Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15, 127/17, 33/23) koji je stupio na snagu 2. srpnja 2015. godine uz izmjene od 1. siječnja 2018. i 1.travnja 2023. godine, propisuje načela, uvjete i postupak odobrenja međunarodne i privremene zaštite, status, prava i obveze tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom, stranaca pod privremenom zaštitom te uvjete i postupak poništenja i prestanak azila, supsidijarne i privremene zaštite.
Sukladno navedenom Zakonu smatra se da je:
- tražitelj međunarodne zaštite - državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti odluke o zahtjevu. Iznimno, tražitelj može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola 24. Ugovora iz Lisabona
- azilant - izbjeglica u smislu Ženevske konvencije koji ispunjava uvjete za priznavanje azila (međunarodne zaštite), osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita
- stranac pod supsidijarnom zaštitom - stranac kojem je priznata zaštita, u slučaju kada ne ispunjava uvjete za azil, a za kojeg postoje opravdani razlozi da bi povratkom u zemlju podrijetla bio suočen sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde
- stranac pod privremenom zaštitom - stranac kojem je odobrena privremena zaštita u slučaju kada stranci u velikom broju dolaze u Republiku Hrvatsku iz zemlje u kojoj je zbog rata ili njemu sličnog stanja, općeg nasilja ili unutarnjih sukoba došlo do kršenja ljudskih prava.