali broj djece kreće u vrtić (jaslice) prije navršene godine dana jer u Hrvatskoj roditeljski dopust traje do djetetovih navršenih 12 mjeseci, odnosno 14, ako i tata koristi dio roditeljskog dopusta rezerviranog za njega.

Osnovnoškolski odgoj i obrazovanje

Osnovna škola obavezna je i besplatna za svu djecu koja  imaju prebivalište, odnosno prijavljeno boravište u Republici Hrvatskoj bez obzira na njihovo državljanstvo.

Osnovno obrazovanje započinje upisom u prvi razred osnovne škole, uglavnom u šestoj ili sedmoj godini života (djeca koja do 1.4. tekuće godine navrše šest godina, obveznici su polaska u školu u toj godini). Ono u pravilu traje do petnaeste godine života, a za učenike s višestrukim teškoćama u razvoju najdulje do 21. godine života. 

Osnovna škola traje osam godina i izvodi redovite i posebne programe. 
Posebni programi se odnose na školovanje djece s teškoćama u razvoju, na alternativne nastavne programe te na programe na jeziku i pismu nacionalnih manjina. 

Završetkom osnovnog obrazovanja, učenici stječu znanja i sposobnosti potrebne za nastavak obrazovanja na srednjoškolskoj razini.

Djeca se mogu paralelno obrazovati u sustavu osnovnoga umjetničkoga obrazovanja, koje može biti glazbeno i plesno.
Pravo upisa u prvi razred osnovnoga umjetničkog obrazovanja imaju djeca koja su navršila sedam, odnosno devet godina života i zadovoljila kriterije propisane kurikulumom umjetničkog obrazovanja. Osnovno glazbeno obrazovanje izvodi se prema osnovnoškolskom umjetničkom kurikulumu te planu i programu u šestogodišnjem trajanju, dok se osnovno plesno obrazovanje izvodi prema osnovnoškolskom umjetničkom kurikulumu te planu i programu u četverogodišnjem trajanju. 

Za djecu koja su starija od 15 godina, a nisu završila zakonom obveznu osnovnu školu, postoji sustav osnovnog obrazovanja za odrasle.

U Hrvatskoj postoje privatni vrtići i osnovne škole.
Cijena pohađanja privatnog vrtića ili škole nije jedinstvena na razini Hrvatske, već ovisi o tržišnoj cijeni pojedinog programa i odluci lokalne uprave o iznosu kojim će subvencionirati privatne programe (ili ih neće subvencionirati).

Srednjoškolsko obrazovanje

Srednjoškolskim se obrazovanjem, nakon završetka osnovnog školovanja, omogućava stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja. 
Ovisno o vrsti obrazovnog programa, srednje škole dijele se na gimnazije, strukovne škole i umjetničke škole,  a traju između jedne i pet godina, ovisno o programu.

Srednjoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj nije obavezno, a dostupnost pojedinih programa razlikuje se diljem Hrvatske.

 
Visoko obrazovanje

u Republici Hrvatskoj dio je Europskoga prostora visokog obrazovanja što znači da su svi studijski programi usklađeni s načelima Bolonjskoga procesa. Visoko obrazovanje provodi se na sveučilištima i njihovim sastavnicama (fakultetima, akademijama, odjelima), veleučilištima i visokim školama kroz sveučilišne i stručne studijske programe.

Obrazovanje odraslih

dio je jedinstvenoga obrazovnog sustava Republike Hrvatske te obuhvaća procese učenja odraslih osoba namijenjene obrazovanju za bolju zapošljivost te osobnom razvoju pojedinca.  
Obrazovanje odraslih može se odvijati kao formalno, neformalno, informalno i/ili samousmjereno učenje. 

Rani i predškolski odgoj čini početnu razinu odgojno-obrazovnog sustava i izuzev programa predškole - programa koji je kao obvezan namijenjen djeci u godini dana prije polaska u osnovnu školu - nije obvezan za svu djecu predškolske dobi.

Podijeljen je na dva odgojno-obrazovna ciklusa (jaslički i vrtićki):

1. od šest mjeseci do navršene treće godine djetetova života (jaslice),
2. od navršene treće godine djetetova života do polaska u osnovnu školu (vrtić)

u kojima djeca mogu biti uključena u poludnevni, cjelodnevni ili kraći program, a pojedini vrtići nude i posebne pedagoške programe, poput Montessori, Reggio ili Waldorf pedagoškog pristupa, te sportskih, dramskih skupina i sl.

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje ostvaruje se programima odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi. 

Rad dječjih vrtića regulira Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ali su osnivači predškolskih ustanova gradovi i općine  te privatni osnivači te se iz tog razloga mogu razlikovati način i uvjeti (prioriteti unutar uvjeta) upisa, kao i cijena pojedinog vrtićkog programa.

Pohađanje vrtića nije obavezno, osim za djecu u godini prije polaska u školu.

Vrtići provode i program predškole koji je obavezan za svu djecu u godini prije polaska u osnovnu školu (za djecu koja ne pohađaju vrtić). Program je organiziran tako da može obuhvaćati od 250 do 550 sati godišnje, a u pravilu traje od listopada tekuće godine do lipnja iduće godine. Program predškole može se u iznimno organizirati na način da obuhvaća i manji broj sati godišnje. Program predškole je besplatan za sve roditelje čija su djeca u godini dana prije polaska u osnovnu školu uključena u taj program.

Djeci, raseljenim osobama iz Ukrajine, koja se, sukladno Direktivi Europske unije o privremenoj zaštiti, nalaze pod privremenom zaštitom, omogućava se pravo na odgoj i obrazovanje u odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj.

Upisi u vrtiće u Hrvatskoj obavljaju se najčešće od travnja do lipnja za narednu pedagošku godinu koja traje od rujna tekuće godine, do kraja kolovoza sljedeće godine.

Zahtjev za upis djeteta u dječji vrtić roditelji, udomitelji ili skrbnici (u daljnjem tekstu: roditelji)  podnose nakon što vrtići (ili gradska uprava) objave natječaj za upis djece u sljedeću pedagošku godinu. 
Popis vrtića u Hrvatskoj, uz mogućnost pretraživanja, možete naći na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja Pregled vrtića ili pojedinačno na stranicama gradova i općina, jer su vrtići u vlasništvu lokalne uprave (gradovi, općine) ili u privatnom vlasništvu.

Zahtjevu za upis djeteta u dječji vrtić potrebno je priložiti obrasce i dokumente čiji se popis, zajedno s uputama gdje ih pribaviti, objavljuje na web stranicama vrtića i na vratima dječjeg vrtića tijekom upisnog razdoblja, a zahtjev za upis u vrtić u nekim slučajevima je moguće je podnijeti i putem sustava e-građani.

Preduvjet za upis vašeg djeteta u dječji vrtić u Hrvatskoj  je tzv. zelena karta / potvrda kojom se dokazuje status osobe pod međunarodnom i privremenom zaštitom. 

Radi upisa djeteta u vrtić obratite se izravno najbližem dječjem vrtiću u mjestu gdje boravite ili potražite informacije u upravi grada ili općine gdje boravite, koji će vas obavijestiti o dokumentima koje je potrebno eventualno priložiti zahtjevu za upis. 

Rezultati i pravo na žalbu

Rezultati upisa objavljuju se najkasnije do kraja lipnja, a ako niste zadovoljni odlukom, na nju možete uložiti žalbu. Svaki vrtić propisuje rok i način ulaganja žalbe.
Ugovor o ostvarivanju programa sklapa se u kolovozu, najkasnije do 1. rujna.

Za djecu s teškoćama u razvoju, provodi se opservacija, najčešće do tri mjeseca radi uključivanja djeteta u odgovarajući program zbog dobrobiti i praćenja napretka djeteta.

Prednost pri upisu

Prednost pri upisu djece u dječje vrtiće, koji su u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili u državnom vlasništvu, imaju djeca:

• roditelja žrtava i invalida Domovinskog rata
• zaposlenih roditelja
• samohranih roditelja
• iz udomiteljskih obitelji
• iz obitelji s troje ili više djece
• s teškoćama u razvoju, ukoliko ih je moguće integrirati u redoviti program
• koja za godinu dana kreću u školu
• roditelja koji primaju doplatak za djecu.

Način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić utvrđuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom.

Djeca koja zajedno sa svojim roditeljima ili starateljima imaju status osoba koje se nalaze pod privremenom zaštitom, upisuju se u dječje vrtiće najbliže boravištu djeteta, vodeći pritom računa o poštivanju Državnog pedagoškog standarda (veličina grupa, odnosno, broj djece po odgojitelju u grupi).

Upisi djece u dječji vrtić tijekom trajanja pedagoške godine 

Mogućnost upisa djeteta u dječji vrtić tijekom trajanja pedagoške godine postoji ukoliko je vrtiću preostalo slobodnih mjesta. 

Cijena vrtića

Ekonomska cijena smještaja djeteta u redovite programe dječjeg vrtića u prosjeku iznosi između 199,08 EUR (1500 kn) i 331,81 EUR (2500 kuna) mjesečno. Visinu ekonomske cijene odlučuje osnivač dječjeg vrtića.

Roditelji su obvezni platiti dio ekonomske cijene dječjeg vrtića koja u većini gradova i općina ne premašuje 106,18 EUR (800 kuna), a ovisi i o dodatnim programima koji se nude u vrtićima i možda se dodatno naplaćuju.

Programi koji se provode u vrtićima

Prilikom upisa djeteta u vrtić, moguće je odabrati 

• redoviti program – 10-satni program ili poludnevni, 5-satni program njege, odgoja, naobrazbe, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece,
• predškolski program – organiziraju se za svu zainteresiranu djecu koja ne pohađaju redoviti program, a nalaze se u godini prije polaska u školu
• posebni i kraći program - aktivnosti koje se odvijaju za vrijeme ili izvan vremena 10-satnog redovitog programa prema iskazanim interesima (sportski, plesni, glazbeni, likovni, dramsko-scenski, informatički, ekološki, vjerski i drugi program)
• drugi program.

Djeca u Hrvatskoj, koja do 1. travnja tekuće godine navrše šest godina, školski su obveznici, što znači da ih roditelji trebaju prijaviti za upis u osnovnu školu, a onda pristupiti provjeri spremnosti upisa u prvi razred osnovne škole. 

Radi upisa djeteta u osnovnu školu (u Hrvatskoj od 1. do 8. razreda) obratite se izravno u vama najbližu osnovnu školu. Djelatnici stručne službe škole razgovarat će s vama, utvrditi u koji se razred dijete treba uključiti, ako u Hrvatskoj nastavlja osnovno školovanje, te vam objasniti proceduru upisa, ako se dijete prvi put upisuje u školu.

Ukoliko raspolažete ispravama o ranijem obrazovanju (imate svjedodžbe prethodnih razreda), svakako ih ponesite na razgovor u školu, ali čak i ako nemate nikakve isprave kojima se dokazuje djetetovo dosadašnje obrazovanje, to nije prepreka za upis.

Odabir škole

Djeca se najčešće upisuju u školu najbližu prema mjestu stanovanja, ali je moguće upisati dijete i u neku drugu školu, uz dozvolu ravnatelja škole koju želite odabrati. Ako se odobri vaš zahtjev za upisom u školu kojoj ne pripadate po mjestu stanovanja, vi ste dužni obavijestiti školu koja vam je najbliža da je dijete neće pohađati. 

Postoje neke iznimke od ove procedure. One uključuju situacije kad dijete zbog određenih poteškoća i stanja treba posebno obrazovanje u ustanovi u kojoj se obrazuju djeca s teškoćama u razvoju, kad želite dijete upisati u školu kojoj je osnivač vjerska zajednica ili dijete želite upisati u privatnu školu.

Također, neka hrvatska mjesta imaju samo jednu osnovnu školu pa se sva djeca upisuju automatski u nju.

Upis u školu

Proces upisa djeteta u školu započinje davanjem zahtjeva za upis tajništvu škole, a detalje o upisnom postupku možete pronaći na mrežnim stranicama pojedine škole. 

Prije upisa djeteta u školu treba provjeriti znanje, vještine, motoriku i druge parametre koji će utvrditi je li dijete spremno za školske obveze koje ga očekuju. Dijete će proći pregled na kojem će stručno povjerenstvo utvrditi njegovo psihofizičko stanje i roditeljima dati potvrdu o spremnosti djeteta za školu. Stručno povjerenstvo sastoji se od liječnika školske medicine, školskog pedagoga/psihologa/edukacijskog rehabilitatora i učitelja razredne nastave.

Raspored pregleda djece

Dijete će prije upisa u školu pregledati liječnik školske medicine koji daje svoje mišljenje o spremnosti djeteta za polazak u školu, a u školi će školski psiholog i/ili pedagog kroz jedan susret utvrditi spremnost djeteta za upis u prvi razred.

Procjena spremnosti vrši se u osnovnoj školi kojoj dijete pripada prema adresi prebivališta, a liječnički pregled najčešće u ambulanti liječnika školske medicine koji je zadužen za osnovnu školu kojoj dijete pripada. Za oba susreta dobit ćete termine, a ako im ne možete pristupiti u predviđeno vrijeme, dužni ste o tome obavijestiti školu i liječnika i dogovoriti drugi termin.

U slučaju da dijete ima određenih teškoća pa mu je potrebna pomoć asistenta ili drugi oblik školovanja, roditelji trebaju pribaviti dokumentaciju nadležnih ustanova u kojima je dijete bilo obuhvaćeno procjenom, zdravstvenim, rehabilitacijskim ili drugim postupkom u predškolskoj dobi i/ili nalaz i mišljenje jedinstvenog tijela vještačenja. Tu dokumentaciju roditelji odnose u školu te se na toj osnovi ostvaruju prava.

Postoje okolnosti pod kojima se i za nešto mlađe dijete možete tražiti prijevremeni upis, te odgoditi polazak u školu djeteta koje je obveznik upisa, ako dijete ima većih zdravstvenih teškoća ili zbog nekih drugih okolnosti, ali tu odluku ne donose roditelji samostalno, već uz procjenu stručnjaka. O svemu se možete raspitati tijekom inicijalnog razgovora u školi ili u uredu za školstvo u mjestu/općini u kojoj trenutno boravite, a često se informacije i potrebni obrasci mogu naći na mrežnim stranicama škole ili ureda za školstvo pojedinih županija.

U Hrvatskoj škole osnivaju lokalne uprave, općine i gradovi pa dio prava i mogućnosti unutar pojedinih škola, ovisi o odlukama donesenim na lokalnoj razini. Iako je samo osnovno školovanje besplatno, općine i gradovi diljem Hrvatske imaju različite programe sufinanciranja troškova prehrane i prijevoza, dok je na razini Hrvatske jedinstveno da su osnovnoškolski udžbenici besplatni, a roditelji sudjeluju u kupovini radnih materijala (radnih bilježnica, bilježnica, likovnih mapa i sl.).
Sve informacije o tome dostupne su u školama.

Odlazak u vrtić ili jaslice uglavnom je prvo odvajanje djeteta od roditelja, osobito majke, na dulje vrijeme. Istovremeno, to je i prvi susret s većim brojem nepoznatih osoba. Često je ovo traumatična situacija, kako za dijete tako i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novoj situaciji.

Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu mijenja se njegov način življenja. Dijete upoznaje skupinu djece, uspostavlja socijalne kontakte, razvija komunikaciju s drugom djecom i odgojiteljima.

Najveći dio djece plače ili na neki drugi način protestira iskazujući svoju tugu zbog razdvajanja. Djeca osjećaju tzv. separacijsku anksioznost. Ona teško shvaćaju da će se roditelji vratiti, osjećaju se ostavljenima.

Za roditelje je najvažnije znati da je malo separacijske anksioznosti normalno. Takvo dječje ponašanje zapravo nam pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Odnosno, da su razvili kvalitetnu povezanost.

Način na koji će se dijete prilagođavati ovisi:

• individualnim osobinama,
• stupnju njegova razvoja,
• dobi djeteta,
• stanju djetetova zdravlja,
• obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi.

Teže se prilagođavaju novoj okolini:

• emocionalno labilna djeca
• nesamostalna i egocentrična djeca
• ona koja od ranije imaju negativnih iskustava u odvajanju od roditelja.

Tri osnovna tipa adaptacije

Tri su osnovna tipa adaptacije:

• laka adaptacija
  Normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu sa roditeljima; kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10 - 15 dana boravka u vrtiću – jaslicama.
• adaptacija srednje težine
  Promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću – jaslicama.
• teška adaptacija
  Dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2 - 6 mjeseci; često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju razdoblje adaptacije: (obolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i dr.).
  Malo separacijske anksioznosti je normalno i pokazuje da dijete i roditelj imaju dobru i kvalitetnu vezu. Većina djece se prilagodi novoj situaciji i sredini bez većih i dugotrajnijih problema.

Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje, a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost).
Jedna od mogućih reakcija je tzv. regresija, što znači da će se kod djeteta pojaviti oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. dijete ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i sl.).
Sva ta ponašanja normalna su u fazi adaptacije. Ona slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini i uspostavlja socio - emocionalne odnose sa odgojiteljem.

Najveći broj djece prođe proces adaptacije bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj prolazi teži oblik adaptacije.

Potrebno je upozoriti da adaptacija nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i sposobnosti. Zbog toga posebnu pažnju treba obratiti i na povučenu djecu koja ne pokazuju vlastitu inicijativu. Utješno je da u cijelom procesu adaptacije, ima načina na koje možete pomoći djetetu da se lakše prilagodi novoj situaciji.

Iako osoblje predškolske ustanove zna kako postupati s djecom kako bi im olakšalo prve dane i prilagodbu na boravak u ustanovi, postoje mnogi postupci kojima i vi možete pomoći djetetu da se prilagodi novom ritmu svakodnevice i prihvati odlazak u jaslice ili vrtić.

S prilagodbom možete započeti već i prije prvog dana odlaska vašeg djeteta u grupu te nastaviti u prvim danima i tjednima prilagodbe.

Budući na to da se nalazite i u situaciji da dijete polazi u vrtić na jeziku koji mu nije materinji (ako ga ne upisujete u vrtić ili igraonicu u kojoj odgojiteljice govore ukrajinski jezik), prvi korak u pripremi i olakšavanju prvih dana u vrtiću je upoznavanje s nekim osnovnim riječima i izrazima na hrvatskom jeziku koji će djetetu olakšati sporazumijevanje s osobljem vrtića i vršnjacima.

U pripremi možete koristiti i slikovni riječnik na ovoj poveznici, ili slične kartice poput ovih u nastavku (izvor: Istra pomaže):

U prilagodbi će pomoći i sljedeće:

• U roditeljskom domu treba govoriti o vrtiću, češće do njega prošetati, boraviti na dječjem igralištu ili parku ispred vrtića, osobito u vrijeme dok se tamo igraju druga djeca.
• Sačuvajte dva do tri dana godišnjeg odmora i provedite ih u odgojnoj skupini zajedno sa svojim djetetom, ostanite s njime dok se ne privikne na nove osobe i prostor.
• Priopćite odgojitelji(ca)ma nadimak ili ime od milja vašeg djeteta: ako ga tako zazovu, lakše će uspostaviti odnos.
• Dajte odgojitelju/ici vašu sliku ili sliku obitelji kako bi je pričvrstio na pano u sobi - u trenucima žalosti, dijete će se lakše utješiti gledajući je.
• Upoznajte odgojitelja/icu s posebnostima vašeg djeteta: ritualima, načinima hranjenja.
• Ako dijete želi, dopustite mu da u vrtić ponese svoj najmiliji predmet - tješilicu.
• Pokažite da ga volite, recite mu da ga volite i da ste mirni i veseli što je vaše dijete u vrtiću.
• Nakon odlaska iz vrtića pitajte ga i pažljivo poslušajte o tome kako je proveo dan.
• Vaše dijete će uskoro početi pričati o vrtiću, drugoj djeci, o odgojitelji(ca)ma i igračkama podržavajte buđenje interesa za vrtić kod djeteta.
• Ne omalovažavajte poteškoće u adaptaciji, ne rugajte mu se, sada ste svojem djetetu potrebniji nego ikada, posvetite mu svoje slobodno vrijeme, budite mu partner u igri, povedite ga u šetnju, razgovarajte.
• Vodite računa da dijete ima red u rasporedu aktivnosti kod kuće (vrijeme obroka, igre, šetnje, odlaska na počinak), za dijete sve što je trajno i bez iznenađenja ima svojstvo umirivanja.
• Ne bježite od djeteta, budite iskreni, uvijek dijete pozdravite, recite mu da ga volite i kada ćete doći (npr. nakon ručka ili spavanja), održite svoju riječ.
• Ne govorite pred djetetom o svojim strahovima, strepnjama i negativnim osjećajima, dijete osjeća vaše strahove i to može povećati osjećaj separacijske anksioznosti.
• Rastanke učinite kratkim i slatkim, dugi rastanci pokazuju djetetu da ste neodlučni u odluci da ono ostane bez vas.
• Ako vam je preteško "odraditi" odvajanje ili imate osjećaj da vam situacija izmiče kontroli, zamolite nekog drugog člana obitelji (npr. tatu) da on "odradi" adaptaciju.
• Informirajte se o uobičajenom tijeku prilagodbe na jaslice i vrtić, te u slučaju da problemi adaptacije traju duže od 3-4 tjedna, obratite se stručnoj službi vrtića za pomoć, pogotovo ako dijete i nakon tog razdoblja odbija jesti ili spavati, kod kuće jako loše spava ili ste primjetili bitne promjene u njegovu ponašanju koje vas zabrinjavaju.

Prvi se dani (ponekad i tjedni) prilagodbe na novonastalu situaciju mogu činiti jako teškima i traumatičnima za dijete, ali imajte povjerenja u proces prilagodbe. Ukoliko osjećate i uvidite da dijete ima dugotrajnijih problema s prilagodbom, uključite u njihovo rješavanje stručnu službu ustanove, oni su educirani pomoći vam u takvim situacijama. Vjerujte da ćete i vi dočekati da vaše dijete odlazi u jaslice ili vrtić s veseljem i iščekivanjem novih avantura koje doživljava sa svojim jaslićkim i vrtićkim prijateljima.

Sretno!

Tijekom 2022. Roda i ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su seriju webinara za roditelje i skrbnike djece iz Ukrajine, a jedan od njih je bio i webinar o vrtićima i školama, odnosno, sustavu odgoja i obrazovanja Ukrajine i Hrvatske, uz niz savjeta psihologinje Iskre Pejić, kako olakšati djeci polazak u vrtić ili školu u Hrvatskoj.

U webinaru nas predavačica vodi kroz vrste vrtića i vrtićkih programa, načinu organiziranja rada i financiranja vrtića.

Slično nas predavačica provodi kroz školski sustav opisujući način na koji je osnovna škola organizirana u Hrvatskoj te koji se predmeti uče u školama.

Ovdje možete pogledati snimku webinara (na ukrajinskom jeziku), a u nastavku možete pogledati ili preuzeti prezentaciju koja je pratila webinar (na hrvatskoj stranici je prezentacija na hrvatskom jeziku, a na ukrajinskoj, na ukrajinskom jeziku).

Polazak u školu predstavlja veliku promjenu za dijete i obitelj, a u okolnostima neplanirano dugog ostanka u novoj zemlji, može biti i izvor većeg stresa i briga kako će se dijete snaći.
Škole u Hrvatskoj pripremile su se za prihvat učenika iz Ukrajine na način da su organizirale pripremne satove hrvatskog jezika, nastavnici i pomoćni stručni kadar educirani su o razlikama školskog sustava u Ukrajini i Hrvatskoj i načinu kako pomoći djeci da se prilagode i uključe u nastavni proces na novom jeziku.

Jako puno u pripremi za polazak u školu možete napraviti i vi kao roditelj - psihičkom pripremom djeteta (i sebe) na nove okolnosti, pripremom školskog pribora i opreme, pripremom prostora u kojem će dijete dovršavati obaveze (domaću zadaću, učenje) te upoznavanjem djeteta sa samom školskom zgradom i puta od kuće do škole.

Psihička priprema za polazak u školu

Samim upisom u školu znamo da je dijete dosegnulo određeni stupanj emocionalne i intelektualne zrelosti, ali kako je polazak u školu velika promjena, dijete ipak treba početi pripremati na period koji slijedi.

Jako je važno često pričati o školi, usput, u svakodnevnim razgovorima s djecom. Pritom, ton i način na koji pričate o školi, mogu djetetu pomoći da je vidi u pozitivnom svjetlu, veseli joj je i na kraju, rado prihvati odlazak u školu.

Evo nekih savjeta kako to činiti:

• Poželjno je razgovor potkrijepiti primjerima iz vlastitog školovanja, isticati prijateljstva koja će steći, učiteljicu koja će postati bitna osoba u njegovom životu, veselje zbog učenja novih vještina i podataka.
• Nikako ne smijete plašiti dijete učiteljicom, školom ili obavezama.
  Teško da će dijete biti motivirano za školu i sa zadovoljstvom ispunjavati nove obveze ako se škola pokazuje kao mjesto gdje ga čeka "strašna" učiteljica koja dijeli jedinice i gdje je sve samo rad, obaveza, dužnost.
• Naučite dijete na uspoređivanje i procjenjivanje.
  Uspoređujte dijete prvenstveno s njim samim - napravite galeriju crteža ili drugih njegovih uradaka pa zajedno usporedite koliko je u svojim kasnijim radovima napredovalo u odnosu na one ranije i sl.
  Govorite pozitivno o različitostima među djecom - netko bolje crta, netko pleše, netko je viši... Ne treba se bojati uspoređivanja sve dok vaša ljubav i pažnja nisu uvjetovani zahtjevom da vaše dijete treba biti najbolje. Ukažite djetetu da ga najviše volite upravo takvo kakvo jest. Pokažite mu da je vrijedno truditi se te da vježbanjem neke aktivnosti možemo napredovati u njoj i postati sve bolji i bolji.
• Puno se igrajte s djetetom, posebno društvenih igara u kojima se uče pravila i poštuje red. Takve će igre dijete naučiti prihvaćati pobjedu i poraz. Zapamtite da je igra, koliko god to neobično zvuči, najbolja priprema djeteta za školu.

Praktične pripreme za polazak u školu

Osim što dijete treba ohrabriti i školu učiniti zanimljivim izazovom koji slijedi u djetetovu životu, roditeljski je zadatak i osigurati da je dijete spremno na veći stupanj samostalnosti nego što je dotad imalo. Npr. ako dijete još nije usvojilo vještine kao što su samostalno korištenje toaleta, svlačenje i oblačenje, vezanje cipela, samostalno uzimanje jela i pića, trebate se pobrinuti da ih svlada prije polaska u školu.

Korisno je i više puta tijekom ljeta (u periodu prije početka nastave) prolaziti putem kojim će dijete u nekom trenutku ići samo od kuće do škole i natrag. Iako ćete možda moći odvojiti vrijeme svaki dan za praćenje djeteta do škole i dočekivanje ispred škole nakon nastave, dobro je da dijete bude upoznato s rutom kojom će prolaziti, ako postoje prometnice preko kojih će prelaziti, da uz vašu pomoć usvoji siguran način prelaženja prometnica.

Kao roditelj, i vi trebate donijeti neke praktične odluke.

Ako svi odrasli rade i u domaćinstvu nema nikoga od obitelji tko ostaje kod kuće s djetetom, sad je krajnje vrijeme za odluku, hoće li dijete ići u produženi boravak ili ćete pronaći osobu koja će se o njemu brinuti nakon škole. Ako ste se odlučili za rješenje da dijete ostaje samo kod kuće, pronađite odraslu osobu koja će moći uskočiti po potrebi i koja će prvih nekoliko tjedana pratiti dijete do škole i iz škole.

Kad odlučite o tome kako ćete organizirati vrijeme nakon nastave, a prije vašeg povratka s posla,. obavijestite dijete o promjenama koje ga čekaju, upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti dok se vi ne vratite s posla, osigurajte mu maksimalnu zaštitu u stanu ako ostaje samo (s povremenim nadzorom odrasle osobe), na vidljivo mjesto zapišite važne brojeve telefona, osigurajte osobe kojima se može obratiti u slučaju potrebe (npr. susjeda ili mama nekog školskog prijatelja) i slične stvari koje su važne za djetetovu sigurnost.

Većina osnovnih škola nudi za najmlađe školarce opciju produženog boravka u kojem djeca nakon nastave ostaju pod nadzorom učiteljice, dovrše školske obaveze, ručaju, poigraju se i u društvu vršnjaka dočekaju kraj radnog vremena roditelja. Raspitajte se i toj opciji!

Priprema prostora za učenje i nabavka pribora za školu

Jako je važno i odrediti prostor koji će dijete koristiti za učenje i rješavanje zadaća. Najbolje je da to bude prostor u djetetovoj sob, ali ako to nije moguće, neka bude u nekoj zajedničkoj prostoriji gdje će u određeno doba dana dijete moći u miru učiti i pisati svoje zadaće. Doista je važno da to bude uvijek isto mjesto kako bi ga dijete doživjelo kao svoj prostor za rad.
Važno je i da na tom mjestu nema puno sadržaja koji bi mogli odvratiti njegovu pažnju pa tako, ako dijete taj prostor ima za kuhinjskim stolom, ugasite radio ili TV da ga ne ometaju dok obavlja svoje zadatke.

Odredite u svojem rasporedu vrijeme (15 min za početak) kad ćete s djetetom u tom prostoru crtati, bojati, čitati slikovnice, razgovarati i maštati, prebrojavati kamenčiće, igrati se plastelinom i tijestom i sl. Sve ove zabavne aktivnosti stvaraju dobre preduvjete za čitanje i pisanje. Tada nemojte učiti čitati i pisati (osim ako dijete nema jaku želju za tim) već uživajte i stvarajte atmosferu u kojoj se "radi" sa zadovoljstvom.

Jedan od veselijih zadataka svakog novog školarca je odabir školske torbe i ostalog školskog pribora. Preporučujemo da svakako u biranje školskog pribora uključite i dijete. Zajedno postavite parametre za izbor torbe, pernice, papuča, papira za umatanje i sl.

Vi odredite cijenu i kvalitetu koju želite, a dizajn, boju i slične stvari prepustite djetetu na izbor. Bude li se osjećalo uključenim kod izbora i izabere li ono što mu se sviđa, vjerojatnije je da će se o školskom priboru brinuti pažljivije.

Dodatna pomoć djetetu koje uopće ne koristi hrvatski jezik

Ako dijete nije bilo uključeno u programe u kojima bi naučilo nešto hrvatskog jezika, nužnog za snalaženje i sporazumijevanje, jedini dodatni “zadatak” kojim možete doprinijeti lakšoj prilagodbi djeteta na školu može biti upoznavanje djeteta s nekim osnovnim riječima i izrazima na hrvatskom jeziku koji će djetetu olakšati sporazumijevanje s osobljem škole i vršnjacima.

U pripremi možete koristiti i ovaj slikovni riječnik ili slične kartice poput ovih u nastavku.

Prvi dani škole posebni su trenuci u životu!
Organizirajte se tako da budete slobodni i posvetite vrijeme svom školarcu, da ga prvih dana odvodite u školu i dočekujete, upoznate njegove razredne kolege i roditelje. Pokažite mu svoj ponos i sreću što je krenuo u nove izazove.

U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu zdravstvene skrbi za djecu u Hrvatskoj.

Kako je u Hrvatskoj organizirana zdravstvena skrb o zdravoj i bolesnoj djeci, od rođenja do školske dobi, kako funkcionira rana intervencija i koje su opcije skrbi o djeci s poteškoćama u razvoju, saznajte prateći ovaj webinar.

U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine, Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu pružanja podrške djeci u okolnostima prisilnog preseljenja. 

Koje su potrebe djeteta u izbjeglištvu, što i koliko reći djetetu određene dobi, kako to reći, kakvu podršku im pružiti kao roditelj, kako prepoznati zabrinjavajuće znakove ponašanja kod djeteta, te gdje potražiti pomoć, saznajte u webinaru Kako podržati djecu predškolske dobi u okolnostima prisilnog preseljenja saznajte u ovom webinaru.

U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu zdravstvene skrbi za žene u Hrvatskoj.

Što sve spada u primarnu zdravstvenu skrb za žene, kako odabrati ginekologa, što ulazi u opseg rada primarnog ginekologa, koliko su dostupne usluge skrbi o reproduktivnom zdravlju, saznajte u ovom webinaru.

U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu razlika u (ranom) odgojno obrazovnom sustavu Ukrajine i Hrvatske. 

Koje su sličnosti i razlike između sustava predškolskog i školskog obrazovanja u Ukrajini i Hrvatskoj te kako pomoći djetetu da se prilagodi novom jezičnom okruženju, obrazovnom i obrazovnom sustavu, možete saznati na ovom webinaru.

Ako je vaše dijete već upisano u hrvatski vrtić ili školu, ili ga tek planirate upisati, ako vas zanima kako je organiziran sustav predškolskog i osnovnog srednjeg obrazovanja u Hrvatskoj, pogledajte snimku ovog webinara o razlikama između sustava Ukrajine i Hrvatske.

• Nalazite se u RH već neko vrijeme ili ste upravo došli?
• Treba vam novčana pomoć, podrška u roditeljstvu ili pomoć za starije osobe i osobe s invaliditetom, ali niste sigurni gdje ih ostvariti?
• Želite znati kako funkcionira sustava socijalne skrbi i koja prava vi možete ostvariti unutar njega?

Ako vas zanima barem jedno od navedenih pitanja, saznajte više na seminaru na temu "Kako funkcionira sustav socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj?"

Seminar je organiziran u okviru rada Med-info Centar - informativni i savjetodavni centar za roditelje, skrbnike i djecu raseljene iz Ukrajine 

Za pitanja smo dostupni putem (od ponedjeljka do petka, 9-16h):

E-maila: medinfocentar.croatia@medecinsdumonde.be
Info telefon: +385 (0) 95 8833 772
Facebook: Med-Info Centar

---

Rad MED-Info Centra podržan je od strane UNICEF Hrvatska.
Médecins du Monde - MdM Croatia Mission

• Jeste li već neko vrijeme u Republici Hrvatskoj ili ste tek stigli?
• Trebate li medicinske usluge, a ne znate kako sustav funkcionira ili ste naišli na prepreku u ostvarivanju svojih prava?
• Ne znate gdje i kome se obratiti za medicinsku pomoć ili usluge?
• Želite li znati koja prava imate u sustavu zdravstvene zaštite ako ste službeno zaposleni?

Ako vas zanima barem jedno od navedenih pitanja, saznajte više na seminaru na temu „Kako funkcionira zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj iz perspektive pacijenta“.

Seminar je organiziran u okviru rada: Med-info Centar - informativni i savjetodavni centar za roditelje, skrbnike i djecu raseljene iz Ukrajine

Za pitanja smo dostupni putem (od ponedjeljka do petka, 9-16h):
E-maila: medinfocentar.croatia@medecinsdumonde.be
Info telefon: +385 (0) 95 8833 772
Facebook: Med-Info Centar

---

Rad MED-Info Centra podržan je od strane UNICEF Hrvatska.
Médecins du Monde - MdM Croatia Mission

U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu jačanja emocionlane stabilnosti (otpornosti) djece i odraslih.

Što je otpornost, kako se jača, kako se stječe, kako i kojim načinom ponašanja i reagiranjem na nedaće možemo razvijati otpornost, kako kod djeteta jačati otpornost na nedaće i time zaštititi mentalno zdravlje djeteta saznajte u webinaru Jačanje emocionalne stabilnosti odraslih i djece.

U okviru projekta Odrastanje - pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine Roda i Ured UNICEF-a za Hrvatsku organizirali su webinar na temu zaštite djece od seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

Prilikom ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, imate pravo odabrati liječnika opće prakse ili obiteljske medicine, stomatologa i ginekologa. Liječnici se najčešće odabiru prema mjestu stanovanja i blizini doma zdravlja (dom zdravlja koem po mjestu stanovanja pripadate). 

Na ovoj poveznici možete pronaći domove zdravlja prema gradovima u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj postoji nekoliko vrsta bolnica - klinički bolnički centri, kliničke bolnice i opće bolnice, te drugih vrsta bolničkih ustanova, u kojima možete dobiti neku od zdravstvenih usluga.

Klinički bolnički centar je najveći tip bolničke ustanove u Republici Hrvatskoj koji ujedinjuje sve dijagnostičke metode, pretrage i terapijske zahvate. U Hrvatskoj postoji pet kliničkih bolničkih centara - dva u Zagrebu, te po jedan u Rijeci, Splitu i Osijeku.

Klinička bolnica je manja od kliničkog bolničkog centra, a veća i bolje opremljena od opće bolnice. U Hrvatskoj postoje tri kliničke bolnice, koje se nalaze u Zagrebu.

Opća bolnica je tip zdravstvene ustanove osposobljen za pružanje opće zdravstvene njege. Manja je i slabije opremljena od kliničkog bolničkog centra i kliničke bolnice ali veća i s više medicinskih djelatnosti i usluga od uže specijaliziranih klinika i specijalnih bolnica. 

Nakon ovih ustanova, slijede klinike i specijalne bolnice koje su specijalizirane za liječenje pojedinih vrsta bolesti.

Sve kontakte bolnica u Hrvatskoj možete pronaći ovdje.

Prava iz socijalne skrbi koja vam pripadaju kao osobama pod privremenom zaštitom ostvarujete prijavom u najbližem centru za socijalnu skrb.

Kontakte centara za socijalnu skrb i svih ostalih pružatelja socijalnih usluga potražite ovdje.

Matični uredi su institucije koje vode državne matice - evidencija o osobnim stanjima građana u koje se upisuju činjenice rođenja, sklapanja braka i smrti i drugi podaci o tim činjenicama utvrđeni zakonom. 

Na ovoj poveznici možete pronaći kontakt podatke matičnih ureda u Hrvatskoj.

Kada iz bilo kojeg razloga trebate sud, obraćate se onome koji je nadležan za vaše mjesto boravka, osim u slučaju ako postupate prema pozivu, kada je naznačeno kojem sudu se trebate javiti.

Sve kontakt podatke pronađite ovdje.

Pronađite na jednom mjestu kontakte institucija nužne za snalaženje prilikom ulaska u Hrvatsku. Kliknite na ovaj link.

Hrvatski pravni centar koji pruža pravne informacije o sustavu privremene zaštite te o pravima i obvezama osobama raseljenih iz Ukrajine koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske zbog rata u svojoj zemlji, izradio je letak s kontakt podacima na koje se osobe mogu javiti ako imaju ikakvih pitanja vezanih uz svoj status i ostvarivanje svojih prava u Hrvatskoj..

Kontakt podaci Hrvatskog pravnog centra i UNHCR Help stranice dostupni su na letcima na ukrajinskom,  ruskom, engleskom i hrvatskom jeziku. Letci su izrađeni u suradnji s UNHCR-om.

Grad Zagreb i UNHCR otvorili su u rujnu 2024. Centar dobrodošlice za izbjeglice i migrante - One Stop Shop, centralno mjesto za informiranje izbjeglica i migranata, koji je smješten u samom centru grada, u Petrinjskoj ulici 31, nedaleko od zgrade Policijske uprave. 

Ovo je prvi takav centar u Hrvatskoj gdje svi stranci mogu dobiti informacije o administrativnim procedurama potrebnim za ostvarenje različitih prava u Hrvatskoj, te pomoć u integraciji u društvo. Jedna od informacija koju mo\ete dobiti je i gdje pohađati tečajeve hrvatskog jezika. 

Radno vrijeme centra

ponedjeljkom, srijedom i petkom od 8 do 16 sati, 
utorkom i četvrtkom od 10 do 18 sati

Ponedjeljkom od 10 do 12 sati, na raspolaganju su vam volonteri Pravne klinike preko kojih možete  saznati opće pravne informacije. 

One stop shop možete kontaktirati telefonom i mailom

Telefon: +38517001974
Mobitel: 091 1622129
E-mail: integracija.stranaca@zagreb.hr

Kao što je naglasila Anna Rich, predstavnica UNHCR-a u Hrvatskoj, točne i pravovremene informacije čine presudnu razliku u životima pojedinaca i obitelji koji se često suočavaju s izazovima dok se prilagođavaju novoj sredini u kojoj iznova grade svoje živote. 

Ovakvi projekti su korak bliže ostvarivanju cilja da izbjeglice i migranti mogu na jednom mjestu dobiti sve važne informacije za njihovo uključivanje u zajednicu.

Udruga Roditelji u akciji - Roda u suradnji s Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj organizirala je webinar na temu Razlike između odgojno obrazovnog sustava Ukrajine i Hrvatske, a predavačica je bila Iskra Pejić, psihologinja i psihoterapeutkinja.

Cilj webinara bio je pomoći zainteresiranim stručnjakinjama i stručnjacima koji rade na prilagodbi i boravku unutar predškolskog i školskog sustava djece iz Ukrajine, kako bi oni kvalitetnije pružili pomoć i podršku djeci i njihovim roditeljima i skrbnicima. 

U ovom se webinaru moglo čuti koje su sličnosti i razlike predškolskog i osnovnoškolskog sustava Ukrajine i Hrvatske te kako pomoći djetetu da se prilagodi novom jeziku i odgojno obrazovnom sustavu.

Snimku webinara možete pogledati ovdje ili na Rodinom YouTube kanalu.

U situacijama poput razornih prirodnih nepogoda ili ratnih sukoba, ljudi i organizacije na krizom nepogođenim područjima žele pomoći i doprinijeti ublažavanju tragedije onima koji su tom krizom pogođeni. Tako je bilo i nedavno, u situaciji neočekivanih ratnih sukoba na području Ukrajine - pojedinci, organizacije civilnoga društva, humanitarne organizacije, državne institucije i one lokalne samouprave, vrlo su se brzo organizirale u prikupljanju i dostavljanju pomoći u Ukrajinu, te organizirajući prihvat i pomoć izbjeglicama u Hrvatskoj.

U organiziranju i prikupljanju konkretne pomoći, područje prehrane dojenčadi i male djece regulirano je posebnim Međunarodnim smjernicama koje propisuju način na koji se hrana za dojenčad i malu djecu smije dijeliti. I Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske pristupilo je pripremi nacionalnog dokumenta u skladu s Međunarodnim smjernicama, čija izrada je u završnoj fazi.

Zbog toga je udruga Roditelji u akciji - Roda u suradnji s Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj, a u okviru projekta Odrastanje – pristup informacijama o zdravlju, prehrani i odgovornoj skrbi, resursima i podršci za primarne skrbnike djece 0-6 godina iz Ukrajine, organizirala webinar na temu Prehrana dojenčadi i male djece u kriznim situacijama kako bi sve stručnjakinje i stručnjake koji u svome radupomažu dojenčadi i maloj djeci i njihovim roditeljima ili skrbnicima, upoznale sa sadržajem smjernica i važnošću koje imaju u zaštiti zdravlja dojenčadi i male djece.

Snimku webinara možete pogledati ovdje ili na Rodinom YouTube kanalu.

Tijekom zadnjih godina svjedočili smo nizu kriznih situacija, od poplave u Gunji, migrantsko-izbjegličkog vala tijekom kojeg je i velik broj dojenčadi i male djece u vrlo kratkom roku prošao kroz našu zemlju, do potresa i pandemije bolešću COVID-19. Rat u Ukrajini dodatno je učvrstio stavove stručnjaka koji se angažiraju u kriznim situacijama da je potrebno učiniti dostupnima i jasnijima protokole za prihranu djece tijekom kriza.

U suradnji s Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj, udruga Roditelji u akciji - Roda je prevela i pripremila niz konkretnih hodograma koji pomažu zdravstvenim radnicima, ali i drugim stručnjacima koji djeluju u organizaciji pomoći i na terenu, poput Hrvatskog Crvenog križa, Civilne zaštite i humanitarnih i drugih organizacija, da učinkovitije uspostave sustav podrške prehrani male djece.

Snimku webinara možete pogledati ovdje ili na Rodinom YouTube kanalu.